Monumenti su početak jedne šire razvojne priče

U poslu kojim se bavim desetljećima naučio sam da se prave vrijednosti ne mjere kvartalno. Mjere se godinama, ponekad i generacijama. Turizam u tome nije iznimka.

Hrvatska je dugo rasla na obilju. Na suncu, moru i kapacitetima koji su se punili gotovo sami od sebe. Ta faza razvoja donijela nam je značajne rezultate i pomogla da se pozicioniramo među vodeće mediteranske destinacije. Međutim, uvjeren sam da je ona danas iza nas. Pred nama je zahtjevnije, ali i mnogo zanimljivije razdoblje u kojem se uspjeh više neće mjeriti brojem ležajeva, nego vrijednošću koju destinacija stvara i zadržava.

Upravo iz tog uvjerenja nastao je Monumenti Heritage Hotel & Resort u Puli, projekt koji danas smatram jednim od najvažnijih u svojoj poduzetničkoj karijeri.

Riječ je o investiciji vrijednoj 85 milijuna eura i prvom hotelu s pet zvjezdica u povijesti Pule. To je važna činjenica ne zbog same kategorije, nego zato što govori koliko je dugo grad takvog potencijala čekao ovakav iskorak. Pula je desetljećima bila prepoznata po svojoj povijesti, industrijskoj tradiciji, pomorskoj baštini i iznimnom geografskom položaju. Ono što joj je nedostajalo bio je projekt koji će sve te elemente objediniti i pretvoriti u novu vrijednost za grad i destinaciju.

Monumenti su nastali na prostoru nekadašnje austrougarske vojarne, lokaciji koja je desetljećima propadala, bila zatvorena za javnost i odsječena od života grada. Za mene revitalizacija takvog prostora nikada nije bila samo građevinski zahvat. Bila je odgovornost.

Najjednostavnije bi bilo sve srušiti i krenuti ispočetka. Međutim, vjerujem da gradovi poput Pule svoj identitet ne grade na novogradnji, nego na slojevima povijesti koji su se stvarali stoljećima. Upravo zato zaštićene objekte na lokaciji nismo promatrali kao prepreku investiciji, nego kao njezinu najveću vrijednost.

Pod nadzorom konzervatora obnovili smo povijesne građevine nekadašnje vojarne i integrirali ih u novi kompleks koji danas spaja baštinu i suvremeni luksuz. Interijeri odaju počast bogatoj vojnoj i zrakoplovnoj povijesti Pule jer vjerujem da se autentičnost ne može umjetno proizvesti. Ona već postoji u prostoru, samo je treba prepoznati i sačuvati.

Posebno me veseli što su upravo Puležani među prvima prepoznali vrijednost projekta. Prostor koji je desetljećima bio zatvoren danas je ponovno otvoren gradu.

Monumenti pritom nisu zamišljeni samo kao hotel.

Od samog početka željeli smo stvoriti cjelovitu destinaciju koja objedinjuje vrhunski smještaj, gastronomiju, poslovne sadržaje, wellness, marinu i kulturnu baštinu na jednome mjestu. U neposrednoj blizini nalazi se i marina s 450 vezova na otoku Sveta Katarina, koja dodatno zaokružuje koncept i povezuje hotelijerstvo s nautikom, jednim od najkvalitetnijih segmenata hrvatskog turizma.

Današnji gost više ne putuje samo zbog sobe. Putuje zbog iskustva. Želi osjećaj mjesta, kvalitetu usluge, gastronomiju, sadržaj i priču koju će pamtiti. Upravo zato vjerujem da će budućnost hrvatskog turizma pripadati projektima koji stvaraju cjelovite doživljaje, a ne samo smještajne kapacitete.

To me dovodi do teme o kojoj se u Hrvatskoj još uvijek premalo govori.

Apartmanizacija nam je donijela kvantitetu. Ozbiljni hoteli donose vrijednost.

Bez kvalitetnog hotelskog smještaja nema ozbiljne potrošnje, nema cjelogodišnjeg poslovanja, nema kongresnog turizma, nema kvalitetnih radnih mjesta ni snažnog međunarodnog pozicioniranja destinacije. Hoteli nisu samo građevine u kojima gosti prespavaju. Oni stvaraju ekonomski učinak koji daleko nadilazi njihove zidove. Zapošljavaju ljude, surađuju s lokalnim proizvođačima, pune restorane, stvaraju potražnju za brojnim uslugama i podižu standard cijele destinacije.

Zbog toga svaki ozbiljan hotelski projekt promatram kao infrastrukturu razvoja.

Posebno mi je važno pitanje ljudi. U Monumentima danas radi tim od približno sedamdeset zaposlenika, najvećim dijelom domaćih stručnjaka iz Istre. U vremenu kada se cijela turistička industrija suočava s izazovom pronalaska kvalitetnog kadra, jedan od naših prioriteta bio je stvoriti okruženje u kojem će ljudi vidjeti dugoročnu perspektivu. Hotel se može sagraditi za nekoliko godina. Znanje, iskustvo i kultura usluge grade se mnogo sporije.

Zato vjerujem da će upravo ljudi, a ne objekti, biti ključna konkurentska prednost hrvatskog turizma u desetljećima koja dolaze.

Jednako tako smatram važnim pozdraviti napore Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva turizma i sporta da razvoj turizma usmjere prema kvaliteti, održivosti i većoj dodanoj vrijednosti. To je ispravan smjer i promjena o kojoj se u Hrvatskoj dugo govorilo.

Ako Hrvatska doista želi graditi destinacijski turizam, tada moramo biti spremni na ozbiljne investicije, ali i na ozbiljne reforme. Potrebni su brži i predvidljiviji procesi, kvalitetnije prostorno planiranje i jasna razvojna politika za prostore koji godinama čekaju novu namjenu. Diljem Hrvatske postoje bivši vojni kompleksi, industrijske zone, lučka područja i vrijedne lokacije koje danas predstavljaju neiskorišten potencijal.

Privatni kapital spreman je ulagati i preuzimati rizik. Međutim, najveća vrijednost nastaje kada javni i privatni sektor dijele istu razvojnu viziju.

Monumenti za mene nisu završetak jednog projekta, nego početak jedne šire razvojne priče. Već danas radimo na novim projektima koji slijede istu logiku - poštovanje prostora, očuvanje identiteta, stvaranje sadržaja više vrijednosti i dugoročnu odgovornost prema zajednici u kojoj poslujemo.