Žestoka reakcija Marka Rakara na odluku o švicarcu: "Pogrešno, nezakonito! A evo što će biti posljedica"

Jedna od najburnijih reakcija na dugo iščekivanu presudu proširenog vijeća Vrhovnog suda o “švicarcima” dao je danas Marko Rakar, direktor tvrtke Druga fundacija SPV – jednog od najambicioznijih komercijalnih projekata koji su u posljednjih nekoliko godina izrasli oko spora o kreditima u švicarskim francima.

Rakar je na društvenim mrežama objavio da smatra presudu pogrešnom, nezakonitom i protuustavnom te da je Druga fundacija spremna iskoristiti sva raspoloživa pravna sredstva, uključujući Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. U svojoj objavi na Facebooku Rakar, koji ima uvid u detalje presude, dao je i vrlo realnu, reklo bi se, fer procjenu rizika čak i za gubitke umjesto (dodatnog) obeštećenja, uz najavu da idu u pravnu borbu – do kraja.

Prvi put u javnoj komunikaciji Druge fundacije postoji naznaka neizvjesnosti ishoda, unatoč tomu što je Rakar vrlo rezolutan u pravnim opservacijama te vrlo jasno piše o mogućnosti gubitka.

„Ovakvom odlukom VSRH borba za obeštećenje produžit će se za nekoliko godina i preseliti na Ustavni sud, odnosno Europski sud za ljudska prava. Kao posljedica ove odluke, deseci tisuća građana čiji predmeti još nisu pravomoćno okončani ostvarit će svega jednu petinu očekivane restitucije, a građani kojima je isplaćeno na temelju presude koju banka pobija revizijom izloženi su riziku da budu prisiljeni vratiti uvjerljivu većinu isplaćenog im obeštećenja”, upozorio je Rakar na Facebooku.

Taj obrat zaslužuje pozornost, jer Druga fundacija nije bila tipičan odvjetnički ured. Bila je poslovni model.

Goran Mehkek/Cropix

Rakar je poznat javnosti primarno kao komunikacijski stručnjak i zagovornik otvorenih podataka. Druga fundacija SPV d.o.o. trgovačko je društvo osnovano za posebnu namjenu – osiguranje prava na obeštećenje potrošačima za preplaćene financijske instrumente. Poslovni model razvijen je, kako navode, kroz višegodišnje istraživanje financijskih, pravnih i ekonomskih aspekata, napredno matematičko-statističko modeliranje i detaljnu analizu sudske prakse. U timu uz Rakara od početka su i ekonomist Vuk Vuković te niz pravnika, vještaka i matematičara.

Presuda koja se čekala godinama: Procurila odluka Vrhovnog suda u slučaju švicarac

Model koji su ponudili tržištu razlikovao se od klasičnog odvjetničkog zastupanja po jednoj ključnoj točki: Druga fundacija preuzimala je sve troškove vođenja postupka i rizik gubitka, a po uspješnoj naplati obeštećenja zadržavala bi 25 posto iznosa, dok bi klijent dobio 75 posto. Potrošač, barem u teoriji, nije mogao izgubiti ništa: ili je dobivao tri četvrtine obeštećenja ili nije dobivao ništa, ali nije ni plaćao.

Projekt je od samog početka izazivao pozornost i otpor suprotne strane – banaka. U proljeće 2023. tisuće i tisuće dužnika na kućne adrese dobile su pisanu ponudu Druge fundacije za preuzimanje potraživanja prema bankama, što je odmah pokrenulo pitanje odakle tvrtki osobni podaci – jesu li dobavljeni protuzakonito? Rakar je tvrdio da su podaci prikupljeni ručnom pretragom zemljišnih knjiga, što je dio javnosti primio s rezervom, ali je činjenica da javno ni pravno nije osporena legitimnost pribave podataka. Za financiranje sudske bitke tvrtka je plasirala i obveznicu s prinosom od 12 posto, a u pripremi su bile i tužbe pred londonskim IFRS-om zbog navodnog kršenja međunarodnih računovodstvenih standarda u iskazivanju vrijednosti spornih potraživanja banaka.

U sudskim predmetima koje je vodila, Druga fundacija nastupala je kao cesionar – dakle kao tvrtka koja je od potrošača preuzela potraživanja prema bankama i u vlastito ime ih utužila, zbog čega su predmeti završavali pred trgovačkim, a ne građanskim sudovima. Jedan takav predmet nedavno je završio povoljno pred Visokim trgovačkim sudom, a pred njim se vodi i čitav niz predmeta čiji ishod sada izravno ovisi o tome kako će se primijeniti presuda proširenog vijeća.

U svojoj objavi Rakar iznosi i supstancijalan pravni prigovor na presudu: po njemu, odluka Vrhovnog suda počiva na unutarnjoj proturječnosti. Potrošači gube pravo na glavnicu obeštećenja, ali zadržavaju pravo na zatezne kamate. Jedno od temeljnih načela obveznog prava, sporedna tražbina ne može postojati bez glavne, time bi, tvrdi Rakar, bilo izravno narušeno. Uz to ističe da se odluka retroaktivno primjenjuje i na potraživanja iz valutne klauzule, koja je proglašena ništetnom godinama nakon što je konverzija već bila provedena, a pravo EU, navodi, jasno propisuje da se nije moguće odreći prava za koje ne znate da postoji.

Darko Tomaš/Cropix

Dakle, borba se, najavljuje, seli dalje: Ustavni sud, potom po potrebi Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Realna procjena trajanja takvog puta: optimistično pet do sedam godina, pesimistično desetljeće ili više.

Nakon prvih informacija o presudi, neka pitanja ostaju visjeti u zraku. Jesu li dužnici koji su od Druge fundacije ili klasičnih odvjetnika dobili punu restituciju, pa je banka potom pokrenula reviziju, doista prošli bez rizika ili…? Nejasno je još uvijek i kolik će broj građana koji su potpisali konverziju biti u situaciji da im troškovi odvjetničkog zastupanja premaše obeštećenje. Ostalo je, naime, otvoreno pitanje raspodjele troškova zastupanja.

U trenutku pisanja ovog teksta ni pravnicima s uvidom u sadržaj presude nije bilo posve jasno kako će biti raspoređeni troškovi postupaka koji su, zbog dugotrajnosti i složenosti spora, za mnoge stranke bili visoki. Ako svaka strana snosi vlastite troškove – što je uobičajeni ishod kad se tužitelju dosudi manji iznos – račun za zastupanje može nadmašiti ono što je na kraju dosuđeno. Prozaičan primjer koji se već pojavio u javnoj raspravi: dužnik koji je računao na naplatu potraživanja od, primjerice, 5.000 eura mogao bi na kraju dobiti odvjetnički račun od 6.000.