Uz 200. rođendan Karla Marxa

'Kapitalizam će prerasti u humanije društvo, Trump je kontrarevolucionar.' Slažete li se?

Socijalnu državu kakvu danas poznajemo u Europi inspirirao je, među ostalima, i sam Marx
Spomenik Karlu Marxu u Chemnitzu, Njemačka
 Matthias Rietschel / REUTERS

Kad se javno govori o Karlu Marxu teško je naći „zajednički nazivnik“ oko kojeg bi se većina složila; tome je možda najbliže konstatacija da je u pitanju važan i vrlo utjecajan mislilac modernog doba. Sve dalje od toga podložno je velikim raspravama i strastima jer i na svoj 200. rođendan poznati Nijemac iz Triera budi spektar posve podijeljenih ekonomskih i političkih stavova.

Predrag Bejaković sa zagrebačkog Instituta za javne financije napominje kako je, k tome, Karl Marx gotovo sigurno najčešće i najviše proizvoljno razmatran i tumačen pisac u povijesti ekonomske i društvene misli. „On nije objektivni, pozitivni ekonomski znanstvenik, kao što je bio Ricardo, ili neki drugi, na primjer Sismondi, koji bi proučavao problem samo zato da bi ga opisao i saznao kako zapravo djeluje. Marx je i u teoriji i u znanosti revolucionarni mislilac i djelatnik koji proces proučava da bi u njemu otkrio tajnu eksploatacije i na njoj zasnovane vlasti“, kaže Bejaković.

Rođendanskih uzbuđenja oko autora „Kapitala“ i „Komunističkog manifesta“, da spomenemo samo dva najpoznatija djela, ne nedostaje. Prije neki dan su mu sugrađani čak podigli brončani spomenik visok 5,5 metara. Poklon je stigao ravno iz Kine. Cijelu su stvar mnogi ocijenili bizarnom, imajući na umu karakteristike kineskog režima, ali trierski se vijećnici, prenosi Deutsche Welle, brane kako Marxa nisu htjeli glorificirati nego potaknuti raspravu o njegovim idejama (u tržišnom duhu još dodaju kako su kineski poklon prihvatili jer ih godišnje posjeti 50 tisuća turista iz Kine pa im je važno da održavaju veze…) Kako god bilo, na svečanost u njemački grad stiže i predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker, počasni građanin, i sam izazivajući nove kontroverze.

Osim što se Marxa i dalje često proziva kao ideologa kasnije nastalih komunističkih režima (što zapravo nije bio, i sam rekavši kako nije marksist), mnogi ga danas diskreditiraju već zbog činjenice što kapitalizam, sustav koji je bio u njegovu fokusu, ipak nije propao - za razliku od socijalističkih poredaka - nego je doveo do rasta životnog standarda i globalizacije, razvija se i mijenja, a komunizma i dalje nema na vidiku.

Ekonomist Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize, tako naglašava da iskustva najrazvijenijih kapitalističkih zemalja pokazuju da su upravo one razvile najnaprednije javne politike za unapređenje kvalitete radnih odnosa, smanjenje (realnog) siromaštva i jednakost šansi za stvaralaštvo, a Marx je u svoje doba bio zabrinut zbog eksploatacije, siromaštva i nejednakosti u kapitalizmu.

Drugi će na takve ocjene dometnuti: danas zahvaljujući tehnologiji snažno raste produktivnost, ali plaće to ne slijede, kapitalizam JOŠ nije propao, ali ide iz krize u krizu. Ili, kako bi rekao jedan od rijetkih hrvatskih ekonomista koji se još deklarira kao ljevičar, Guste Santini, Marx je predvidio i proces globalizacije kao dio razvoja kapitalizma iza kojeg će nužno slijediti novo, humanije društvo u razvijenim zemljama. „Ne može se socijalizam razviti samo u jednoj zemlji“, napominje Santini. Što se samog Marxa tiče, smatra da je on bio „briljantan um i analitičar, jedan od najvećih mislilaca u povijesti ljudskog roda“, ali budući da je bio i revolucionar, napravio je puno štete sebi kao znanstveniku.

Treći će spomenuti da je sam Marx dao teoretsku podlogu i kapitalizmu kako se može samospašavati, a kao jedan od primjera navode američki New Deal u doba Velike depresije i ekonomske te socijalne reforme koje su uslijedile (uvedeno je socijalno osiguranje, primjerice), kada je prijetio potpuni kolaps. Socijalnu državu kakvu danas poznajemo u Europi inspirirao je, među ostalima, i sam Marx.

Svakako, na Zapadu je danas njegova znanstvena ostavština daleko življa nego u bivšem socijalističkom lageru, pa i u Hrvatskoj. I dalje se objavljuju brojne knjige o Marxu, a njegove se ideje poučava na fakultetima iako su u međuvremenu posve prevladale liberalne ekonomske teorije tzv. čikaške škole koju je proslavio nobelovac Milton Friedman. Biti marksist nije takva rijetkost, a smatra se da su Marxovi stavovi o kapitalizmu - ta dijagnoza sustava s ugrađenim konfliktima i kontradikcijama – vrijedni pažnje. U vrijeme zadnje financijske i gospodarske krize čak je i poznati američki ekonomist Nouriel Roubini, koji ne spada u marksistički krug, u intervjuu za Wall Street Journal 2011. godine izjavio da je Marx bio u pravu, da je kapitalizam samodestruktivni proces, argumentirajući kako se ne može vječno prebacivati dohodak s rada na kapital bez da to rezultira prevelikim kapacitetima i premalom potražnjom, dakle krizom sustava. Naravno da je i sam potom zaradio salvu kritika. Nedavno je pak pažnju privukao guverner Bank of England Mark Carney s tezom da bi zbog automatizacije i gubitka radnih mjesta moglo doći do velike nezaposlenosti, što bi pak Marxa i njegove ideje moglo ponovno učiniti relevantnima. Govorio je na godišnjem summitu o razvoju u Torontu (Canada Growth Summit).

Hoće li se to dogoditi ili ne, stvar je rasprave. Što se pak o Marxu i njegovu utjecaju danas, na njegov 200. rođendan, može čuti u Hrvatskoj? Zamolili smo domaće stručnjake da ocijene njegovu ekonomsku teoriju i aktualnost. Nekoliko ih je to odbilo (kažu da ne poznaju dovoljno njegov rad) ili smatraju da je u hrvatskom društvu razina znanja o Marxovoj ekonomskoj teoriji tako niska da im se ne isplati trošiti riječi, a sve se općenito kod nas previše vulgarizira.

Donosimo razmišljanja četvorice domaćih ekonomista različitih „predznaka“ te jednog mladog filozofa, asistenta na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji se bavi marksističkom teorijom.

DANIEL HINŠT, Centar za javne politike i ekonomske analize:
Marx je bio za progresivno oporezivanje dohotka

„Marx očito ima svoje zagovornike i danas pa ostaje aktualan. S jedne je strane njegova misao bila poticaj komunizmu, a s druge strane će njegovi 'umjereniji' zagovornici eventualno reći kako Marx nije bio odgovoran za mnoge praktične posljedice komunizma. Europska iskustva pokazuju kako moderni socijaldemokrati, pogotovo u nordijskim zemljama, nemaju vezu s Marxom, već samo zagovaraju veći 'socijalni oprez' i umjereniju formu tržišnih odnosa. Sustav liberalne demokracije je stvoren kako bi se zadali jasni okviri za različite opcije“, naglašava Hinšt, i dodaje: „Socijaldemokracija je stoga normalna pojava ako ne stvara prepreke tržišnim odnosima koji jedini donose prilike za više zapošljavanja i bolji standard života. Marxova kritika liberalnog kapitalizma se uvelike temeljila na kritici monopolističkog i kronističkog sustava, koji bi se teže mogao nazivati slobodnim tržištem koje otvara prilike svakome za poduzetništvo, konkurenciju i zapošljavanje, što je i sukladno članku 49. Ustava RH.“

Hinšt naglašava kako je najbolja socijalna politika - stvaranje okvira za otvaranje tržišnih prilika. „Privremeni socijalni problemi, pa i zbog sve aktualnije automatizacije, mogu se lako rješavati primjerice kroz model fleksigurnosti, kao u Danskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama. Moralnost kapitalizma je dovoljno velika da u cijelost zamijeni Marxovu misao - jer samo otvoreni tržišni sustav može adekvatno smanjivati siromaštvo i povećavati prosperitet - a socijaldemokracija ionako donosi rezultate samo u zemljama koje imaju vrlo razvijene tržišne institucije i visoki standard života koji može financirati pojačane troškove tzv. države blagostanja. Ako, primjerice, znamo da je Marx među prvima zagovarao progresivno oporezivanje dohotka, onda je sigurno aktualan u dijelu Europe i šire, dok ga se istočna Europa uvelike odrekla u korist flat tax sustava. Činjenica jest da se ideja progresivnog oporezivanja uz osobni odbitak horizontalno postiže i kroz taj ne-marksistički flat tax“, zaključuje Hinšt.

PREDRAG BEJAKOVIĆ, Institut za javne financije:
Dao je pouku kapitalističkoj klasi

Predrag Bejaković napominje kako je teško reći koliko je Marx danas aktualan u svijetu i u Hrvatskoj, pogotovo jer njegovu složenu ostavštinu najgorljivije brane oni koji nisu proučili ili dobro promislili o njegovim djelima.

Naglašava kako rad i proizvodnja materijalnih dobara zauzimaju središnje mjesto u Marxovoj analizi, a najznačajnije otkriće je to što je utvrdio da kapitalisti kupuju radnu snagu na određeno vrijeme kao robu, za koju radniku isplaćuju, po njihovom mišljenju, odgovarajući ekvivalent, ali on nije izmislio radnu teoriju vrijednosti. To su učinili predstavnici klasične engleske političke ekonomije, koji su utvrdili da je rad izvor cjelokupnog bogatstva.

„Zahvaljujući otkrivanju društvene tajne viška vrijednosti - prisvajanja viška rada - Marx je mogao brzo shvatiti što je racionalno i nužno u ponašanju kapitaliste (želja da se produži radni dan, da se tehničkim razvojem snize troškovi proizvodnje, da se akumulira maksimum kapitala kako bi se »oslobodio« maksimum radne snage), a što je logično i neizbježno u reakciji radnika. Zahvaljujući teoriji viška vrijednosti, Marx je uspio u mučnoj zadaći da svede vrijednost na proizvodnu cijenu, što je nužno za harmoničnu sintezu mikro- i makroekonomske teorije“, kaže Bejaković.

Dodaje da je Marx poput svakog pravog genija bio ispred svog stoljeća. „Njegove fundamentalne analize ekonomske strukture građanskog društva postale su ne samo teorijsko oruđe i temelj programske akcije masovnog radničkog pokreta u borbi za emancipaciju radničke klase, nego, i pouka kapitalističkoj klasi kako da, pomoću nužnih prilagodbi novim situacijama i pomoću nužnih ustupaka, radi na stabilizaciji vlastitog položaja. Marx je, shvaćajući pokretačke snage kapitalističkog načina proizvodnje, uspio razviti svoju analizu do njene krajnje logike što je omogućilo da nasluti obećavajuću i zastrašujuću dinamiku tehničkih promjena i društvene revolucije koje su se na univerzalnom planu odigrale tek poslije njegove smrti. Naravno, on nije mogao predvidjeti različita tumačenja i zloupotrebe svoje teorije, kao i zla koja su se događala nakon njegove smrti u svijetu pod krinkom ostvarivanja marksizma“, kaže Bejaković.

GUSTE SANTINI, ekonomist:
Trump i Brexit su pokušaj kontrarevolucije

Guste Santini priprema promociju svoje nove knjige „Dobitnici i gubitnici“ u kojoj govori o transformaciji nacionalnih država u suvremene tržišne države, a tvrdi da se sve to – kroz globalizaciju koju „kapital odnos“ treba - događa u skladu s Marxovim učenjem. A kako Santini tumači porast protekcionizma u današnjem svijetu te, primjerice, Trumpovu politiku Prvo Amerika? Kao pokušaj kontrarevolucije. Tako vidi i Brexit. Napominje kako trgovina globalno snažno raste i povezuje gospodarstva, „svijet jednostavno mora ići ka ujedinjenju“.

MISLAV ŽITKO, Filozofski fakultet:
Pogodio je ključna obilježja tržišne dinamike

Uz ogradu kako se o aktualnosti Marxove analize uvijek iznova vode beskrajne polemike i to uglavnom nakon kriza ili uslijed značajnih strukturnih promjena tržišnih privreda, Žitko napominje da su različite interpretacije moguće, no barem dvije stvari su nesporne: „Prvo, Marx je uvidio fundamentalnu ulogu novca, odnosno likvidnosti u kontekstu ekonomskih uspona i padova, i drugo, ponudio je okvir za razumijevanje odnosa rada i kapitala koji još uvijek nije iscrpio svoju snagu“, nglašava Žitko.

U analizi novca i kreditnog sustava, a zatim i takozvanog fiktivnog kapitala, Marx ulazi u područje kojim će se u 20. stoljeću baviti ekonomisti poput J. M. Keynesa ili Hymana Minskog, te dolazi do veoma sličnih zaključaka, kaže Žitko. „Ukratko, širenje novčane razmjene, razvoj bankarstva i pojava novih oblika financijske imovine predstavljaju poluge sve brže i ekstenzivnije akumulacije kapitala, no istovremeno čine tržišni sustav sve fragilnijim, ili kako kaže Minsky, stabilnost proizvodi nestabilnost. To je ono što smo imali prilike vidjeti tokom globalne ekonomske krize 2008., dakle riječ je o slomu koji se mogao bez većih poteškoća obuhvatiti konceptima koje je ostavio Marx“, naglašava Žitko.

Dodaje kako je razdoblje neposredno nakon krize, obilježeno mjerama štednje, nezaposlenošću i političkom nestabilnošću, također korespondiralo s Marxovim inzistiranjem na tezi da su odnosi u kapitalistički društvima proturječni, utemeljeni na suprotstavljenim interesima unutar jedne te iste nacionalne privrede.

„Marxov je rad ostao nedovršen i u nekim aspektima iznimno kontroverzan u nekim tvrdnjama. Usprkos tome, činjenica da je pogodio u pogledu ključnih obilježja tržišne dinamike jest razlog zbog kojeg još uvijek govorimo i polemiziramo s njegovim djelom,“ zaključuje Žitko.

HRVOJE STOJIĆ, Addiko banka:
Zaslužan je za analizu cikličkih modela plaća i produktivnosti

Napominje kako je Marx prvi proučavao principal-agent odnose koji danas tvore mikroekonomske temelje u proučavanju međuklasnih odnosa u različitim društvenim uređenjima, poput modaliteta razmjene između poslodavaca i zaposlenih, odnosno vjerovnika i dužnika. “Potonji modeli su od velike su važnosti za analizu ekonomskih problema u praksi, kao npr. cikličkih modela plaća i produktivnosti, ili pak ograničenja s kojima se zajmoprimci suočavaju na kreditnom tržištu. Oba područja su ujedno važni temelji makroekonomske znanosti,” kaže Stojić.

“Utjecao je na radove poput vrijednosne teorije rada u sklopu općeg sustava razmjene (Morishima) te razradu teorije opadajuće tendencije profitne stope koji su Marxovu teoriju naknadno objasnile matematički”, dodaje.

Stojić naglašava kako se moderna ekonomija javnog sektora, kao i teorija javnog izbora, danas bave osporavanjem post-marksističke doktrine prema kojoj bi upravljanje ekonomijom bez privatnog vlasništva te tržišnih mehanizama moglo podržati održiv sustav upravljanja ekonomijom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 13:10