Kako objasniti cijene od 30 eura po noćenju u apartmanima, pa znaju li ti ljudi što rade?

Stiglo je proljeće i počinje "noćna mora" skoro svih "starih" splitskih iznajmljivača: počinju stizati gosti, a susjed upravo počeo renovirati svoj stan za iznajmljivanje pa po cijele dane buka, vika, dreka... Skidaju se pločice, po stubištu ispada otpad iz loše zavezanih vreća, oko zgrada dodatnu gužvu stvaraju kamioni koji odvoze-dovoze stvari...

Ja već oguglala na to i ne pokušavam više nikome ni "A" reći, ali znam da će sljedeće godine upravo ovaj susjed dignuti dreku kada vjerojatno onaj s četvrtog kata odluči ponoviti cijeli ovaj postupak da bi i on uzeo nešto od "turističkog kolača". A taj "kolač" je zadnjih godina tek nešto malo veći, samo što se reže na sve manje i manje i manje fete.

U manjim mjestima, za razliku od Splita, još je uglavnom "mrtva sezona" što se tiče gostiju, ali su zato "zeleni radovi" u punome tijeku: siju se biljke, žicaju se sadnice, a u nekim slučajevima se troši i na tisuće kuna za zemlju, gnojivo, biljke.... kako bi okoliš bio tip-top. Dok neki rade bazene, drugi zatrpavaju stare i u njima sade cvijeće - svatko ima neki svoj razlog ZA i PROTIV bazena, piše Slobodna Dalmacija.

Papir, olovku i digitron u ruku - pa izračunaj što ti se isplati. Već je, doduše, dokazano da to "papir, olovku i digitron u ruku - pa izračunaj što ti se isplati", vrlo malo iznajmljivača radi. Jer, kako inače objasniti cijene apartmana od 20 do 30 eura po danu, a takvih su puni oglasnici. Teški damping!

Ne mogu se načuditi da ima ljudi koji stave cijenu od 20 eura po noćenju i računaju da će im ostati čistih 20 eura u džepu. I još dozvole da im se može bukirati samo jedno noćenje. Pa ljudi moji, nije svejedno ako si posteljinu oprao jedan put ili 30 puta mjesečno! Sve ima svoj rok trajanja.

A gdje su tek deterdženti, sredstva za dezinfekciju, pa ono najbanalnije kao što su WC papir i sapun i sva ostala čudesa za koja se sada smatra da moraju biti u apartmanu ako želiš da ti gost dođe... Sve to košta. Uostalom, neće puno proći, i sami će shvatiti... (Bruna Dumanić)