Josip Purić: ‘Zbog dramatičnog rasta cijena kriza u građevini postaje ozbiljna‘

Ne može se reći da je tvrtka GP Krk prošla neokrznuto kroz sve protekle krize koje su zahvatile građevinski sektor, ali ona je svakako primjer i danas se svrstava među vodeće hrvatske tvrtke u građevini. Dio zasluga za opstanak ove tvrtke svakako treba pripisati i načinu na koji je vođena. Od 1981. do 2021. godine vodio ju je Josip Purić, koji je otišao u mirovinu, a od ožujka 2021. vodi je njegov sin Sanjin Purić. U razgovoru koji smo vodili u njegovu uredu on upozorava da je u ovom trenutku građevinski sektor ponovno zahvatila velika kriza te da se o tome vrlo malo govori.

Kakve je rezultate ostvario GP Krk u protekloj godini?

- Prošlu godinu završili smo s dobrim rezultatima koji doduše nisu na razini onih od godinu prije. Ostvarili smo oko 700 milijuna kuna prihoda što je pedesetak milijuna kuna manje nego godinu prije. Razlog nešto manjem prihodu je to što su se u dugotrajnim postupcima javne nabave neki veći projekti pomaknuli. To je u našem poslu uobičajeni iako moramo težiti skraćenju rokova iz javne nabave i pojednostavljenu postupaka. Možemo reći da smo godinu završili na tragu planiranja te sigurno i s dovoljno ugovorenih projekata ušli u ovu dosta tešku godinu u kojoj nas prate povećanje ulaznih troškova i cijena građevinskog materijala.

Koji su najvažniji projekti GP Krk u ovom trenutku?

- Prije mjesec i pol dana započeli smo radove na tunelu Učka. Ondje izvodimo sekundarnu armiranobetonsku oblogu tunela Učka za francusku kompaniju Bouygues, za koju smo u prethodnoj godini dovršili sve inženjerske građevine, vijadukte i podvožnjake na trasi. U fazi smo primopredaje radova na KBC-u Rijeka, gdje smo ozbiljne građevinske radove izvršili u zadanim rokovima i financijskim okvirima zadanim ugovorom. Izvodimo radove na cesti DC403 od riječke luke prema riječkoj zaobilaznici. Radi se o kompleksnom zahvatu s više vijadukata i tunelom na kojem smo u konzorciju s tvrtkama iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Osim navedenih, trenutno smo u realizaciji više projekata gradnje trgovačkih centara te poslovnih i industrijskih objekata na području cijele Hrvatske.

Kakve će biti posljedice rasta cijena?

- Teško je govoriti o krajnjim posljedicama jer je situacija nepredvidljiva, ali se svakako očekuju puno veći problemi u poslovanju.

Koliko su porasli ulazni troškovi?

- Kada uspoređujemo projekte koje smo ugovarali prije pola godine s istim projektima koji se ugovaraju danas, onda je to povećanje za najmanje 20 posto. Ne možemo reći da su sve cijene jednako rasle, ali se svakako izdvajaju cijene energenata koje su porasle od 40 do 200 posto i značajno su doprinijele rastu ukupnih cijena. Za izdvojiti je armaturno željezo koje je s 3,5 kuna prije godinu i deset mjeseci za kilogram naraslo na 10,5 kuna. Kako imamo ugovore koji traju po nekoliko godina, podrazumijeva se da će se ova poskupljenja odraziti na rezultate poslovanja. Prati nas i porast cijena rada.

Koliko je izgledan uspjeh inicijative da 90 posto rasta cijene ulaznih troškova preuzme država na sebe u situaciji kada tvrtka radi s državom ili državnim tvrtkama?

- Na tome se radi već cijelu ovu godinu. Postoji više inicijativa, a među njima je i inicijativa vodećih građevinskih tvrtki iz Hrvatske, HUP radi također ozbiljan pritisak, ima inicijativu i HGK, pomažu i sindikati... Međutim, moram reći, iako je Vlada u rujnu izišla sa zaključkom kojim se naložilo javnim naručiteljima poslova da s nama sjednu za stol i da se nađe neko kompromisno, odnosno optimalno rješenje - tako da dio tereta preuzmu izvođači ali i da dio rasta troškova rasta materijala preuzme na sebe država odnosno javni naručitelji - od toga je prošlo već osam-devet mjeseci, a mi se nismo maknuli s mrtve točke. To je za nas građevinare veliki problem i ne mogu shvatiti da je država promptno našla model pomoći turističkom sektoru zbog pada prihoda uslijed pandemije, a u našem se sektoru još malo pa godinu dana traži mogući model pomoći kako bi tvrtke preživjele katastrofalan rast troškova.

Kako se taj rast odražava na poslovanje građevinara?

- Počeli su se nizati negativni rezultati na projektima i, ako ovako potraje, mnoge tvrtke neće moći izdržati teret poremećaja likvidnosti. Zadnji je trenutak da Vlada sa svojim ministarstvima i javnim naručiteljima postane svjesna katastrofalnih posljedica koje bi uslijedile ako se zaustave veliki infrastrukturni projekti financirani iz Europske unije koji su trenutno u realizaciji.

Ima li naznaka da će biti pomaka?

- Svaki tjedan se čini da smo bliže, ali ovakva situacija traje predugo da bismo mogli biti optimisti.

Ima li trenutačno dovoljno poslova za građevinske tvrtke?

- Još uvijek ima dosta aktivnih projekta, ali već se osjeti da zbog povećanja svih ulaznih troškova i rasta cijena dolazi do problema. Investitori pomalo odgađaju ili odustaju od nekih planiranih investicija. Kako GP Krk radi oko 50 posto za javni, a 50 posto za privatni sektor, osjetimo već zastoj i pojačan oprez kod privatnih investitora. Zbog povećanja cijena na koje nisu računali, investitori su oprezni, a pojedini i odustaju od investicija. Neki investitori odustaju čak i u slučajevima kad su investicije pokrivene sredstvima iz fondova EU. Problem se vidi i kod javnih naručitelja. Danas imamo slučajeva da je natječaj bio prije godinu-dvije a da su u tijeku realizacije investicije značajno porasli ulazni troškovi i troškovi materijala. U takvoj situaciji javni naručitelji, jednostavno, ne znaju kako dalje. Čeka se i po šest mjeseci nakon zatvaranja natječaja i odabira izvođača može li se krenuti u realizaciju investicije i na koji način.

Koliko će pomoći sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te sredstva namijenjena za obnovu potresom stradalih područja?

- To bi trebalo krenuti. Točnije, nešto je krenulo. Sudjelujemo u obnovi od potresa u Zagrebu. Očekivanja su dosta velika i slušamo izjave kako će se u kratkom roku otvoriti stotine gradilišta. Mišljenja sam da se malo previše obećalo, a nisam siguran da će to ići nekom planiranom i poželjnom dinamikom. Mi nemamo dovoljno operative, a javni sektor nije u kratkom periodu sposoban iznjedriti sve te investicije.

A mogu li pomoći velike inozemne kompanije?

- Vjerojatno mogu, ali mnogo bi bolje bilo da napravimo realan plan obnove stradalih područja, a to je minimalno od pet do osam godina obnove, u kojem bismo i mi mogli planirati svoje resurse i pripremiti se za takvu vrstu posla. Za ovakvu obnovu potrebna je fleksibilna domaća operativa, a ne globalne kompanije iz trećih zemalja. Što nam vrijedi dovesti turske kompanije s 1000 radnika ako se na tržištu ne može dobaviti fasadna vuna?

Kako vam ide na slovenskom tržištu?

- Ovo je osma godina da smo prisutni na slovenskom tržištu. S tog tržišta ostvarujemo oko 15 posto prihoda. Uglavnom smo prisutni kao izvođači radova na državnim cestama Slovenije i na njihovim autocestama, u nešto manjem obimu na infrastrukturi i stanogradnji. U ovom trenutku imamo otvoreno pet gradilišta u Sloveniji i sudjelujemo na svim javnim tenderima putem naše podružnice u Ljubljani.

Kakva je konkurencija na slovenskom tržištu?

- Slična je kao i na hrvatskom tržištu. Radne snage nedostaje kao i u Hrvatskoj, a sustav školstva ne donosi nove kadrove. Ipak, slovensko tržište je nešto zatvorenije. Mi smo rijetka hrvatska tvrtka s područja građevinarstva stalno prisutna u Sloveniji, valjda smo bili uporniji od drugih.

Možete li usporediti sudjelovanje hrvatskih tvrtki kao izvođača na slovenskom tržištu i slovenskih na hrvatskom?

- S obzirom na to da su sjedište GP Krka i naši pogoni blizu granice sa Slovenijom, da su nam Ljubljana i Kopar gotovo jednako udaljeni kao i Zagreb, pokušali smo iskoristiti priliku. Hrvatske tvrtke malo sudjeluju kao izvođači u Sloveniji. S druge strane, slovenske tvrtke su jače prisutne i aktivnije na hrvatskom tržištu nego naše u Sloveniji. U Sloveniji se slom građevinskog sektora dogodio prije nego u Hrvatskoj. I prije se dogodio opravak nego kod nas. Imaju dosta tvrtki koje su se oporavile i ojačale nakon krize. One imaju bolji financijski potencijal i mogu nuditi svoje usluge i na drugim tržištima, pa tako i na našem. U najvećem broju slučajeva angažiraju hrvatske tvrtke kao podizvođače.

Kao i ostale inozemne kompanije?

- Tvrtke iz Turske, Kine, Albanije, Grčke prisutne su na našem tržištu te im na ruku ide činjenica da je hrvatska operativa nakon zadnje krize izgubila značenje i reference. Upitno je tko i koliko kontrolira rad takvih tvrtki, isplatu plaća u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorima, sve ono što poštuju naše tvrtke.

Koliko je izgledno da će se slično slovenskom oporavku dogoditi oporavak hrvatskoga građevinskog sektora?

- Vidi se napredak hrvatskih građevinskih tvrtki. GP Krk je kroz čitavo turbulentno razdoblje opstao i držali smo glavu iznad vode. Za vrijeme najveće krize imali smo oko 400 zaposlenih, a danas ih imamo blizu 900.

Što je, osim manjka radne snage, u ovom trenutku najveći problem hrvatskih građevinskih tvrtki?

- To je, svakako, relativno slab bankovni potencijal. Jamstva su sve duža i duža. Banke su zahtjevne, a investicije su sve veće i iznose po nekoliko stotina milijuna kuna. Za velike investicije poput onih u aglomeracijama ili željeznici nužna su bankovna jamstva, i to je sada najveći problem domaćih građevinskih tvrtki. Tvrtka mora jamčiti svojom imovinom za izdano jamstvo. Morate osigurati velike kolaterale da biste mogli uopće ishoditi bankovno jamstvo. To je i razlog zašto se udružujemo s velikim inozemnim tvrtkama.

Kako uspijevate angažirati radnike?

- Sve je teže i teže. Ne samo da ih nema nego i one koje uspijete dobiti morate od samog početka obučavati. Mi smo nekada poput ostalih hrvatskih i slovenskih tvrtki zadovoljavali svoje potrebe za radnom snagom iz Bosne i Hercegovine i naše Slavonije. Danas je taj bazen iscrpljen i prazan je. Otišli su u zapadnije zemlje. Zahvaljujući lakšem osiguranju kvota imamo lakši pristup trećim tržištima. Samo je problem što je kadar sve lošiji, morate ga obučavati. Danas GP Krk zapošljava, osim domaći, radnike iz BiH, Sjeverne Makedonije, Ukrajine, Indije, Nepala, Turske i Albanije. Osim radnika iz Turske, koji dolaze koliko-toliko obučeni, sve ostale mora se educirati.

Je li cijena njihova rada manja od domaćih radnika?

- Primanja tih radnika ista su kao i radnika iz Hrvatske, prema našem kolektivnom ugovoru. Trošak radnika raste, i to je teško pretočiti u cijenu jer nas opterećuje i rast ostalih troškova. Problem je ovog razdoblja što su sva poskupljenja došla u isti trenutak.

A kako stojite s angažmanom inženjerskog kadra?

- I to je danas problem. I u Hrvatskoj i u Sloveniji. U velikim tvrtkama nekada se nalazila velika baza inženjera, a danas jer to sve rascjepkano i nalaze se po malim tvrtkama. Niz je tvrtki koje imaju jednog ili dva inženjera.

Kako rješavate taj problem?

- Godinama stipendiramo učenike i studente. Počeli smo također zapošljavati inženjerskih kadar iz inozemstva. Najprije iz BiH, koja nam je najbliža, pa čak i iz trećih zemalja.

Može li se oporavak građevinskog sektora vezati uz početak obnove željeznica?

- U tom dijelu hrvatske tvrtke jako malo sudjeluju. Sudjelovati možemo kao partneri u sklopu većih konzorcija. Hrvatske tvrtke teško mogu konkurirati za takve poslove. Tako je bilo i kad su počeli projekti aglomeracija i prvih sustava za pročišćavanje voda. Niti jedna hrvatska tvrtka nije imala reference za dobivanje tih poslova. Svi mi domaći građevinari bili smo primorani naći inozemnu tvrtku koja ima reference, a koja je u stvari uzela proviziju i praktički nije ništa radila. Na kraju su domaći građevinari sve to obavili i, nažalost, nismo dobili ni referencu. Ista je stvar i sa željeznicom. Niti jedna hrvatska tvrtka nema ozbiljnu referencu da bi mogla dobiti natječaj za neku veću dionicu željezničke pruge. Opet ovisimo o tvrtkama iz inozemstva.

A projekti iz visokogradnje?

- Omjer visokogradnje i niskogradnje nam je 60 prema 40 posto. Što se tiče visokogradnje, sudjelujemo u izgradnji javnih objekata poput škola, vrtića, radimo stanogradnju u okviru investicija APN-a, a imamo i vlastitih investicija. Sudjelujemo u izgradnji trgovačkih centara. Napravili smo desetke objekata za Plodine u čitavoj Hrvatskoj. U visokogradnji je problem što je tu potreban još kvalificiraniji kadar. Radovi su precizniji i finiji, ima dosta obrtničkih radova...

Koliko su točne tvrdnje da sada na porast cijene stanova utječe uglavnom visoka cijena građevinskih radova?

- Možda prije godinu dana porast cijena stanova nije bio toliko opravdan, ali danas je to tako. I mi smo zaustavili neke vlastite investicije zato što je današnja cijena gradnje previsoka u odnosu na moguću prodajnu cijenu u nekim dijelovima Hrvatske.

Nazire li se kraj ovoj krizi?

- Pa i ne vidi se baš kraj krize. Svi su izgledi da će cijene materijala i energenata rasti.

Ima li ohrabrujućih vijesti u građevinskom sektoru?

- Nadamo se da će se ova situacija što prije stabilizirati i da će završiti rat u Ukrajini. Uvijek je situacija u građevini bila sinusoidna. Nikada to nije bila ravna crta. Usponi i padovi su sastavnica ovog posla. Moram priznati da je ovo ozbiljna kriza. Imam osjećaj da se jako malo o tome govori, ali definitivno je građevinski sektor u krizi. Polovicu radnog vremena naš rukovodeći kadar odvaja na probleme s rastom cijena energenata, sirovina i materijala.

Je li povećanje cijene materijala dobra situacija za proizvođače građevinskog materijala?

- Ovo nije dobra situacija ni za koga pa ni za proizvođače građevinskog materijala. Na ovakvu porastu cijena mogu, koristeći priliku, zaraditi pojedini špekulanti, ne i ozbiljne tvrtke koje vide svoje poslovanje i nakon ove krize.

Imate i vlastiti proizvodni pogon...

- GP Krk nije samo klasični izvođač radova, nego imamo vlastitu proizvodnju prefabriciranih montažnih elemenata, imamo asfaltne baze, tri kamenoloma i tri tvornice betona te laboratorije koje prate proizvodne procese i konačne proizvode. Oko 60 posto proizvodnje je za naše projekte, a oko 40 posto za tržište. Sama proizvodnja ima udio oko 20 posto u našim ukupnim prihodima.

Planira li GP Krk neka ulaganja?

- I ove godine ulažemo u mehanizaciju i opremu, planiramo uložiti pet milijuna eura. To je za ovakvu tešku godinu jako visoko ulaganje. U narednih nekoliko godina planiramo početak velikog investicijskog ciklusa. Radi se u ulaganju u proizvodne pogone, novu tvornicu betona i nadogradnju tvornice asfalta. U naredne četiri godine planiramo investirati između 10 i 15 milijuna eura. Ranije smo skromno ulagali. Jako skromno. Godinama smo se oporavljali od krize iz 2009. godine te ulagali u nužnu obnovu strojnog i voznog parka te održavanje proizvodnih pogona. Naša uprava i dio proizvodnje i održavanja smješteni su u gradu Krku. S obzirom na prevagu turizmu u odnosu na sve druge djelatnosti to nije sretna pozicija. Zato planiramo preseljenje proizvodnog pogona na riječko područje. Posjedujemo proizvodni pogon u Klani kraj Rijeke, pa planiramo preseljenje kompletne proizvodnje na tu lokaciju.