Kako bi pojedinci u današnjem okruženju inflacije i promjenjivih kamatnih stopa, a s obzirom na to da se velik dio štednje kućanstava još uvijek drži na računu uz male ili nikakve kamate, trebali promišljati o ravnoteži između štednje i ulaganja?
Niski nominalni prinosi i sve brža inflacija ukazuju na to da će stvarni prinosi na novac očito u narednim mjesecima biti negativni. U tom će okruženju odluka o ne ulaganju biti skupa jer podrazumijeva gubitak kupovne moći. Kućanstva u eurozoni nažalost još uvijek drže oko 30% financijske imovine u novcu ili u instrumentima sličnima novcu. Ta je raspodjela krajnje neučinkovita. Novčana štednja trebala bi biti ograničena na potrebe za likvidnošću i mjere opreza, a ulaganje postaje potreba kako bi se očuvala kupovna moć i kako bi imovina tijekom vremena rasla. Ovdje nije riječ o špekulativnom ponašanju. Kućanstva ulaganjima trebaju pristupati s dužim vremenskim planom kako bi se ublažili i prevladali rizici povezani s većom izloženošću rizičnoj imovini. Kvalitetna financijska strategija zahtijeva postupan ulazak, diversifikaciju i dovoljno duga razdoblja držanja.
Koje su danas glavne investicijske preferencije među UniCreditovim klijentima na području upravljanja imovinom i ulaganjima, vidite li pomak u smjeru određenih klasa imovine, strategija ili regija?
Prvo bih se osvrnula po pogledu financijskog ponašanja naših klijenata. Tijekom godina je sposobnost klijenata da savladavaju emocije u teškim vremenima povećana. Time smo naročito zadovoljni jer je riječ o znaku da se odnos koji smo izgradili na temelju povjerenja i zajedničkih strateških odluka pokazuje sve čvršćim. Čak smo i proteklog ožujka uočili da su se gotovo svi klijenti pridržavali našeg savjeta da ostanu smireni i zadrže ulaganja. Kada je riječ o sadržaju ulaganja, zabilježen je postupan, ali ujedno i stabilan rast važnosti dioničkih ulaganja koja predstavljaju glavni izvor stvarnih prinosa, a samim time i dugoročnog zadovoljstva. To se može ostvariti primjenom unaprijed utvrđenog plana, akumulacijskim planovima ili provedbom prilagođenog plana s određenim vremenskim okvirom i određenom ciljanom razinom dioničkih ulaganja.
Na koji se način UniCredit u sve neizvjesnijem geopolitičkom okruženju pozicionira u pogledu diversifikacije na razna tržišta. Koje su s vašeg stajališta trenutno najatraktivnije regije ili investicijska područja?
Kad je riječ o segmentu instrumenata s fiksnim prihodom, ostajemo usmjereni na obveznice denominirane u eurima koje izdaju kompanije investicijskog kreditnog rejtinga, uz sklonost srednjem dijelu krivulje. Kao dodatni izvor potencijalnog prinosa imamo satelitski udio u obveznicama na tržištima u nastajanju. Dionički portfelj vodi se na istinski globalnoj razini. Naš je idealni omjer 55% ulaganja u SAD-u, 25% na tržištima u nastajanju i 20% u Europi. Unatoč vodećim svjetskim kompanijama u određenim sektorima, važnost Europe i dalje je ograničena zbog strukturalnih slabosti ove regije. Proteklih je dana krajnja ovisnost ove regije u uvozu energenata iz inozemstva postala drastično jasna. Sjedinjene Američke Države i dalje su najveće, najdublje i najdiversificiranije tržište, a njegov je tehnološki element nezamjenjiv. Važnost zemalja s tržištima u nastajanju porasla je u zadnjem tromjesečju prošle godine, a predviđa se da će i dalje rasti. Azijski divovi postaju gospodarske i financijske sile koje su sposobne vršiti pritisak na globalni poredak predvođen SAD-om.
Kada je riječ o američkom dolaru, valja istaknuti da mu treba pristupati oprezno. Postojeći proces deglobalizacije, dovođenje u pitanje uloge SAD-a kao supersile i neizvjesnosti u pogledu neovisnosti američke središnje banke pitanja su koja će i dalje utjecati na važnost američkog dolara. Stoga prilikom ulaganja u američke vlasničke vrijednosne papire štitimo oko 20% valutne izloženosti. S druge strane, kroz duže će razdoblje uslijed transformacije globalnog geopolitičkog poretka doći do revalvacije azijskih valuta u odnosu na euro i dolar.
Srednja i istočna Europa često se ističe kao regija s velikim potencijalom rasta. Što danas čini tržišta poput Hrvatske i šire regije CEE-a atraktivnima ulagačima?
Srednja i istočna Europa atraktivna je regija zbog velikog potencijala za konvergenciju i strukturnim pokretačima rasta. U većini je gospodarstava BDP po glavi stanovnika još uvijek ispod prosjeka EU-a, što upućuje na nastavak procesa konvergencije, dok je stvarni rast BDP-a najčešće veći nego u zapadnoj Europi, što se očituje po nižim početnim razinama prinosa, a u nekim zemljama i većem intenzitetu ulaganja. U nekim državama članicama EU-a pristup jedinstvenom tržištu, značajni EU fondovi i čvrsti priljevi izravnih stranih ulaganja jačaju ulaganja, produktivnost i integraciju lanaca opskrbe, dok zemlje koje su u postupku pristupanja ostvaruju koristi od reformi i očekivane konvergencije, premda je vremenski okvir još uvijek neizvjestan. Napeta tržišta rada i niske plaće u odnosu na zapadnu Europu i dalje podupiru stvarni rast plaća i potražnju među potrošačima. Hrvatska se u srednjoj i istočnoj Europi ističe zahvaljujući članstvu u europodručju i Schengenu, snažnom rastu nakon pandemije, visokoj stopi iskorištavanja sredstava EU-a, višestrukom povišenju rejtinga države u kategoriju A i iznimno povoljnim uvjetima financiranja, uz nisku premiju za rizik i konkurentne kamatne stope.
S obzirom na ubrzan rast umjetne inteligencije na području financijskih usluga, na koji način smatrate da će umjetna inteligencija utjecati na investicijske odluke i ulogu ljudske prosudbe u daljnjem upravljanju portfeljima?
Danas se mnogim financijskim tvrtkama čini da su zaglavile između dva ekstrema: straha da bi umjetna inteligencija mogla poremetiti postojeći poslovni model, što često dovodi do oklijevanja, a s druge strane utrke u razvoju sljedeće „ubojite aplikacije“.
Zapravo najveća vrijednost najčešće leži upravo u sredini, odnosno u upotrebljavanju umjetne inteligencije za automatiziranje ponavljajućih poslova, unapređivanje internih procesa i rasterećivanje ljudi kako bi se mogli usmjeriti na odluke više vrijednosti. Investicijski sektor predstavlja jasan primjer toga. Beta, odnosno prinos koji se ostvaruje samim vlasništvom tržišta, već je industrijalizirana putem ETF-ova i indeksnih fondova. Ulagači mogu jeftino te u velikim razmjerima pristupati tržišnoj izloženosti bez oslanjanja na velike istraživačke timove.
Alfa je različita. Riječ je o višku prinosa koji nastaje uslijed donošenja kvalitetnijih odluka od tržišta: o raspodjeli imovine, odabiru sektora, odabiru tvrtke i upravljanju rizikom portfelja. Povijesno gledajući, alfu je teže skalirati jer ovisi o istraživanju, tumačenju i ljudskoj prosudbi. Ovdje umjetna inteligencija već stvara vrijednost. Umjetna inteligencija analitičarima i upraviteljima portfelja omogućuje da posluju u puno većim razmjerima na način da čitaju više dokumenata, prate više tvrtki, brže povezuju signale među sektorima i klasama imovine te generiraju inicijalne hipoteze prve razine.
Tradicionalno je produktivnost u investicijskom sektoru gotovo linearno bila usklađena s odrađenim satima, ljudskim vještinama i softverskim alatima. Šira pokrivenost u pravilu zahtijeva veći broj analitičara i terminala te više infrastrukture, čime troškovi rastu gotovo proporcionalno. Umjetna inteligencija mijenja taj model produktivnosti. Tako radni sati analitičara više nisu usko grlo, već je to kvaliteta ljudske prosudbe primijenjene na puno veći sustav. Umjetna inteligencija može industrijalizirati prikupljanje informacija, analizu prve razine, praćenje i normalizaciju signala, dok je ljudska vrijednost usmjerena na najvažnije područje: prosudbu, validaciju, konstruiranje portfelja, odluke u vezi rizika i odgovornost. Na ovom području umjetne inteligencije produktivnost ulaganja više ne ovisi prvenstveno o odrađenim satima, već o kvaliteti ljudske prosudbe pojačane sposobnošću umjetne inteligencije da sve bolje rješava kognitivne zadatke. Ovdje se već odvija prava transformacija na području upravljanja portfeljima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....