Gdje je gornja granica koliko točno se država može zadužiti i prijeti li nam velika dužnička kriza?

Kada je kamata na državni dug nula ili vrlo blizu nule, za državu ne postoji u financijskom smislu značajna razlika između izdavanja državnih obveznica i financiranja duga iz monetarne emisije. Jedina razlika je što kod druge opcije posrednik, odnosno financijske institucije, ne naplaćuju svoju proviziju, kaže Maruška Vizek. Bivšoj ravnateljici Ekonomskog instituta to nije prvi put da se zalaže za aktivniju ulogu Hrvatske narodne banke u rješavanju krize u Hrvatskoj. U vrijeme velike recesije, kada je guverner bio Željko Rohatinski, također nije štedjela HNB, opet zbog škrtosti i oklijevanja da intervenira.

Dopisivali smo se ovih dana, karantenski, nakon što se u EU povela velika rasprava o gornjoj granici zaduženosti država. Činjenica da je Bruxelles privremeno zamrznuo pravila postavljena u Maastrichtu, pa se probijanje zacrtanih granica duga i proračunskog deficita (šezdeset i tri posto BDP-a) trenutačno ne smatra velikim grijehom, ne umanjuje opasnost od dužničke krize u budućnosti. Hrvatski se dug protekle četiri godine smanjivao, sada ga je virus vratio na "predmarićevskih" 87 posto BDP-a. Pitanje održivosti nameće se i daleko bogatijim državama od Hrvatske.

"Njemački ustav ne kaže da u nuždi možete potrošiti što god želite", upozorio je prije nekoliko dana Otto Fricke, zastupnik FDP-a i član proračunskog odbora Bundestaga.Debata je eksplodirala nakon što je Olaf Scholz, njemački ministar financija, prilikom parlamentarne debate o proračunu za 2021. šokirao zastupnike gotovo udvostručivši iznos novog zaduživanja na 180 milijardi eura, povrh 218 milijardi eura duga koji je Njemačka napravila 2020. godine, što je najveći iznos u njezinoj poratnoj povijesti. Njemačka je najbogatija europska ekonomija i krizi se u samom početku suprotstavila financijski najtežim paketom pomoći ugroženim biznisima. Sada, kada je jasno da se život s pandemijom produljio, tvrdi, štednji skloni njemački političari više ne skrivaju zabrinutost. Dok stranke koje drže vladu smatraju da treba nastaviti s politikom financijskih potpora, dok se kriza ne zaustavi, njemačka oporba sve je glasnija u upozorenjima da ekspanzija zaduživanja vodi u krizu sljedeće generacije.

Ambiciozan plan

Hrvatska je, međutim, i dosad imala problem visoke zaduženosti. Jesmo li stigli do gornje granice? U moru brojki kojima analitičari podupiru svoje zaključke, granica gdje se zaustavlja hrvatski potencijal zaduživanja zasad je ostala zamagljena.

"Jednoznačnog odgovora na pitanje gdje je gornja granica hrvatskog zaduživanja nema, osim da je taj gornji limit našeg javnog duga sigurno veći nego što je bio prije zahvaljujući činjenici da zbog pada kamatnih stopa sve države, pa i Hrvatska, sada mogu servisirati veće javne dugove nego što su mogle ranije", otpisala mi je Vizek. Pritom, kaže, zato što je na razini EU suspendiran i Pakt o stabilnosti i rastu, mi trenutačno nemamo niti europska pravila za veličinu javnog duga. No kako u sljedećoj godini moramo paziti i na deficit i na javni dug zbog potrebe zadovoljavanja uvjeta za usvajanja eura početkom 2023., Vlada je planirala i deficit od -2,9 posto BDP-a i malo smanjenje javnog duga kako bi udovoljila kriterijima konvergencije i ušla u Europsku monetarnu uniju. Riječ je o vrlo ambicioznom planu, kaže Vizek, koji će naša koronastvarnost i posljedice te stvarnosti koje će na vidjelo izaći u 2021. opasno nagrizati, pa je zbilja upitno hoćemo li to uspjeti ostvariti u sljedećoj godini.

Kada se razgovor izvuče iz politikom diktiranog optimizma i Zdravko Marić, hrvatski ministar financija, postaje oprezan. "Kriza nam je izbrisala četiri godine rada", kaže, jednostavno i izravno. Istovremeno, međutim, upozorava na minuli rad. "Da tijekom prošle četiri godine Vlada nije konsolidirala trošenje i permanentno smanjivala dug, sada bi taj dug već premašio sto posto BDP-a. Bili bismo na 115, a ne na očekivanih 87 posto ove godine. Bismo li i u tom slučaju zadržali kreditni rejting? Ja mislim da ne bismo. Bismo li bili zanimljivi investitorima? Ne bismo".

Marić smatra da je sada važno pokazati trend: "Dosad smo upravljali dugom i postupno smo ga smanjivali, to kanimo raditi i sljedeće godine. Ova je godina bila takva da se moralo potegnuti iz državne blagajne".

Tim Međunarodnog monetarnog fonda koji je od 16. do 25. studenoga češljao hrvatsku financijsku i ekonomsku politiku u svojem finalnom nalazu posebno ističe Hrvatsku narodnu banku koja se, po njihovu mišljenju, dobro postavila prema krizi, djelujući proaktivno, a ne čekajući posljedice koje bi trebala liječiti. HNB je, zaključili su u MMF-u, na početku pandemije morao poduprijeti stabilnost kune, osigurati dodatnu likvidnost i pružiti potporu tržištu državnih vrijednosnih papira te je privremeno smanjio regulatorno opterećenje za banke. Uspjeli su zadržati hrvatski bankarski sektor unutar zone sigurnosti. Hrvatska je ulaskom u europski monetarni mehanizam (ERM II) i uspostavom bliske suradnje s Europskom središnjom bankom na području nadzora banaka, kao i pristupanjem jedinstvenom sanacijskom mehanizmu još u srpnju, na svojem putu prema eurozoni napravila dodatan iskorak u daljnjoj integraciji s partnerima iz Europske unije.

Je li se zaduživanje otelo kontroli? U MMF-u smatraju da nije. Štoviše, po njima, jedan od ključnih zadataka Vlade je osigurati da ekonomska potpora zbog krize izazvane pandemijom ne bude dokinuta dok se oporavak čvrsto ne ukorijeni. Mjere bi pritom i dalje trebale biti učinkovito usmjerene u održive sektore gospodarstva kako bi se smanjili trajni negativni učinci, a državna blagajna morala bi osigurati resurse za potencijalno veće rashode za zdravstvo.

Osjetljivost na turbulencije

Te je prioritete, poručuje MMF, "potrebno balansirati sa srednjoročnim ciljevima ponovnog povećanja fiskalnog prostora u razdoblju pred uvođenje eura, ponovnog uravnoteženja proračuna, donošenja strukturnih reformi radi rješavanja pitanja zdravstva i mirovina, racionalizacije uloge države - poglavito boljim upravljanjem poduzećima u državnom vlasništvu, kao i poboljšanjem poslovne klime". Ukratko: dug zasad nije problem, ali problematičnim bi se moglo pokazati traljavo upravljanje državnim kompanijama.

Slično govori i Victoria Zinchuk, voditeljica zagrebačkog ureda Europske banke. Pravo je pitanje, smatra Zinchuk, kako hrvatska Vlada može pozitivno stimulirati gospodarstvo novim reformama i ulaganjima kako bi osigurala brzi oporavak. Također, koje bi bile nove mogućnosti koje će se Hrvatskoj otvoriti kao rezultat ove krize i hoće li biti dovoljno pokreta i entuzijazma da se te prilike shvate i iskoriste na najbolji način.

Problem je što Hrvati jednostavno tako ne funkcioniraju. Entuzijazam je ovdje, generalno gledajući, davno rekao laku noć. Ima međutim sektora gdje su protagonisti shvatili da su dobili priliku koja se možda neće skoro ponoviti. Mi i sada imamo kompanije koje rade i donose zaradu, kaže Marić. Građevinarima nedostaju radnici, koliko imaju posla. Tu je Infobip i drugi informatičari. Izvoz raste. Raste i uvoz, iako smo očekivali da će se smanjivati. Naš je problem u strukturi ekonomije i jedan od ključnih zadataka koji su pred nama je da tu strukturu promijenimo.

U situaciji vrlo nekonvencionalne monetarne politike i "novog normalnog", financijska tržišta su se već navikla da države bilježe veće razine javnih dugova nego prije "novog normalnog" (Vizek govori o većim spreadovima). Gdje je gornja granica i dalje vjerojatno ovisi o tome koliko je država sposobna servisirati trošak kamata. Sve dok je trošak kamata nula ili jako malen, a državne obveznice zbog nekonvencionalnih metoda monetarne politike sjede u bilancama središnjih banaka, bit će zanimljivo vidjeti kako će testiranje te gornje granice povećanja javnog duga izgledati u praksi. Vizek tu ostavlja prostor za pisanje dodatnih scenarija: "Kada zamutite granice između monetarne i fiskalne politike, nalazite se u nepoznatom teritoriju u kojem su svakakve situacije moguće".

Ukratko: gornja granica duga danas nije postavljena. Prijeti li nam u budućnosti velika dužnička kriza? Da, ako se ne pronađe način za suživot s novim virusom. Hrvatskoj je tu olakotna okolnost što je riječ o globalnoj krizi za koju će se i rješenje morati tražiti na globalnoj razini. Prilika za poduzetnike: pronaći niše koje su manje osjetljive na turbulencije.