Država naručila atlas domaćih lokacija za zbrinjavanje CO2, Ina ga već skladišti na bivšim ‘poljima‘

Iako naša najveća kompanija Ina već devet godina utiskuje i skladišti ugljikov dioksid (CO2) na bivšim naftnim poljima Žutica i Ivanić, razvoj projekata trajnog zbrinjavanja CO2 u nas trebao bi dobiti zamah nakon izrade pripadajućeg atlasa mogućih lokacija za zbrinjavanje koji je ovih dana naručila Agencija za ugljikovodike (AZU) odvojivši za tu narudžbu 450 tisuća eura.

- U Nacionalnom planu oporavka i otpornosti osigurano je ukupno 5,3 milijuna eura za izradu studija koje će omogućiti razvoj projekata trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida u geološkim strukturama. Osim Atlasa geoloških struktura pogodnih za trajno zbrinjavanje ugljikova diokisa financirati će se i izrada dvaju studija – navode u AZU. Spomenute studije odnose se na analizu utjecaja na okoliš Plana razvoja trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida u geološkim strukturama i utjecaja Plana na stanjeuprostoru.

- Cilj provedbe ovog projekta je kroz izradu Atlasa geoloških struktura i pripremu okolišnih i prostorno-planskih dokumenata, odrediti lokacije s mogućim skladišnim kapacitetima te omogućiti razvoj projekata trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida – ističu u AZU.

Transport plinovodima

S utiskivanjem CO2 u bivša nalazišta nafte i plina, kako bi se CO2 uklonio iz atmosfere ali i zbog poboljšanja iscrpka ugljikovodika, intenzivnije se na globalnom planu počelo sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a najveći projekti sprovedeni su u Norveškoj (Sleipner), Kanadi (Weyburn) i na lokaciji In Salah u Alžiru. Budući je u svijetu, prema dostupnim podacima, izgrađeno tek tridesetak većih podzemnih ‘skladišta‘ CO2, može se kazati da je ta tehnologija ne samo u Hrvatskoj nego i globalno još u povojima.Osim pronalaska i pripreme lokacije za skladištenje, jedan od najvećih izazova je transport CO2 do lokacije, a najčešći način dopreme su plinovodi.

Utiskivanje CO2 može se sprovoditi i u podmorju, pa će nositelj izrade Atlasa geoloških struktura koji je naručila AZU napraviti dva odvojena projekta, za kopno i za more. Talijanski energetski koncern Eni, primjerice, prošlog je tjedna objavio početak utiskivanja CO2 u bivše plinsko ‘polje‘ u Jadranskom moru kod Ravenne. Utiskivanje kod Ravenne zajedno sprovode Eni i talijanski operator plinskog prijenosnog sustava Snam. U prvoj fazi Eni i Snam će zbrinjavati CO2 iz Enijevog postrojenja za preradu prirodnog plina u okolici Ravenne, a kasnije je planiran širi obuhvat utiskivanja kapaciteta oko četiri milijuna tona CO2 godišnje do kraja tekućeg desetljeća.

Veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj Nathalie Rayes nedavno je s predsjednikom Agencije za ugljikovodike Marijanom Krpanom razgovarala o suradnji na projektima utiskivanja CO2 u Hrvatskoj.

Zeljko Puhovski/Cropix

Kada su u pitanju kapaciteti bivših naftnih polja na kojima Ina skladišti CO2, do kraja 2022. u ‘Žutici‘ i ‘Ivaniću‘, nakon investicije od oko 170 milijuna eura, utisnuto je oko 2,8 milijuna tona CO2. Naša najveća kompanija razmatra još neka bivša naftna polja, poput Šandrovca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, kao moguća ‘skladišta‘ za CO2.

O utiskivanju CO2 u bivša nalazišta ugljikovodika u Hrvatskoj razgovaralo se i za nedavnog posjeta veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj Nathalie Rayes Agenciji za ugljikovodike.
-Dogovoren je nastavak suradnje osobito na geotermalnim projektima kao i na aktivnostima trajnog zbrinjavanja CO2 – poručeno je iz AZU nakon susreta veleposlanice Rayes i predsjednika AZU Marijana Krpana.

Marijan Krpan

Damir Krajac/Cropix

Europski fondovi

Izvor investicije u zbrinjavanje ugljičnog-dioksida mogli bi biti i fondovi Europske unije. Naime, Europska unija objavila je u siječnju ove godine kako će iz ovogodišnjeg budžeta bespovratnih potpora za prekograničnu energetsku infrastrukturu u projekte zbrinjavanja ugljičnog-dioksida usmjeriti oko 500 milijuna eura. Kao korisnici spomenutih potpora zasad se spominju projekti u Nizozemskoj, Poljskoj i Francuskoj. Istodobno, multinacionalna kompanija Energean u Grčkoj razvija veliki projekt prihvata, transporta i zbrinjavanja CO2 u tamošnjoj luci Prinos i među moguće partnere u ‘lancu‘ transporta i zbrinjavanja navodi i ‘partnere iz Hrvatske‘. Samo u prvoj fazi Energean planira u ‘skladište‘ CO2 u Prinosu investirati 500 milijuna eura.

Interes EU za investicijama u skladišta CO2 proizlazi iz plana smanjenja ukupne emisije stakleničkih plinova na Starom kontinentu za najmanje 55 posto do 2030.. Kako bi se dosegli ciljevi Europskoga zelenog sporazuma, očekuje se da će uz obnovljive izvora i energetsku učinkovitost, hvatanje i skladištenje ugljičnog-dioksida imati vrlo važnu ulogu.