‘Da su mjere bile drugačije, iz recesije bismo izašli godinu dana ranije‘

Da su se nositelji vlasti u razdoblju od 2014. do 2016. godine odlučili za drugačije mjere konsolidiranja državnih financija, one koje više pogoduju rastu ekonomije, Hrvatska bi godinu dana ranije izašla iz recesije, ostvarila bi malo više stope rasta BDP-a i imala bi bolje fiskalne pokazatelje. Zaključci su to znanstvenog rada "Dizajn paketa fiskalne konsolidacije i modelski pristup procjeni fiskalnih multiplikatora u Hrvatskoj" Milana Deskara Škrbića i Darjana Milutinovića iz HNB-a, ovogodišnjih dobitnika nagrade Zaklade "Prof. dr. Marijan Hanžeković", kojoj je cilj poticanje financijske znanosti. U jeku pandemije, a u Hrvatskoj i potresa, istaknula je upraviteljica Zaklade Katarina Ott, nagrađeni rad može poslužiti da se dobro osmisle fiskalne mjere za poticaj oporavka u kratkom roku, ali i za fiskalnu konsolidaciju u srednjem i duljem roku, "jer bit će neophodno spuštati javni dug na razine kojima bi se primaknuli zahtjevima za uvođenje eura".

Dizajn paketa ​

U radu se razmatra razdoblje kada je Hrvatska bila u proceduri prekomjernog deficita te je poduzela "najveću konsolidacijsku epizodu" u svojoj povijesti. Kako je podsjetio Milutinović, Europska komisija definirala je nominalne ciljeve, strukturnu prilagodbu i paket mjera koje je trebalo donijeti, ali svaka zemlja sama određuje njegov dizajn. Vlasti su se odlučile za mjere koje su uključivale smanjenje PDV-a na ugostiteljstvo, povećanje zdravstvenih doprinosa (nakon što su prethodno smanjeni) i izmjene oko reinvestirane dobiti, a uvođenje poreza na nekretnine je odgođeno. Nešto veći naglasak bio je na strani rashoda: smanjenje su plaće i dohoci, subvencije i javne investicije. "Iako smanjenje plaća daje kredibilitet politikama fiskalne konsolidacije, treba ga izbjegavati u vrijeme recesije i ostaviti za vremena ekspanzije", ustvrdio je Deskar Škrbić. Jednako tako u vrijeme recesije nije poželjno ni smanjenje javnih investicija iako se tome često pribjegava zbog lakoće donošenja mjera. Zbog relativno malih fiskalnih multiplikatora, smatraju autori, mjere na prihodnoj strani proračuna ne bi se trebale mijenjati, a na strani rashoda nositelji politike trebali bi se više osloniti na "smanjivanje subvencija i kapitalnih transfera nego na smanjivanje javnih investicija i plaća u javnom sektoru".

Katarina Ott Milan Deskar-Škrbić i Darjan Milutinović

Bozidar Bengez

Kada je riječ o fiskalnim ciljevima, konsolidacija je uglavnom bila uspješna, pri čemu je najveći napredak ostvaren u prvoj godini, a godina preokreta bila je 2015., kada se javni dug počeo smanjivati za tri postotna poena godišnje. "Tome je pridonijela i politička nestabilnost u tom razdoblju, namećući ograničenja, poput privremenog financiranja proračuna", naveo je Milutinović. Ako izbor fiskalnih instrumenata nije dobar, smatraju autori, to može ne samo ugroziti ostvarivanje postavljenih fiskalnih ciljeva nego u ekstremnom slučaju i dovesti do scenarija u kojem udio javnog duga u BDP-u raste umjesto da se smanjuje.

Dohodak i dobit

Autori su rezultate dobili tako što su razvili model koji im je omogućio procjenu učinka različitih fiskalnih instrumenata, prihodnih i rashodnih stavki proračuna na gospodarstvo te fiskalne multiplikatore koji pokazuju za koliko se kuna promijeni BDP ako se pojedina komponenta prihoda ili rashoda proračuna promijeni za jednu kunu. Kod mjera na prihodnoj strani proračuna, primjerice, najsnažniji je utjecaj poreza na dohodak i dobit (jedna kuna njihova povećanja dovodi do smanjenja BDP-a za 0,2 kune i obratno). Na rashodnoj strani proračuna, pak, jedna kuna povećanja plaća u javnom sektoru povećava BDP za 1,3 kune, a jedna kuna povećanja javnih investicija za 0,7 kuna. Odbor za dodjelu nagrade ove je godine u redovitoj kategoriji ocijenio deset pristiglih radova, a nagrađeni autori dobit će 50.000 kuna, diplomu i medalju. U studentskoj kategoriji nije bilo prijavljenih radova.