Američki magnat želi kupiti imovinu ruskog giganta koji posluje i u Hrvatskoj, detalji su intrigantni

Todd Boehly, američki biznismen čiji imetak magazin Forbes procjenjuje na 9,3 milijardi dolara, lobira u američkoj državnoj administraciji da mu se omogući imovina ruske kompanije Lukoil izvan Rusije vrijedna oko 20 milijardi dolara, doznaje ugledni dnevnik Financial Times.

- Boehly je osigurao potporu američke vlade i utjecajnih osoba iz Arapskog zaljeva, povezanih s obitelji Trump, za podnošenje ponude za međunarodnu imovinu Lukoila. Ta je imovina stavljena na prodaju nakon što su toj ruskoj naftnoj kompaniji prošle godine uvedene američke sankcije - navodi FT, otkrivajući da Boehly ne ide u preuzimanje imovine Lukoila izvan Rusije sam već u konzorciju.

U Boehlyjevom konzorciju za Lukoil, prema istome izvoru, sudjeluju Američka korporacija za financiranje međunarodnog razvoja (DFC) i šeik Tahnoon bin Zayed al-Nahyan, savjetnik za nacionalnu sigurnost Ujedinjenih Arapskih Emirata i brat tamošnjeg predsjednika.

Uključena je, dodaje se, i milijarderska obitelj Al-Khayyat, sirijsko-katarskog podrijetla,, koja je blisko surađivala s Bijelom kućom i članovima obitelji Trump na projektima u sektoru nekretnina i energetike.

- Očekuje se da će DFC, agencija u sastavu američke savezne vlade koja ulaže u inozemne projekte, preuzeti vlasnički udio od oko 15 posto u novoj tvrtki, tvrde dvije osobe upoznate sa situacijom. Agenciju vodi Ben Black, sin Leona Blacka, suosnivača investicijske tvrtke Apollo - doznaje FT.

Privremene licence

Lukoilovo poslovanje izvan Rusije, podsjetimo, trenutačno je ‘ni na nebu ni na zemlji‘, nakon što su kompaniji uvedene američke sankcije. Specijalni ured američkog Ministarstva financija OFAC zadužen za provođenje sankcije Lukoilu svakih nekoliko mjeseci izdaje posebnu licencu za nesmetano poslovanje tvrtki kćeri te kompanije izvan Rusije, ali ruski energetski div ne može slobodno raspolagati tom imovinom.

Kako bi uopće došao u OFAC-ov režim izdavanja privremenih licenci za poslovanje izvan Rusije Lukoil je morao otvoriti pregovore s kupcem sankcionirane imovine koji je prihvatljiv State Departmentu. Prvotno je Lukoil otvorio pregovore o prodaji imovine izvan Rusije s švedskim Gunvorom koji nije dobio ‘zeleno svjetlo‘ State Departmenta za eventualno preuzimanje tvrtki kćeri ruskog giganta u Europi i u Aziji.

Stoga je Lukoil prekinuo pregovore s Gunvorom i otvorio ih s američkim fondom Carlyle što je State Department odobrio. No, godinu dana dugi pregovori Lukoila i Carlyla, ili nisu urodili plodom, ili ugovor dvaju strana nije po volji OFAC-a. Jedno od spornih pitanja zacijelo je način plaćanja za sankcioniranu rusku imovinu jer novac od kupoprodaje ne bi smio biti uplaćen na račun Lukoila jer su toj kompaniji sankcije i uvedene kako ona ne bi mogla financirati rat u Ukrajini.

U svakom slučaju, Todd Boehly, koji je nedavno prodao dio vlasništva u londonskom nogometnom velikanu Chelseaju, očito želi iskoristiti zastoj u pregovorima Lukoila i spomenutog američkog fonda i uskočiti u položaj novog kupca Lukoilove imovine izvan Rusije koja, podsjetimo, obuhvaća i 45 benzinskih crpki u Hrvatskoj. I FT raspolaže procjenom kako europski, azijski i američki ‘asset‘ ruskog energetskog giganta vrijedi oko 20 milijardi jer, među ostalim, obuhvaća naftna i plinska polja od središnje Azije do Meksika, tisuće benzinskih postaja te velik portfelj europskih rafinerija.

- Prodaja te imovine pruža rijetku priliku za preuzimanje više od 3 milijarde barela dokazanih i vjerojatnih rezervi, kao i nekih od najvećih rafinerija u Bugarskoj i Rumunjskoj - napominje ugledni američki poslovni dnevnik. List primjećuje kako bi Boehlyjevi prijedlog doveo američku vladu u neuobičajenu situaciju jer bi istovremeno davala ponudu za tu imovinu kroz učešće DFC-a u konzorciju koji je skupio Boehly, dok bi drugi dio administracije State Departmenta odlučivao o sudbini te ponude.

Sukob interesa

Prema saznanjima FT-a, nema drugih ponuditelja za Lukoilove crpke, nalazišta nafte i rafinerije u Europi, Aziji i Srednjoj Americi osim Boehlyja i Carlyla.

- Ostali ponuditelji koji su prethodno iskazali interes za dio ili cjelokupnu imovinu u međuvremenu su odustali, navodi osoba upoznata s procesom. Prijedlog otvara pitanje bi li Carlyle bio u nepovoljnom položaju ako bi se natjecao protiv konzorcija koji uključuje američku vladu i ulagače povezane s administracijom, a odluku donosi Bijela kuća - komentira dnevnik. Prenosi i poruku iz krugova dobro upoznatih s procesom prodaje sankcionirane imovine Lukoila u američkoj državnoj administraciji kako postoji zabrinutost o nepovoljnom položaju Carlylea u odnosu na Boehlyja u pregovorima oko spomenute prodaje.

Boehly se, podsjeća FT, istaknuo zapaženim ulaganjima u sport, rudne sirovine i medijske influencere, no pokretač rasta njegova investicijskog poslovanja jest društvo za životno osiguranje vrijedno 60 milijardi dolara koje ulaže ušteđevinu američkih umirovljenika. Tvrtka Security Benefit sa sjedištem u Kansasu, jedan od vodećih američkih prodavatelja rentnih osiguranja te ulaže oko 40 posto svog portfelja u imovinu povezanu s drugim dijelovima Boehlyjeva poslovnog carstva.

Boehlyjevi udjeli u sektoru osiguranja ipak su se našli pod povećalom javnosti uslijed istrage o osiguravajućim društvima pod kontrolom njegova dugogodišnjeg poslovnog partnera i bivšeg suvlasnika Chelseaja, Marka Waltera. Bijela kuća, UCC i Boehly odbili su FT-u komentirati slučaj. Lukoil i IHC nisu odgovorili na upit dnevnika za komentar.