Sve je počelo slučajno, pogrešnom Facebook pretragom prije šesnaest godina. Zinzi Cergolj (37), poslijednje tri godine poduzetnica sa creskom adresom, a inače porijeklom iz Južnoafričke Republike, na jednoj je zabavi upoznala čovjeka po imenu Luka. Pokušala ga je pronaći na Facebooku, koji je tada bio sasvim nova pojava, tako da je dodala hrpu ljudi s tim imenom.
Od desetaka njih, javio se jedan.
- Zdravo – napisao je.
Zinzi je vidjela da to nije Luka kojeg je tražila, ali nastavili su se dopisivati i izgradili nevjerojatno prijateljstvo koje se sedam godina odvijalo isključivo online. Nakon duge virtualne konekcije, trebalo ih je spojiti – Svjetsko prvenstvo.
- Tada sam imala 22 godine, bilo je to Svjetsko prvenstvo 2010., koje smo ugošćavali u Južnoj Africi. Rekao mi je da će sigurno doći u moju zemlju ako Hrvatska prođe blizu finalu, no to se nije baš dobro završilo. I onda sam pomislila: „Pa, bili smo tako blizu susreta, prijatelji smo toliko dugo — jednom ćemo se morati posjetiti" – prisjeća se Zinzi, koja je nakon toga odlučila da će ona posjetiti Hrvatsku.
Čim su se uopoznali i uživo, ona i Luka su se ludo zaljubili jedno u drugo, i ostalo je povijest. Zinzi je dolazila u Hrvatsku nekoliko ljeta zaredom, da bi 2011. Luka preselio u Južnu Afriku. Tamo su osnovali obitelj, imaju dva sina, Leona i Lovru, a prije tri godine su odlučili da im Cres neće biti samo ljetna destinacija, već dom.
- Mogu reći da sam u te tri godine ovdje postala baš domaća. Doista se tako osjećam – kaže Zinzi, koja je okupirana građenjem i jačanjem svoje dvije tech kompanije, Selena i Pivot Nation. Uz to, aktivno uči hrvatski.
- Jezik jest težak, ali pronalazim neke sličnosti. Primjerice, riječ ‘pusa‘ u Južnoafričkoj Republici ima isto značenje kao i ovdje – smije se.
Kaže da hrvatska i južnoafrička kultura imaju više sličnosti nego razlika.
- U Južnoj Africi imamo nešto što se zove „braai", što vi ovdje zovete roštilj. Roštilj se pali u svakoj prigodi. Loš dan? Napravi braai. Svjetsko prvenstvo? Braai. Gledaš utakmicu? Braai. Obožavamo meso i slavimo sve uz vatru. Ljubav prema mesu je definitivno nešto što nas veže – govori Zinzi, koja je pripadnica naroda Xhosa, jednog od najvećih i najpoznatijih naroda u Južnoj Africi. Xhose uglavnom žive u istočnom dijelu zemlje, govore jezik xhosa, poznat po karakterističnim klik-suglasnicima, a njihova kultura pridaje veliku važnost obitelji, zajedništvu i poštovanju tradicije.
Ipak, na svojem je hrvatsko-afričkom putu ponekad nailazila na neke gastro prepreke.
- Juha je ovdje vrlo bistra, vodena, dok smo mi navikli na kremaste, pa mi je to na početku bilo čudno. Slično je i sa salatom. Nama pojam salata znači nešto poput Cezar salate. Mora imati više sastojaka. Jednom je moja mama zamolila Luku da napravi salatu, a on je donio samo listove zelene salate, što je njoj bilo šokantno – smije se Zinzi.
I ona i njen suprug veliki su ljubitelji nogometa koji gledaju uz neizostavni roštilj i razne grickalice.
Bez grickalica nema utakmice
Roštilj, hladno pivo i dobra ekipa su recept za savršeno gledanje utakmice. No jedan element ne smije nedostajati: grickalice. I tu na scenu stupa Kviki, marka slanih grickalica koja već godinama drži čvrsto prvo mjesto na navijačkim stolovima.
Kviki pereci, štapići i ribice stalni su suputnik navijačkih rituala, bez obzira gleda li se utakmica u dnevnom boravku, na terasi s pogledom na more ili u prepunom kafiću uz veliki ekran. Nije slučajno što ih se uvijek nađe na stolu kad zapišti sudačka zviždaljka.
Zinzi je boravila je u Hrvatskoj 2018., kada je Hrvatska bila druga na Svjetskom prvenstvu.
- Gledali smo utakmice u Cresu, u gradu, u baru na trgu. Atmosfera je bila nevjerojatno električna. Premda smo bili drugi, bilo je kao da smo pobijedili. I mislim da je to ono što zaista volim kod Hrvata. Kao i Južnoafrikanci, imaju srce i topli su – kaže Zinzi.
Kaže kako je i u njezinoj domovini patriotizam oko nogometa vrlo sličan.
- No, možda sljedeće Svjetsko prvenstvo ne bi trebalo biti u Južnoafričkoj Republici jer su se posljednji puta jedva čuli komentatori zbog nečega što se zove vuvuzela. To je duga truba koju svi koriste dok se igraju utakmice. Cijeli svijet je bio u šoku koliko ih koristimo. Jako smo glasni. Ali sličnost s Hrvatima je definitivno da volimo slaviti nogomet – priča.
A upravo je ime prepoznatljivog instrumenta i ime aplikacije za zajedničko gledanje utakmica koju Zinzi razvija.
- Imat ćemo partnerske restorane koji organiziraju gledanje utakmica i svi koji žele gledati u tim restoranima moći će rezervirati stol i dobiti paket pića. U poluvremenu će se igrati nogometni kvizovi i glasati za tim za koji misle da će pobijediti, a na kraju će se objaviti pobjednik. Račun onoga tko je glasao za pobjednički tim bit će u potpunosti plaćen – priča Zinzi, koja će aplikaciju najprije testirati na Cresu, a želja joj je da ona dodatno zbliži turiste i domaćine.
Kad je prvi put došla u Hrvatsku, Luka i njegov prijatelj odveli su je na road trip kojem je stanica, među ostalim, bila i Donji Miholjac, rodno mjesto tog prijatelja.
- Mjesto mi se jako svidjelo, bilo je jako tiho i mirno. Prva stvar koju smo napravili je bilo to da smo otišli na utakmicu kluba Jedinstvo. Bilo je fantastično, jako smo se zabavili. Upoznala sam se sa svim vrstama hrvatskih likera. Nogometaš Domagoj Vida je iz Miholjca, a tamo je bio njegov brat. Zamolio me da obućem Vidin dres pa su me fotografirali. Na kraju je klub postavio moju fotografiju s dresom kao profilnu sliku. Negdje pet godina sam bila zaštitno lice NK Jedinstva na Facebooku – smije se Zinzi.
Osim Vuvuzele, Zinzi gradi i dvije ozbiljne tech kompanije. Pivot Nation je konzultantska firma koja europska tehnološka rješenja uvodi na afričko maloprodajno tržište, spoj koji joj omogućuje njezina jedinstvena pozicija između dviju kultura i dvaju tržišta. Druga kompanija, Solena, ženska je tech platforma i zajednica.
- Kad sam došla na Cres, nisam imala ni strukturu ni podršku. Morala sam sama izgraditi sve od nule. I shvatila sam da to nije moj osobni problem, to je sistemski problem za žene, posebno na otocima. Nije manjak talenata ni ideja. Samo pristup i informacije - objašnjava.
Solena je zamišljena kao sandbox, sigurno okruženje gdje žene mogu testirati ideje, dijeliti znanja, naći mentorice i pristupiti AI alatima za razvoj poslovanja.
- Ovdje ima žena koje prave odlično maslinovo ulje. S pravim alatima i znanjem, to ulje moglo bi stati na police lokalnog supermarketa. A od deset prodanih boca, može postati dvadeset - kaže Zinzi.
Sve u svemu, njena se priča može sažeti u 16 godina ljubavi, tri godine na Cresu, dva divna sina, dvije kompanije i osjećaj da je, nakon svega, napokon doma.
- Djeca pričaju hrvatski bolje od mene pa se jedino po tome ponekad malo osjećam kao stranac, ali radim na tome. Definitivno sam se pretvorila u lokalku na Cresu. Stopostotno sam odavde – zaključila je Zinzi kroz smijeh.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....