Nerazvikani dragulj

Zagrepčani hrle u malu slastičarnicu izvan grada, odlični kolači inspirirani su lokalnim namirnicama

Rudarska greblica, plešivički copanjek, turopoljski tartufi, vankuši, bele devenice... sve su to redom poznati klasici, no ovaj kraj nudi još niz odličnih jela o kojima se ne zna dovoljno
 Marko Miscevic/Cropix

Kada govorimo o gastro specijalitetima Zagrebačke županije na popisu se, u pravilu, uvijek nađu isti dežurni "krivci". Rudarska greblica, plešivički copanjek, turopoljski tartufi, vankuši, bele devenice... sve su to redom razvikani klasici, no ovaj kraj nudi još niz odličnih jela o kojima se ne zna dovoljno.

U ovom ćemo tekstu ispraviti tu nepravdu i predstaviti dva manje poznata specijaliteta, jedno slatko, nastalo prije par godina, i jedno slano sa stoljetnom tradicijom. Za prvo smo se uputili prema Dugom Selu, u slastičarnicu s daškom francuskog štiha „Jagode i čokolada“. Tamo nas je dočekao vlasnik Dominik Vršić sa spremnom kriškom torte koja dijeli ime s gradom u kojoj je i nastala.

image

Torta "Dugo Selo"

Marko Miščević/Cropix

Naime, slastica „Dugo Selo“ inspirirana je lokalnim namirnicama iz okolice o čemu svjedoči i popis sastojaka – biskvit od oraha i maka preliven likerom od kruškovca s kremom od maslaca i jaja. No, to nije jedini originalni recept ove slastičarnice. Tu su i templari, prhki keksići s nadjevom od likera kruškovca i pekmeza od šljiva koji izgledaju kao templarski štit, te čokoladni Sveti Martin, jedinstveni jestivi suvenir napravljen prema liku zaštitnika Dugog Sela.

- Uvijek pazimo da recepti ne budu dosadni i suhoparni, stoga stalno pratimo trendove s time da u svaki pokušavamo unijeti dio tradicije – kaže nam Vršić te dodaje kako prilikom kreiranja originalnih surađuju i s lokalnim umjetnicima. Čokoladni Sv. Martin nastao je u suradnji s akademskim slikarom Robertom Samardžićem, dok su templari niknuli prema ideji Nade Kozić, više stručne suradnice za kulturu na Pučkom otvorenom učilištu Dugo Selo.

image

Templari

Jagode i čokolada

Glas o kolačima iz dugoselske slastičarnice proširio se i van granica grada, tako da u lokal često sjednu i žitelji iz okolnih županija.

- Dosta nam ljudi dolazi iz Zagreba. Mlade obitelji dođu s vlakom u Dugo Selo, prošeću se gradom i stanu na kolač – ističe Vršić.

image

Dominik Vršić, vlasnik slastičarnice "Jagode i čokolada"

Marko Miščević/Cropix

Iz Dugog Selo selimo se u Samobor gdje nas čeka Igor Runtas, predsjednik udruge Samoborska češnofka. Kao što samo ime da naslutiti, s njim smo pričali o kultnom tradicijskom proizvodu ovoga kraja i bliže okolice koji se već stoljećima radi u više od 80 sela, s time da je svaki majstor zanata priprema drugačije. No, četiri su glavne smjernice koje svatko prati, što nam je napomenuo Runtas.

image

Samoborska češnofka

Udruga "Samoborska češnofka"

Priprema se od svinjskog mesa i masnoće s time da se u smjesu doda i malo junetine. Unutra idu samo prirodni začini - sol, papar te „ljutina“, a glavni sastojak jest uvarak od svježeg, očišćenog i zdrobljenog češnjaka, koji se prokuha u suhom bijelom vinu i vodi. Upravo on daje posebnu aromu samoborskoj češnofki.

- Kod pripreme je još bitno da meso, nakon što se napuni u crijeva, odstoji između 18 do 24 sata kako bi došlo fermentacije mesa i začina. Pritom je također važno da se češnofke dime u pušnici na živoj vatri od bukovih drva. Nakon što se skinu s dima su spremne za konzumaciju – objašnjava Runtas te dodaje da se češnofke mogu kuhati ili peći. Najbolji je recept, kaže, onaj klasični, odnosno kada se posluže s kiselim zeljem i restanim krumpirom uz umak od friško naribanog hrena.

image

Igor Runtas, predsjednik udruge "Samoborska češnjofka"

Ivan Mijić/Cropix

Vrijednost samoborske češnofke prepoznala je i Europska komisija koja joj je lani dodijelila europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, čime je postala prvi hrvatski proizvod polutrajnog oblika s tom titulom! Upravo zato ranije spomenuta udruga provodi certifikaciju svih češnofki s područja Samobora i okolice kako bi se očuvala tradicija njihove pripreme, a kruna njihova rada je festival Samoborske češnofke koji će se ove godine održati po 11. put.

image

Samoborska češnofka

Udruga "samoborska češnofka"

Ova dva specijaliteta su, kao što smo rekli, samo jedni od brojnih neistraženih dragulja Zagrebačke županije. Pritom ne mislimo samo na gastronomske, već i na brojne druge vezane uz turistički život ovoga kraja. Kako bi se nagradio trud tih „skrivenih“ heroja, ove se godine po prvi puta dodjeljuje Ruža Zagrebačke županije, godišnje nagrade za najbolje turističke djelatnike, objekte i poslovanja. Podijeljene su u šest kategorija i to za izvrsnost u održivom poslovanju i turizmu, smještajnim kapacitetima, inovativnosti, eno-gastronomiji te najboljim pojedincima i djelatnicima iz uslužnih i ostalih s turizmom povezanih djelatnosti, kao i tvrtkama koje se su se istaknule u društveno odgovornom poduzetništvu.

- Godišnja nagrada „Ruža Zagrebačke županije“ priznanje je izvrsnosti u sektoru turizma na području održivog turizma, inovativnosti, eno-gastronomije, društveno-odgovornog poduzetništva, smještajnih objekata i pojedinaca za njihov osobit doprinos prepoznatljivosti destinacije Zagrebačke županije - izjavila je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije, dodajući kako će na svečanoj dodjeli posebnim priznanjima nagraditi još dva poslovanja.

image

Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije

Marko Miščević/Cropix

Na natječaj je pristiglo ukupno 58 važećih kandidatura za najbolje turističke djelatnike, objekte i poslovanja od kojih je stručni žiri prema kriterijima nagrade odabrao ukupno 12 najboljih. Završna večer i svečano proglašenje dobitnika nagrada Ruža Zagrebačke županije, održat će se 1. ožujka u restoranu Chop.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. rujan 2024 15:40