Testirali smo

Utrka po centru Zagreba – tko je najbrži u gužvi: električni romobil, bicikl, auto ili tramvaj?

Polazna točka utrke je Koranska ulica, a cilj je ulaz u Park Maksimir, putovanje dugo 5,6 kilometara. Što mislite tko je pobijedio?
Sudionici utrke: Dina Hrastović, Iris Hazler Šanko, Matija Boltižar i Matea Grbac
 Goran Mehkek/Cropix

Prosječni Amerikanac potrošit će 42 sata godišnje čekajući u prometnim gužvama. Ovaj podatak rezultat je istraživanja kojeg je prije dvije godine proveo Texas A&M Transportation Institut proučavajući navike vozača u centrima urbanih gradova diljem zemlje. Kada pomnožimo ta 42 sata s 35 godina radnog iskustva dolazimo do saznanja da prosječni Amer provede čak 61 dan sjedeći iza volana u gužvi. Dakle, dva mjeseca! Nažalost, jedno takvo istraživanje nije provedeno za Hrvatsku, no tko je god posjetio Zagreb u vršnim satima dobro zna kako izgleda prometni krkljanac. Agonija čekanja u prijevoznom sredstvu samo je još veća kada stignu ljetni dani jer tada oko sebe imamo i intenzivnu toplinu koja nas grli sa svih strana, kao majka koja dugo nije vidjela svog sina.

To doba je upravo sada. Ljeto je itekako stiglo i dnevne temperature se na skali termometra svakodnevno penju za koju stepenicu više. Često u maniri Blanke Vlašić preskoči tu famoznu brojku od 30 stupnjeva, što znači da je život na zagrebačkom betonu za nijansu teži. I tu si postavljamo pitanje – kako najbolje izbjeći tu gužvu pomiješanu sa zadahom vrućine?

Razrješavanje dileme

Je li vožnja u automobilu u prvoj bolja od gužvanja u sauni starih tramvaja? Ili je đir električnim romobilom manje naporan od okretanja pedala bicikla pod budnim okom sunca? Kako ova dilema ne bi ostala na razini Buridanovog magarca, odlučili smo to i sami provjeriti.

Uzeli smo četiri različita prijevozna sredstva i testirali tko će se prvi probiti kroz džunglu zvanu „rush hour u Zagrebu“. U ovoj utrci života sudjelovali su hrabri djelatnici Hanza Medije – Matea Grbac u automobilu, Iris Hazler Šanko u tramvaju, Dina Hrastović na biciklu te Matija Boltižar, autor ovih redaka, na MS Energy e20 električnom romobilu. Prije nego krenemo s detaljima utrke, važno je reći kako smo ovom prilikom odmah testirali i spomenuti električni romobil, tako da je meni ovo bio prvi puta da se vozim na popularnoj mašini koja je sve češće viđeni gost na zagrebačkim ulicama. Nije to ništa čudno jer se radi o vozilu koje odlično manevrira uskim nogostupima, dok pritom ne zahtijeva previše fizičkog truda, tako da se izbjegava pretjerano znojenje što je veliki plus u ovim sparnim danima.

image
Matija Boltižar na MS električnom romobilu
Goran Mehkek/Cropix

No, kako sam ja početnik na ova dva električna kotača, tako mi je bilo i teže voziti protiv iskusnih vozačica auti i bicikala te jedne redovite putnice tramvaja, no, opet, to nije nikako znak da treba odmah baciti ručnik u ring.

Lov na zelena svjetla

Tako da, idemo! Polazna točka utrke je Koranska ulica, a cilj je ulaz u Park Maksimir, putovanje dugo 5,6 kilometara prema Google Kartama. Krenuli smo svi u isto vrijeme, taman pred početak velikih gužvi s time da je kolegica Matea imala najbrži početak u svom automobilu. Priključila se na Vukovarsku kod Vrbika i uspješno lovila zelena svjetla. No, sreća je nije dugo pratila. Pred Lisinskim krenula je igra „prva, druga“ pod budnim nahođenjem crvenog oka iznad njene glave. Situaciju joj nimalo nije olakšao nabrijani vozač u Golfu koji je ispred nje šarao iz jedne trake u drugu, uzaludno se nadajući da će na taj način ukrasti koju sekundu.

image
Matea Grbac izlazi iz svog automobila
Goran Mehkek/Cropix

I dok Matea čeka na Vukovarskoj, bicikl i električni romobil vode osobnu utrku jer je riječ o dva favorita koja su odmah na početku najbolje kotirala na redakcijskim kladionicama. Iako smo krenuli u isto vrijeme, odmah sam ostvario zavidnu udaljenost. MS Energy e20 može iz šusa doseći brzinu od 40 kilometara na sat! Naime, ima tri različite opcije brzine – sporu koja ide do 10 km/h, srednju do 20 km/h i brzu koja doseže 25 km/h, a uz Boost opciju za napredne romobil može dostići brzinu i od 40 km/h. Odmah sam prebacio u „treću“, svjestan da je svaka sekunda bitna! Jurio sam po Koturaškoj prema pothodniku koji izlazi kraj Botaničkog vrta, pazeći pritom na sigurnost svojih susjeda-pješaka na pločniku.

Iskusna vozačica

Dina je bila iza mene, gazeći svojim gumama istu stazu koju sam ja već prošao. Ova iskusna vozačica koja već ima sedam dobrih godina bicikliranja u svojim nogama išla je polako i oprezno, svjesna svih silnih zračnica koje je morala izmijeniti zbog malo „opuštenije“ vožnje.

image
Dina Hrastović vozi se na biciklu
Goran Mehkek/Cropix

Za to vrijeme, Iris je krenula prema stanici na Vodnikovoj. Tamo ju je dočekao hladni tuš – tramvaj do Maksimira stiže tek za 12 minuta, što joj samo pogoršava ionako već loše šanse. Riskirala je i otišla do stanice kod Tehničkog muzeja, što je bio dobar potez – tramvaj joj stiže za tri minute! U hladu stanice stavila je slušalice u uši i nastavila čekati, dok smo mi ostali već dobrano grabili prema cilju.

Vraćamo se kod Matee koja je s Vukovarske skrenula u Donje Svetice. Imala je dobro vrijeme, prošlo je nekih 20-tak minuta, tako da je od pobjede dijeli još samo nekoliko raskrižja. No, Zagreb joj to nije htio samo tako dopustiti. Semafor je na kapaljku puštao automobile, tako da je gmizala u koloni mijenjajući iz prve u drugu pa u ler, pa opet, prva, druga, ler, prva, druga...

Nervozni pogledi vozača

S MS Energy e20 električnim romobilom, pak, nema takvih problema. Jurim po zagrebačkim ulicama, zaobilazeći pješake kao Janica zavoje u najboljim slalomskim danima. Preko zelenog vala došao sam na Draškovićevu i stigao do Vlaške gdje me samo pravocrtni pravac dijeli od konačnog odredišta. S do kraja napunjenom baterijom i dometom od 70 kilometara mogao sam komotno otići i do Dugog Sela te natrag i opet bih imao „goriva“ za još jedan đir po kvartu. Jedini problem su mi neprirodno visoki rubnjaci na pješačkim prijelazima zbog kojih se moram spustiti s romobila pa mi to malo narušava prolaznost. Nisam još toliko hrabar da pokušavam izvoditi neke skok-trikove.

image
Goran Mehkek/Cropix

Dina, pak, ima neke druge probleme. Ljudi joj se šeću po biciklističkoj stazi na zelenom valu, put joj otežava i glomazni otpad, kao i kante za smeće koje kampiraju na crvenom dijelu pločnika. Kod Sheratona je skrenula prema Džamiji gdje je nastupio problem koji imaju mnogi biciklisti u centru. Jedna zgrada se već mjesecima preuređuje zbog čega je morala sići s pločnika na kolnik i nositi se s nervoznim pogledima vozača koji prijezir prema biciklistima ni ne pokušavaju sakriti. Pješaci, na sreću, imaju daleko više razumijevanja prema biciklistima, iako ni oni nisu sretni sa stalnim upozorenjima zvona o nadolazećem biciklu.

Potraga za parkingom

U drugom dijelu grada, Iris je sjela u tramvaj i polako se vozi. Nema puno ljudi pa je sjela kao gospođa, praveći se da joj ne smetaju visoke temperature, maska i ljetni miomirisi ostalih putnika. Uostalom, nije da može puno napraviti da ubrza svoju vožnju tako da je nastavila čekati da je tramvaj dovede do odredišta. Kad god to bilo.

image
Iris Hazler Šanko u tramvaju
Goran Mehkek/Cropix

Ostali sudionici utrke ulaze u sami finiš. Matea već vidi stadion Maksimir, no suočava se s problemom koji mori sve vozače automobila u Zagrebu – slobodno parkirno mjesto. Pravila su takva da je pobjednik onaj tko prvi dođe do ulaza, a nije baš da se može navesti s autom pred park.

Dina je prošla Šubićevu, Martićevu i sada je na Harambašićevoj. Odlučila je izbjeći Maksimirsku, svjesna da bicikl nije mjesto za pločnik prepun terasa kafića, kontejnera i automobila.

Meni to, pak, nije problem. Zaobilazim pješake, kante, konobare, pravilno dozirajući gas te prednju i zadnju kočnicu. Samo mi semafor oduzima slobodu kretanja, no kod Jordanovca je kraj mene stala žena s biciklom. Vidio sam u njoj Dinu i shvatio da je ovo ključni trenutak ako želim pobijediti. Čim je zeleni pješak protegnuo noge, palcem sam pritisnuo papučicu gasa i odjurio! Zeleno svjetlo me pomazilo na samom križanju Svetica te Maksimira i začas su se ispred mene stvorila grandiozna vrata Parka Maksimira. Nema nikoga. Stigao sam prvi!

Proglašenje pobjednika

Vrijeme – 22 minute i 15 sekundi, s minimalnim pregrijavanjem tijela (osim ispod kacige). Nedugo nakon mene, samo minutu kasnije, stigla je Dina, sva zadihana. Dina mi je prepričavala sve njene avanture pa sam ostavio električni romobil iza sebe i pažljivo slušao riječi svoje kolegice. Na MS Energy e20 ne moram paziti jer sam stavio MS Energy smart locker koji čuva mog dvokotačnog prijatelja. Riječ je pametnom lokotu koji je spojen na moj mobitel preko aplikacije MS Lock putem koje mogu s jednim klikom zaključati i otključati električni romobil.

image
MS smart locker za električni romobil
Ranko Šuvar/Cropix

I, dobili smo pobjednika - MS Energy e20 električni romobil, no treba napomenuti kako je bicikl odmah iza njega. No, velika je prednost od skoro 8 minuta nad autom i tramvajem, što nikako nije malo jer na mjesečnoj bazi od 20 radnih dana to je već 160 ušteđenih minuta, odnosno više od dva i pol sata. Prema tome, tijekom ljeta okrenite se električnim romobilima i biciklima te uživajte u ušteđenim minutama koje možete potrošiti radeći nešto što volite, a ne sjedeći u automobilu ili tramvaju.

image
Goran Mehkek/Cropix

Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i MS Energyja

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:34