Oni ustaju u zoru ili idu na posao kasno navečer, dok mi ostali ulazimo u krevet. Njihova zanimanja su fascinantna, drugačija i o njima ne znamo dovoljno. Baš zato su Jutarnji i Franck odlučili s njima provesti ranojutarnju ili kasnovečernju smjenu, a vama iz prve ruke donosimo sve o njihovim poslovima, bioritmu, izazovima, najvećim uspjesima, ali i tajnom savezniku koji im daje energiju u svakom trenutku – Franck Crema mljevenoj kavi.
DJ život izgleda glamurozno izdaleka. Dobra glazba, klubovi i festivali, veseli ljudi u publici. Vječna zabava. No izbliza je slika malo drukčija. To je posao koji počinje kad većina ljudi već spava, a završava kad prvi tramvaji kreću voziti. Posao u kojem bioritam postaje stvar o kojoj treba itekako brinuti, a disciplina je jedini način da sve skupa funkcionira. Ipak, Andro Babić, polovica DJ dua Glazbena kuhinja, ni za što se ne bi odrekao glazbe. Pa ni za koji sat sna više.
Glazbena kuhinja je zagrebački DJ projekt koji radi smjesu housea, funka, diska te elektroničkih obrada domaćih i ex-YU hitova. Andro, koji stoji iza ovog projekta uz Matiju Sindičića, školovani je prevoditelj i bivši PR-ovac koji je hobistički interes, glazbu, polako pretvorio u profesiju. Osim što nastupa po klubovima, festivalima i drugim eventima, bavi se i produkcijom glazbe, a posebno je poznat po editima domaćih klasika. Počasno mjesto u njegovoj dosadašnjoj diskografiji zauzimaju editi šansona iz šezdesetih u kojima je glas davao njegov djed, poznati glumac Relja Bašić.
- Od malih nogu imao sam strast prema aktivnom slušanju glazbe i pohađao sam glazbenu školu. S 25 godina počeo sam se baviti glazbom kao DJ u manjim klubovima i barovima u Zagrebu. Generalno me to uvijek privlačilo. Uvijek sam bio onaj tip koji je puštao muziku na tulumima. Činilo bi me sretnim kad postoji reakcija na neku dobru pjesmu i kad ljudi zaplešu – priča Andro, dodajući da se njegov interes kasnije proširio i na to da počne raditi i vlastitu glazbu, pa je cijela priča dobila još bolju energiju, a hobi je uskoro postao profesija.
Posao koji postaje zanimljiv u raznolikosti
Andro je u tom smislu pronašao zanimljivu nišu. Većinom radi remikseve i edite već postojećih pjesama, kojima onda daje svoj touch.
- Volim stavljati stare hitove u novo ruho i uređivati ih tako da budu spremni za plesni podij i mogu se pustiti na tulumu. To su pjesme koje su meni zanimljive, a možda nisu producirane na taj način, nemaju striktno plesnu energiju. Žanrovi u kojima se krećem su većinom house, funk i hip-hop – priča Andro.
Ono što nastane u studiju, ne ostavlja samo na tvrdom disku. Svaka nova stvar mora proći jedan jedini test koji mu stvarno nešto znači – reakciju publike koja pleše. Zato voli prihvaćati sve vrste gaža, i one predvidive i one koje ga iznenade. Osim klasičnih klupskih večeri i festivala, u njegovu rasporedu redovito se nađu i projekti koje nitko ne bi automatski spojio s DJ-ingom: sportska natjecanja, korporativni eventi, svadbe, krštenja, privatne zabave. Posao postaje zanimljiv upravo u toj raznolikosti. Mi smo ga uhvatili na jednom od takvih dana – na zabavi Dnevna doza u centru Zagreba.
- Stvarno je šaroliko. Jedna od neobičnijih gaža mi je bila ona za Picigin fest u Baškoj. To je bila totalno cool stvar, veliko natjecanje. Jednom sam DJ-ao i na jiu-jitsu turniru za Grindhouse Combat Club. Sada me čeka ispunjeno ljeto. Svirat ću na Zlarin Street Music festu, tradicionalno sam na Silbi za Veliku Gospu, puno ću biti i u Rijeci: Nemo klub, beach bar Bunga u Kostreni... DJ format je danas općeprihvaćen i tražen na raznim događanjima. Kolege DJ-i kažu mi da im je porastao broj gaža čak i za krštenja i pričesti – priča Andro.
Treba biti operativac, a ne zvijezda
Kaže kako najviše voli nastupati u „malim klubovima u kojima je vruće i zagušljivo“, kao i na open-air festivalima.
- Najdraži su mi nastupi na kojima se vidi more. Ako možeš raditi dok gledaš more, tu si već blagoslovljen i imaš privilegiju koju nema velika većina ljudi – govori.
Kaže kako nije od onih DJ-a koji nastupu pristupaju tako da samo dođu, uključe USB i počnu nastup. Uvijek se trudi, ako je potrebno, donijeti dio opreme, pomoći ju sastaviti i rastaviti.
- Jednom sam svirao na Japetiću za biciklistički klub. Trebalo je nositi velike zvučnike po neravnom terenu. Bilo ih je lako donijeti, no ipak se popila koja rakija pa je bio izazov odnijeti ih – smije se, pa nastavlja:
- Mislim da je važno pomoći u tom tehničkom dijelu priče. Ne ponašati se kao superzvijezda, nego biti i operativac, surađivati s organizatorima – kaže.
Sve to zvuči uzbudljivo – i jest, ali ima svoju cijenu. Kad nastupaš četiri večeri tjedno, a svaka od njih završava duboko u noć, pitanje odmora prestaje biti stvar osobnih preferencija i postaje nešto što se mora aktivno rješavati.
- Treba se dobro naoružati kofeinom i strpljenjem. San je, naravno, najbolja varijanta, ali u manjku sna traže se alternative – govori, pa otkriva kako uspijeva uštedjeti energiju.
- Prestao sam se družiti poslije svirke. Inače je to jedna od najljepših stvari u DJ-anju, kad ostaneš s vlasnicima kluba, konobarima, s ekipom koja je tamo radila, s kojima dijeliš to da se vi niste zabavljali cijelu večer, nego sad kreće vaša zabava. I to se zna provući u kasne noćne sate. Ipak, takav raspored nije održiv ako DJ-aš četiri dana u tjednu, tako da nakon svirke odmah treba ići spavati – istaknuo je.
Radni dan počinje kad se laptopi zatvore
Dan mu obično počinje u osam ujutro. Buđenje, istezanje, tuš, doručak uz kavu.
- Veliki sam ljubitelj kave i svako jutro uživam u njoj. Pijem Franck kavu, a najviše ju volim pripremati u brikki jer je najsličnija espressu iz kafića. Jutro mi je jedan od važnijih dijelova dana jer u njemu imam svoje rituale koji mi životu daju strukturu. Generalno je jako lako, posebno za kreativce i glazbenike, izgubiti kompas. To se i meni događalo. Zato treba biti discipliniran, i onda se ta disciplina prenese na način da nisi umoran na svirkama i da si fokusiran. Zdravlje mi je bitno. Važno mi je da se bavim sportom i dobro jedem – govori Andro.
Kad završi s jutarnjim ritualima, odlazi na trening, a poslije toga mu počinje radni dan. Producira glazbu, slaže playliste, vodi bar čiji je vlasnik. A kad većina ljudi zatvori laptope i krene prema kući, njemu tek počinje drugi dio radnog dana: tulumi, publika, glazba.
- Nastupe obično imam srijedom, četvrtkom, petkom i subotom. Dan prije Dnevne doze nastupao sam u svojem baru, večeras imam svadbu, prekosutra sviram u jednom hotelu u Istri... Raspored mi je pun – govori.
Važno je znati razdvojiti posao i zabavu. Posao, kaže Andro, ne mora biti zabavan, mada DJ-ing to često jest, puno više nego neka druga zanimanja.
- No važno je ne doživljavati ga isključivo kao razonodu jer to onda ne može biti dugoročno. Posebice je to važno za ljude koji rade i druge poslove, a tržišna je realnost da brojni tako funkcioniraju, bilo radi interesa ili financijske potrebe – ističe, pa nam priča i kako se odlučio da mu glazba postane full-time posao.
- Moja prva struka je prevoditeljstvo, no umjetna inteligencija jako je smanjila potrebu za radnom snagom, kako u Hrvatskoj, tako i šire. Onda sam počeo raditi u PR agenciji, gdje sam skupio korporativno znanje i radio na organizaciji kompleksnih evenata. Vidio sam da tu imam vještine koje mogu i drugdje iskoristiti te paralelno DJ-ao hobistički. Kad su mi prihodi od DJ-anja prešli prihode od regularnog posla, zapitao sam se je li vrijeme da to pretvorim u profesiju. Uz to, imao sam veliki interes i veliku ljubav za to, kao i podršku ljudi oko mene. Ta pozitivna energija bila je glavni okidač da se počnem baviti isključivo glazbom – priča Andro.
Vječni klasici uvijek pale
Razgovaramo i o tome može li se glazbom baviti do kraja života.
- Znam ljude koji se desetljećima bave DJ-ingom, a i dalje su zdravi, veseli i uspješni. Mene sve više i više zanima produkcija. Imam neke komercijalne upite za svoju produkciju, radim remikseve za diskografske kuće, surađujem s artistima. I taj vid mi je još zanimljiviji od samog DJ-inga. Produkcija je pravo stvaranje, a ne reprodukcija umjetnosti, koja opet ima svoju vrijednost, ali nije pravi art. Ipak, mislim da se glazbom u najširem smislu čovjek može baviti cijeli život. Sve oko nje se stalno mijenja. Mijenjaju se inspiracije, ukusi. Vještina nam raste, uho nam se razvija što više glazbe slušamo. Ja je sigurno, nakon što sam osjetio toliku ljubav prema njoj, neću pustiti – ističe.
Za kraj tražimo od njega ono što najbolje zna: preporuku za plesni podij. Nešto staro u novom ruhu, kao i uvijek.
- Nedavno je za Aquarius Records izašao moj remiks pjesme „Dani velikih valova“. To je stvar u afro-house stilu i na koju ljudi sjajno reagiraju. Na moru uvijek pali neki dobar edit Oliverovih pjesama, a vječni klasici koje volim su, primjerice, i Donna Summer te Aretha Franklin – zaključio je Andro.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Francka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....