Kad je saznala da ima rak dojke, doktorica Vesna Ramljak osjećala se kao da joj život klizi između prstiju, a ona ništa ne može kontrolirati.
- Život mi se urušio u sekundi. No s vremenom sam se vratila sebi. Osoviti se na noge nakon što padneš na koljena je jako težak i dugotrajan proces. Tako sam barem ja doživljavala. No, svi smo različiti – govori nam dr. Ramljak, specijalistica kliničke citologije zaposlena na Klinici za tumore.
Iako je svakodnevno na poslu posvećena upravo radu s pacijentima koji su oboljeli od raka, ona im nerijetko pomaže i van službenog radnog vremena. Aktivna je u udruzi Nismo same, a baš nedavno je bila jedna od 56 liječnica i liječnika koji su bili dio njihove akcije „Nisi sama – educiraj se uz zdravu kavu s nama“. Projekt je pokazao svoju značajnost jer je „zdrava kava s doktorima“ dosad posjetila 15 gradova diljem Hrvatske i okupila više od 600 sudionika, od toga 56 liječnika, te tako doprinijela povećanju svijesti o prevenciji raka dojke i drugih malignih bolesti, posebice u onim manje razvijenim sredinama. Gradovi u kojima su održane zdrave kave su Sisak, Karlovac, Daruvar, Slavonski Brod, Gospić, Virovitica, Vukovar, Koprivnica, Zabok, Osijek, Šibenik, Oštarije, Ludbreg, Glina i Pakrac.
Koncept ove inicijative je prilično jednostavan: doktori sjedaju na kavu sa ženama oboljelima od raka – s osobitim fokusom na one kojima je bolest nedavno dijagnosticirana – ali i s njihovim obiteljima, prijateljima ili jednostavno građanima koji žele znati više o prevenciji i nošenju s tumorima. Kava je kod nas najčešće i simbol za prijateljski, ležeran razgovor, a upravo je to nerijetko stvar koja je najpotrebnija ljudima kojima je dijagnosticiran rak. Često imaju pregršt pitanja i malo odgovora, a pri tome proživljavaju cijeli spektar emocija.
- Naravno da nakon spoznaje i suočavanja sa dijagnozom svaka žena ostane zaleđena, smrznuta i šokirana. I naravno da vrlo brzo nakon procesuiranja dijagnoze iznad glave nastane bezbroj upitnika. Većinu ih zanima hoće li uopće preživjeti, kakva je priroda njezine bolesti, koliko će trajati njezino liječenje, što može očekivati, kako će se rehabilitirati, hoće li ostati bez kose, od čega će živjeti dok je na bolovanju, može li dobiti otkaz dok je na liječenju i slično – nabraja dokorica Ramljak, koja je sudjelovala na ukupno pet „zdravih kava“.
Poseban osjećaj
Doktorica Ramljak kaže da je svaka kava bila doživljaj za sebe koji izaziva poseban osjećaj.
- Uvijek smo se trudile da atmosfera bude opuštena, da se žene, članovi obitelji i njihovi prijatelji osjećaju dobro, sigurno, da nam vjeruju i da uspostavimo iskreni dijalog te pokušamo odgovoriti na pitanja na najbolji mogući način. Naši gosti su sjedili kako im paše, kako im je najudobnije, a mi „panelisti“ smo nastojali ne biti „ex catedra“, nego se nekako približiti i fizički kako bi sudionici imali osjećaj da smo zaista na nekoj velikoj kavi – prisjeća se.
Prosječno bi na kavama bilo oko 50 žena, no brojka je nekada bila i veća. I baš uvijek bi druženje trajalo duže od predviđenog vremena.
Ovaj je projekt iznimno važan i zbog toga jer se provodio diljem Hrvatske, u brojnim manjim sredinama. Dr. Ramljak kaže da je realnost nažalost takva da su problemi onkoloških bolesnika u malim mjestima još veći od problema koje imaju pacijenti u većim gradovima.
- Jedan od problema je što često pacijenti ne mogu na jednom mjestu obaviti bar neke osnovne pretrage. Također, bilo mi je jako teško slušati koliko onkološki pacijenti moraju putovati kako bi uopće došli do svoje dijagnoze, a kamoli o tome što zbog kemoterapije moraju putovati od točke A do točke B pa se nekada vraćati doma samo zato što im krvni nalazi nisu dobri. Ne bi li se ovako jednostavni nalazi mogli provjeriti prije nego pacijent prijeđe stotinjak kilometara? Ne bi li se u mjestu u kojem pacijenti žive moglo organizirati davanje terapije koja će pomoći da krvni nalazi postanu bolji? – doktorica Ramljak i sama ima brojna pitanja.
Ona kaže da je naš zdravstveni sustav dobro zamišljen, ali nažalost neprovodljiv. Ističe kako imamo odlične liječnike i dijagnostičke metode, a dostupna nam je gotovo sva terapija koja je dostupna u EU, pa čak i u svijetu.
Ali ipak puno toga ne štima.
- Neki od razloga su fragmentiranost sustava zdravstva i regionalne razlike u sveukupnoj dostupnosti zdravstvene zaštite. Osim toga, ne postoje sustavno praćenje ishoda liječenja maligne bolesti, definirane mreže onkoloških ustanova, kao ni definirani centri izvrsnosti. Problem je naravno, i u činjenici da se često dosta dugo čeka na dijagnozu, a zatim na odluku o liječenju te samo liječenje. Mi zapravo nemamo definirane puteve onkoloških pacijenata kroz zdravstveni sustav – ukazuje liječnica.
Interes za teme na „zdravim kavama“ su pokazali i brojni bližnji oboljelih žena. Pa, što je zapravo najbolje što oni mogu učiniti za nekoga iz okoline tko ima rak?
- Biti s njima i ne govoriti im opetovano da će sve biti u redu već ih svojim mirom uvjeriti da je to tako. Biti im pri ruci, slušati i osluškivati. Suosjećanje je jako važno, kao i podrška da ustraju u liječenju. Oboljele treba poticati da se na neki način što brže vrate svom uobičajenom životu, da nastave obavljati svakodnevne radnje i životne obaveze, kao i prije liječenja – zaključuje stručnjakinja.
Projekt „Nisi sama – educiraj se uz zdravu kavu s nama“ financiran je iz Europskog socijalnog fonda. Zbog velikog zanimanja žena, u Zagrebu je održana dodatna kava, a u Sisku dvije kave prije početka EU projekta.
Dobra atmosfera
- Žene uživaju u takvoj vrsti druženja u kojem u ležernoj atmosferi dobiju edukaciju i podršku – govori nam Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same.
Kaže kako su maligne bolesti u Hrvatskoj još uvijek stigmatizirane. Zbog toga brojni cijene već samo činjenicu da s nekime mogu podijeliti svoja iskustva, ispričati svoju ili priču nekog koga poznaju. Da se nekome mogu otvoriti, pokazati svoje probleme i bol. Jer proces borbe s rakom rijetko je jednostavan.
- Pacijenti često na pregledima i konzultacijama ne stignu pitati liječnike sve što bi htjeli i ovaj nam se format stoga pokazao kao iznimno koristan. Kako pacijentima, tako i liječnicima, koji dobivaju priliku pokazati svoju ljudsku stranu, ali i vidjeti što zanima ljude – govori Kalogjera, dodajući kako vjeruje da su zbog toga s ovih događanja svi uključeni odlazili doma zadovoljni.
Ona je najponosnija na to što je projekt u male sredine doveo vrhunske liječnike. Neke su žene oboljele od raka upravo ovdje prvi puta razgovarale sa psihologom. Na terenu se vidi da je „jednaka zdravstvena zaštita za sve samo frazetina“.
- Ljudima u manjim mjestima je zdravstvena zaštita nerijetko nedostupna. Sada smo stekli puno znanja kojim ćemo se pokušati boriti da institucije naprave što više za pacijente koji ne žive u većim gradovima. Imamo veliku smrtnost od raka i trebamo raditi puno više da to ne bude tako – kaže predsjednica udruge.
Neki ljudi žive od samo stotinjak eura mirovine, govori. A put do bolnice nekada im znači da moraju odvojiti čak polovicu toga iznosa. Nadalje, neka mjesta nisu uopće prometno povezana s većim gradovima busom ili vlakom. Neki manji gradovi nemaju nadležne bolnice pa biraju gdje će ići ovisno o tome imaju li u gradu s bolnicom nekoga tko bi im mogao pomoći.
- Stoga ljude nerijetko zanimaju njihova socijalna prava i kome se obratiti da ih ostvare. Osim toga, pitaju što jesti u suživotu s rakom, koje su šanse da se on vrati, koje su nuspojave kemoterapije, koje suplemente uzimati, kako se pripremati za zračenja, u kojoj dobi slati djecu na redovne preglede i slično – nabraja Kalogjera.
Osim „zdravih kava“, u okviru projekta su se odvijale i psihološke radionice. Polaznice su, primjerice, radile vježbe vraćanja u djetinjstvo i povezivanja sa sadašnjim ja. To im je pomoglo da razmisle o svojem identitetu i procesuiraju činjenicu da se bore s bolešću. Radionice su bile zamišljene kao radna terapija sa svrhom promocije zdravlja i zdravih navika, a osim psiholoških radionica, organizirale su i zanimljivu art terapiju, terapiju pisanjem, izradu prirodne kozmetike i drugo. U sklopu EU projekta održano je devet takvih radionica na kojima je sudjelovalo sveukupuno 136 žena.
Nastavak projekta
- Pokazalo se da je ovakakv projekt stvarno potreban i naći ćemo način da ga i dalje provodimo – odlučna je Kalogjera.
Paralelno s ovim projektom, udruga Nismo same radi još i na hrpi drugih stvari. Pripremaju se za listopad, mjesec u kojem se nosi rozo i u kojem se pričaju priče žena oboljelih od raka dojke. Prije toga, 26. rujna, predstavljaju suradnju s dizajnerom Zoranom Mrvošem, koji će imati reviju, a jedan je komad dizajnirao baš za Udrugu. Nedavno su u galeriji Kranjčar i u Pučkom otvorenom učilištu u Velikoj Gorici bile postavile izložbu fotografija žena bez kose „Ja sam snaga“, a 3. listopada ona seli i u zračnu luku Franjo Tuđman.
- Zahvalna sam svima koji su uključeni u ove priče, a posebice liječnicima koji nam pomažu. Oni mi daju nadu da ipak nije sve tako crno i da u našem sustavu još uvijek rade neki entuzijasti – kaže Ivana Kalogjera.
Završna kava bit će održana 21.9. u 17:30 sati u Galeriji Kranjčar. Na njoj će sudjelovati članice Udruge, Ivona Poljak, psihologinja na Odjelu za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Zrinka Rendić-Miočević, dr. med., spec. onkologije i radioterapije, Klinika za tumore Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Zagreb.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Udruge Nismo same.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....