Rano ujutro prvog ponedjeljka u lipnju, dok se Cres tek budi, gradom se već širi uzbuđenje zbog manifestacije koja će obilježiti cijeli tjedan. Sedmodnevni događaj “Creski kaić” otok svake godine na kratko vrijeme vrati u doba prije motora i plastike, kada se od mora doslovce živjelo. Sredinom tjedna središnji gradski trg oživi uz mirise svježe ribe, kuhanja i domaćeg vina. Među brojnim ekipama koje se natječu u pripremanju tradicionalnog brudeta nalazi se i tim čija je svakodnevica inače potpuno drugačija. Riječ je o ljudima koji danju dočekuju brodove, vode brigu o vezovima i rješavaju svakodnevne potrebe nautičara. No, te večeri, kuhaju za svoj otok.
Riječ je o djelatnicima ACI marine Cres, koji su 2024. godine na Brudetijadi, natjecanju u kuhanju brudeta u sklopu Creskog kaića, osvojili prvo mjesto. Pobjednička bukaleta i danas stoji na recepciji marine, a priča koja stoji iza nje puno je veća od kuhanja.
Pozornica vlastite prošlosti
Manifestacija je nazvana po lokalnoj tradicionalnoj brodici, kaiću, koji je godinama služio ribarima i pomorcima otoka. Riječ je o projektu kojem je cilj očuvanje i valorizacija ribarske i pomorske baštine otoka Cresa, a provodi ju Jedriličarski klub Reful u suradnji s Otočnom razvojnom agencijom i Gradom Cresom, uz sufinanciranje iz Programa za ribarstvo i akvakulturu putem LAGUR-a Vela vrata. Glavni cilj projekta je očuvanje nematerijalne kulturne baštine vezane uz pomorstvo i ribarstvo, ali i prenošenje znanja sa starijih na mlađe generacije stanovnika otoka.
Najvidljiviji dio tog projekta je sedmodnevna manifestacija “Dani creske pomorske baštine i tradicije”, koja se održava početkom lipnja i nosi oznaku Hrvatski otočni proizvod. U tih sedam dana održavaju se izložbe, tradicijske drvene brodice plove, održavaju se radionice starih pomorskih vještina, uz gastronomski i glazbeni program.
Program uključuje predavanja o pomorskoj povijesti otoka, turnire u boćanju, briškuli i trešeti, a jedan od vrhunaca tjedna je i regata tradicijskih drvenih plovila koja u cresku luku dovede desetke barki iz cijelog Kvarnera, Istre i Dalmacije. Ovogodišnje izdanje, održano u lipnju bilo je osmo po redu otkako je manifestacija prvi put organizirana 2019. godine.
Natjecanje u kuhanju brudeta okuplja ekipe koje po vlastitim, često obiteljskim receptima pripremaju ovo prepoznatljivo otočno jelo. Brudeti se pripremaju uglavnom od ribe ulovljene istog jutra u sklopu natjecanja u podvodnom ribolovu i udičarenju. Naglasak nije na natjecateljskom duhu, nego na zajedništvu i druženju, iako, kako se pokazalo 2024. godine, ni pobjeda nikome ne smeta.
Zajednički napor
Ekipa ACI marine Cres na Brudetijadi se natječe od 2023. godine. Prema riječima šefice recepcije Dijane Kruljac, ideja da djelatnici marine okušaju sreću u kuhanju potekla je od njezine kolegice Danijele Zec, koja u marini radi već više od trideset godina. No, Danijela sama svoju ulogu opisuje suzdržanije.
- Ideja za kuhanje na Brudetijadi bila je zajednička, iako naravno da svake godine netko od nas prvi potegne pitanje, hoćemo li i ove godine, a odgovor je uvijek isti, svi smo za - prisjeća se Danijela.
Marko Kaštelan, koji u marini radi 33 godine i rodom je s Cresa, opisuje početak sličnim riječima.
- Pošto je u Cresu Creski kaić već desetak godina velika manifestacija brodova, barki i mora, a kuha se brudet, zajedno smo se dogovorili da se isprobamo u kuhanju. To volimo, i ispalo je toliko dobro da smo prije dvije godine osvojili prvo mjesto - kaže Marko.
Kolege priznaju da su u početku malo sumnjali u vlastite kulinarske sposobnosti, no pokazalo se da je taj strah bio posve nepotreban. Uz Danijelu, Marka i Dijanu, pobjednički sastav 2024. godine upotpunili su i Serđo Lovrečić te Emil Jurjako.
Postoji tajni sastojak
Danijela Zec nam priča kako je za kuhanje vezana od malih nogu. U rodnom Orlecu, malenom mjestu nedaleko od Cresa, koje je ujedno poznatije po janjetini nego po ribi, njezina obitelj vodila je oštariju, odnosno gostionicu. Danijela je tako odrasla uz miris janjetine i zvukove kuhinje.
- Tada su se janjci ručno vrtjeli na ražnju. Trebala je samo dobra vatra, malo ljubavi i puno volje. Valjda sam tako i zavoljela kuhati, a i jesti - prisjeća se Danijela svojeg djetinjstva.
Kad je riječ o samom brudetu, Danijela objašnjava da ekipa slijedi obiteljske recepte koji se prenose dalje, ali da se svake godine pomalo nadograđuju. Promjene se uvode ovisno o ribi koja im je na raspolaganju, a postoji i mala tajna koju ne otkriva. No, otkriva nam stih koji su naučili od starijih.
- Pest voga, malo noga, dva-tri bukunići, škampi i kalimarići, dva-tri do vina mužolići, i eto ti brudeta za prste polizat - citira Danijela stari creski stih o pripremi brudeta.
Marko Kaštelan filozofiju svodi na još manje riječi, pa kaže kako recept zapravo nije ništa posebno, no da su tajni sastojci dobra riba, volja, želja i zabava.
Neočekivani rezultat
Priprema brudeta na dan natjecanja izgleda kao dobro uigrana koreografija, iako, kako kaže Danijela, bez puno filozofiranja. Ključ je u tome da su uloge jasno podijeljene. Tako je netko zadužen za samu pripremu, dok drugi režu i sjeckaju. Treći čisti ribu, a posao krene sam od sebe čim se ekipa okupi. Uz posao ide i pjesma, pokoja šala, a ponekad i ples.
- Osim brudeta, dobro se začini i cijela atmosfera. I upravo je to ono što nam je najljepše, zajedništvo, dobro društvo, smijeh i dobra volja - opisuje Danijela.
Takva sjajna atmosfera im je 2024. godine donijela i konkretan uspjeh. Na Trgu Frane Petrića su tog popodneva poslagani kotlići jedan do drugoga, a ubrzo se gradom počeo širiti miris ribe, češnjaka i lovora. Žiri je šetao od kotlića do kotlića, od ekipe do ekipe, a ekipe i gledatelji su sa strane pratili reakcije. Atmosfera je bila mješavina uzbuđenja i nervoze. Ekipa iz ACI-ja se te večeri nije nadala ničem drugom osim dobroj atmosferi, no njihov brudet proglašen je najboljim.
- Nismo to očekivali, ali te 2024. godine nas je baš krenulo. Potrudili smo se, bila je neka posebna vibra i sve se nekako posložilo. Imali smo dobru i kvalitetnu ribu, sve smo na vrijeme pripremili i, što je najvažnije, ovaj put smo bili ozbiljni. Jedni druge smo stalno bodrili i govorili, hajde, hajde, bar da pobijedimo, i na kraju je upravo tako i bilo - prisjeća se Danijela večeri koja je ekipi donijela prvo mjesto.
- Sreći nije bilo kraja, veselju, zagrljajima, smijehu, pa čak i suzama radosnicama. Skakali smo od sreće. Bio je to trenutak koji ćemo sigurno još dugo pamtiti, ne samo zbog pobjede, nego zbog svega što smo zajedno proživjeli i koliko smo se kao ekipa trudili, dodaje.
I Marko pamti tu večer po istom osjećaju, samo drugim riječima.
- Za nas je pobjeda puno značila, jer smo pokazali da i mi amateri možemo dobro skuhati. Brudetijada je prerasla u više od druženja i kuhanja, dobra smo ekipa i lijepo se zabavimo - kaže.
Isto veselje dijeli i Dijana Kruljac.
- Naravno da smo pobjedu proslavili s našim kolegama i gostima. Posebno nam je drago kad naši gosti i ostali djelatnici dođu na štand probati naš brudet - kaže Dijana.
Godinama rade zajedno
Dijana Kruljac u ACI marini Cres radi od travnja 1994. godine, dakle više od tri desetljeća. Rodom je s Cresa, a njezini su se roditelji nekoć doselili iz obližnjih Lubenica.
- Drago mi je što mogu iskreno reći da zaista radim s divnim ljudima. Veliki dio nas djelatnika radi zajedno već dugi niz godina, a novi djelatnici jako su se lijepo uklopili u naš tim. Tijekom godina marina je osvojila jako puno nagrada, što je sigurno i rezultat našeg zajedništva i dobrih međuljudskih odnosa - kaže Dijana o kolektivu u kojem radi.
Pobjednička bukaleta, oznake “Creski kaić 2024.”, danas stoji na recepciji ACI marine Cres. Prema Dijaninim riječima, koja je i sama dio pobjedničke ekipe, riječ je o predmetu koji redovito privlači pažnju gostiju.
- Gosti sada već i sami znaju za manifestaciju Creski kaić, neki čak tempiraju dolazak u marinu u vrijeme Kaića. Obavezno dođu probati naš brudet i proveseliti se s nama. Jako se vesele ovoj manifestaciji - priča Dijana.
ACI marina Cres smještena je u samom središtu grada, u dobro zaštićenoj uvali creske luke. Dio je lanca marina koji već desetljećima posluje diljem jadranske obale. Kroz godine je primila više priznanja za kvalitetu usluge i uređenost, no priča o Brudetijadi u toj slici zauzima poseban prostor jer ne mjeri se ocjenama ni certifikatima, nego time koliko su njezini djelatnici i sami dio otočnog identiteta.
Ekipi se prošle godine pridružila i Martina Gregorić, koja u marini radi od 2023. godine, ali za razliku od kolega nije rođena na Cresu, nego u Sisku.
- Ekipa koja već tradicionalno sudjeluje na Brudetijadi pozvala me da im se pridružim i budem dio događanja. Budući da nisam s Cresa, bilo mi je posebno drago što su me uključili i omogućili mi da kroz jedno takvo tradicionalno događanje još bolje upoznam lokalnu zajednicu i običaje - priča nam Martina.
Za Martinu, sudjelovanje u pripremi brudeta nosi i osobniju dimenziju.
- Kada dolazite iz drugog kraja Hrvatske i počinjete život i rad u manjoj otočnoj sredini, prihvaćanje i osjećaj pripadnosti ne dolaze nužno sami od sebe. Poziv kolega da im se pridružim nije značio samo sudjelovanje u jednom događanju, nego i lijep znak prihvaćanja u sredini koja mi je tada još bila nova - objašnjava.
Sudjeluju i u drugim aktivnostima
Ekipa koja je 2024. osvojila Brudetijadu danas broji i nova imena. Ove im je godine pristupio Matko Unković, a pridružila im se i Slavica Bandera, koja u marini vodi obližnji market. Dijana ističe da bi rado bilo i više kolega u ekipi, ali rad u marini ne prestaje dok traje natjecanje.
Sudjelovanje djelatnika ACI marine Cres u životu otoka pritom ne staje na Brudetijadi. Ista ekipa nastupa i na turniru u boćanju u sklopu Creskog kaića, gdje su iste godine kad su pobijedili u kuhanju osvojili treće mjesto i manju bukaletu. Marko Kaštelan, uz posao u marini, dugi niz godina pjeva u klapi Burin, koja svake godine nastupa na Kaiću.
Ta isprepletenost, kuhinja, boćalište, pjevačko društvo, možda najbolje objašnjava zašto priča o jednoj pobjedi u brudetu ipak zaslužuje više od jedne rečenice. Djelatnici ACI marine Cres na Creskom kaiću ne sudjeluju zato što to od njih itko traži, nego zato što je riječ o istoj tradiciji u kojoj su odrasli, uz koju su i sami postali dio otočne priče koju svake godine dočekuju i njihovi gosti.
Za goste marine, mnogi od kojih na Cres dolaze godinama, ta priča često postane dio doživljaja destinacije jednako koliko i pogled na luku ili miris borove šume iznad grada. Netko će prvo primijetiti bukaletu na recepciji, netko će čuti priču od kolege za susjednim vezom, no gotovo svi na kraju završe za istim stolom na trgu, s tanjurom brudeta u ruci.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i ACI-ja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....