Prije više od 150 godina prvi su turisti stigli vlakom u Fužine. Davne 1873. izgrađena je željeznička pruga, a već godinu dana poslije počeli su organizirani dolasci posjetitelja iz okolnih krajeva. U prvom vlaku bilo ih je oko 200, doputovali su iz Rijeke jednostavnim povodom: želeći osjetiti svježi goranski zrak i doživjeti prirodu tog područja, koje je bilo na glasu kao idealno mjesto za ljude s plućnim i respiratornim tegobama. Fužine tako imaju tradiciju turizma koja po stažu nije daleko od poznate ljepotice Opatije.
Iako danas sve rjeđe dolaze vlakom, ovo mjesto i dalje redovito privlači posjetitelje. Fužine imaju oko 1500 stanovnika, no mogu primiti mnogo više njih. Turisti u Fužine dolaze zbog jezera Bajer, Lepenice i Potkoš, šetnji kroz šumu, špilje Vrelo, domaće hrane, tradicionalnih manifestacija i brojnih aktivnosti na otvorenom. Neki dolaze ljeti na kupanje, drugi zimi zbog snijega, a treći zbog događanja koja su Fužine posljednjih godina učinila prepoznatljivima i izvan Hrvatske.
- Prošle su godine o Fužinama izvještavali Reuters, The New York Times i Le Monde. The New York Times je uvrstio proslavu Nove godine u Fužinama uz jezero Bajer u svoju prestižnu globalnu fotogaleriju, pa smo završili uz bok Sydneyju i Times Squareu. Fotografirali su i tradicionalno novogodišnje kupanje, koje se odvija čak i kad je temperatura jezera oko nule - priča nam Silvija Sobol, direktorica Turističke zajednice Fužine.
Upravo je doček jedan od najvećih događaja u ovom goranskom mjestu. Poseban je po tome što se odvija preko dana, u podne. Nekada je na Staru godinu znalo doći i 10-15 tisuća ljudi.
- To je, naravno, stvaralo velike probleme s prometom i parkiranjem. Zbog toga se organizacija s vremenom morala promijeniti. Dio događanja i sadržaja počeo se organizirati na drugoj lokaciji, a ljudi su se više raspoređivali i po okolnim mjestima - pojašnjava Sobol, dodajući da je dnevna proslava Nove godine zapravo već bila tradicija u davnim vremenima, što se saznalo preko starih fotografija, a oživio ju je jedan prijašnji gradonačelnik, koji je odlučio starom običaju dati novo ruho.
- Sve je započelo 2001. godine. Tada je lokalna zajednica pronašla staru fotografiju iz 1900. ili 1901. godine. Na fotografiji su ljudi bili okupljeni ispred jedne od najstarijih zgrada u Fužinama. Željeli su obilježiti prijelaz iz jednog stoljeća u drugo i počeli su razmišljati kako to napraviti. Odlučili su organizirati druženje. Pozvali su mještane, pripremili kuhano vino i kobasice. Zimi se zbog hladnoće nije moglo organizirati veliko večernje okupljanje, pa su odlučili sve napraviti tijekom poslijepodneva. Okupilo se oko 200 ljudi. U to vrijeme nije bilo dronova ni moderne tehnologije. Prva fotografija snimljena je s visine uz pomoć svojevrsne dizalice. Svirao je i orkestar - priča Sobol, objašnjavajući kako je najveća atrakcija mjesta zapravo nastala spontano.
Fužine su nadaleko poznate i po svojoj raskošnoj gastronomiji. Tradicionalne namirnice sve su češće dio turističkog doživljaja, a proizvođači i organizatori manifestacija povezuju ih s pričama o kraju iz kojeg dolaze.
- Imamo dvije posebno zanimljive gastronomske manifestacije. Jedna je posvećena šumskim plodovima. U prirodi se ovdje mogu pronaći različite vrste bobičastog i šumskog voća, poput malina i drugog voća koje ljudi uzgajaju i koriste u prehrani, ali i za proizvodnju različitih proizvoda. Druga važna manifestacija je Medun Fest, festival posvećen šumskom medu. Medun je vrlo cijenjen i kvalitetan proizvod. Nije riječ o običnom medu, nego o posebnoj vrsti meda koja se dobiva iz medne rose. Bogat je mineralima, željezom, aminokiselinama i antioksidansima, a navodi se da sadrži višestruko više minerala od običnog cvjetnog meda - govori Sobol.
Ipak, bez obzira na to kako posjetitelji dolaze i što ih dovodi u Fužine, krajolik je ono što sve te priče povezuje. Jezera su danas sastavni dio identiteta mjesta, a njihova je povijest istodobno povezana s razvojem hidroenergetike.
- Imamo tri velika jezera - Bajer, Lepenicu i Potkoš. Sva tri su umjetna i izgrađena su prvenstveno za potrebe proizvodnje električne energije. Jezera su međusobno povezana podzemnim kanalima, a povezana su i s drugim lokalnim vodenim sustavima. Ukupno je povezano čak pet jezera, što omogućuje prebacivanje vode iz jednog jezera u drugo. Lepenica je naše najveće jezero i ujedno najdublje, s dubinom od oko 18 metara. Bajer je nešto topliji i na njemu se može kupati, dok je Lepenica dublja i ima funkciju svojevrsnog akumulacijskog, odnosno pričuvnog jezera - tumači nam direktorica TZ-a, objašnjavajući da je zbog toga upravo Lepenica mnogima najugodnija za kupanje jer je toplija, a ima i beach bar.
Još jedna velika atrakcija ovoga kraja je špilja Vrelo.
- Procjenjuje se da je špilja stara između 3,5 i četiri milijuna godina. U njoj se nalaze vrlo stari stalaktiti i stalagmiti, od kojih su neki stari čak 500-600 tisuća godina. Najposebniji su stalaktit i stalagmit koje zovemo Romeo i Julija. Oni se gotovo dodiruju, ali još nisu potpuno spojeni. Nadamo se da će se tijekom sljedećih desetljeća spojiti - otkriva nam Sobol.
Poseban doživljaj prostora prepoznat je i kroz kulturne programe koji se povremeno održavaju pod zemljom. Akustika špilje pritom izvođačima i publici pruža sasvim drugačije iskustvo od klasične koncertne dvorane.
- Jednom godišnje organiziramo koncert u špilji, najčešće je to adventski koncert. Nastupaju klape ili a cappella izvođači. Zbog specifičnosti prostora i zaštite prirode za takav događaj potrebno je dobiti posebne dozvole - objašnjava Sobol.
Jedan od glavnih uzroka tome su najvažniji stanovnici špilje, šišmiši. Oni u špilju dolaze kasno u jesen, a izlaze početkom proljeća. Međutim, njihov dolazak i odlazak ovisi o vremenskim uvjetima. Jedne godine ih, primjerice, dugo nije bilo. Proljeće je bilo hladno i kišovito, pa su ostali u špilji sve do kraja svibnja. Kada je konačno zatoplilo i vrijeme se stabiliziralo, počeli su izlaziti. Oni su zbog toga svojevrsni prediktori godišnje vremenske prognoze, a špilja, u kojoj je tijekom cijele godine sedam stupnjeva, je njihova sigurna luka.
Šišmiši, međutim, nisu jedini stanovnici Fužina. Iz špilje smo se uputili prema izletištu Šumska bajka, gdje nas je dočekao Ivica Gržanić. U 67. godini još ne razmišlja o mirovini. - Neću još u mirovinu, moji su svi živjeli preko sto - kaže kroz smijeh.
Iza njega je, dodaje, iskustvo u svemu i svačemu - od vođenja Kamačnika i Golubinjaka do zimske službe - a danas se brine o izletištu koje je postalo mjesto za obitelji, djecu, škole i vrtiće. Šumska bajka zamišljena je kao mjesto na kojem se dan provodi na otvorenom. Imaju čak 15 roštilja, a posjetitelji ovdje dolaze na druženje, igru i bijeg u prirodu. Tu su trampolini, igralište za rukomet i badminton, a u pripremi je i restoran. Zimi se izletište pretvara u mjesto za sanjkanje, dok tijekom godine dolaze škole i vrtići na programe u prirodi.
No, ono što najviše privlači pažnju ipak su životinje. Navikle su na ljude toliko da se hrane gotovo isključivo - iz ruke. Na jelovniku su im najčešće kukuruz, krumpir, zeleno povrće, a među stanovnicima izletišta svatko ima svoju priču. Tu su Živko, jarac koji je trenutačno ograđen jer bi se pario, zatim veprovi Miško i Mala i jeleni, od kojih je jedan, najmanji, tu završio kako bi se oporavio nakon udarca automobila.
- Neke od životinja su nam, pak, došle iz oporavilišta. Ovdje za njih pomno brinemo - zaključuje Gržanić.
Još jednu životinjsku oazu nalazimo u izletištu Zeleni san. Tamo nas dočekuje Dario Colnar, a s njim nas čekaju vjeverice, kornjače, are i druge papige, afrička kornjača, kukci, koi šarani, žabe, guske, ljame i poniji. Tu je i tropski kutak, kao i prostorija "Pogled u prošlost", ispunjena starim predmetima. Životinje su pristigle iz različitih krajeva, neke i sa sajmova, a neke su još sasvim mlade.
- Imamo jako puno životinja koje će nas sve nadživjeti - smije se Colnar.
Nakon svih jezera, špilja, šuma i životinja, naš obilazak Fužina završavamo na najbolji mogući način - za stolom. Odlazimo na štrudlu od šumskog voća u restoran Bitoraj, jedan od najpoznatijih tamošnjih restorana. A najbolje priče iz Fužina, zaključujemo, kući se ne nose samo u sjećanju, nego i na nepcu.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i INA-e.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....