Oni ustaju u zoru ili idu na posao kasno navečer, dok mi ostali ulazimo u krevet. Njihova zanimanja su fascinantna, drugačija i o njima ne znamo dovoljno. Baš zato su Jutarnji i Franck odlučili s njima provesti ranojutarnju ili kasnovečernju smjenu, a vama iz prve ruke donosimo sve o njihovim poslovima, bioritmu, izazovima, najvećim uspjesima, ali i tajnom savezniku koji im daje energiju u svakom trenutku – Franck Crema mljevenoj kavi.
Svijet se, kako kažu, dijeli na dva tipa osoba, ranoranioce i noćne ptice. Ranoraniocima nije problem ustati u cik zore, dok noćne ptice tada spavaju snom pravednika. Ustajanje rano ujutro mi je uvijek teško padalo i da mi je netko rekao da ću jednog dana zbog posla ustati prije zore, rekla bih da je lud. No, život nas zna iznenaditi upravo onim za što mislimo da nikada nećemo napraviti.
Vani je još uvijek mračak, a mi se lagano vozimo do Međimurja, točnije Preloga, da iz prve ruke iskusimo kako je to kad ti svaki radni dan počinje dok su mnogi još u svojim toplim krevetima. U Prelogu se sastajemo s Perom Pušićem, agronomom i voditeljem nabave i kooperacije u međimurskoj tvrtki Gramex koja se bavi uvozom i distribucijom gnojiva te otkupom i plasmanom različitih poljoprivrednih kultura. Dok mi “kljucamo” i razmišljamo o prvoj kavi, Pero već odgovara na treći poziv. Zove ga jedan od kooperanata s kojima surađuje te se dogovaraju o svemu što bi trebalo napraviti taj dan.
Nakon poziva odmah dolaze tereni. Pero izlazi k kooperantima ili oni dolaze k njemu, a onda zajedno rade ono što on naziva recepturom: analizu stanja usjeva, procjenu prijetnji i odabir mjera zaštite.
- Moj radni dan uopće nema copy-paste. U ovom poslu se moram jako prilagođavati ljudima jer klijenti su različitih karaktera, povjerljivi su i nepovjerljivi, tako da na neki način moram biti psiholog - kaže Pero.
300 kooperanata, 7000 hektara
Dok ga pratimo na sastanak s prvim kooperantom u tom danu, Pero nam priča kako je uopće završio u agronomiji. Kako to često biva s poljoprivrednicima, Pero je ljubav prema zemlji razvio u djetinjstvu jer se njegova obitelj cijeli život bavi proizvodnjom povrća.
- I mi smo od ranih dana sudjelovali u toj proizvodnji i dobivali određene zadatke koje su nam nekad bili po volji, a nekad i nisu. Djetinjstvo na polju nije romantična slika, podrazumijeva rano buđenje, prljave ruke i zadatke koje dijete ne bira - prisjeća se.
Ali nešto se u tom odrastanju, dodaje Pero, pokrenulo je i ostalo. Ljubav prema tlu nije došla odjednom, već je sazrijevala je polako, s godinama, baš kao i svaka biljka. U Gramex je ušao kroz stručno osposobljavanje nakon faksa. Iza njega je tada bila diploma, ispred njega nesigurnost kakvu poznaje svaki mladi čovjek koji shvati da sveučilišna teorija i terenska praksa najčešće nisu iste. To shvaćanje nije ga obeshrabrilo, baš naprotiv, guralo ga je dalje.
Danas je u agronomiji gotovo 15 godina i na dnevnoj bazi surađuje s više od 300 kooperanata na površinama između 5000 i 7000 hektara. To su, naglašava Pero, jako značajne površine, a ono što tvrtku čini posebnom u nacionalnom kontekstu jest i portfelj povrtlarskih kultura, specijalizacija koja je u Hrvatskoj rijetkost te zahtijeva znanja i strpljenje kojih nema u svakoj agronomskoj tvrtki.
- U poljoprivredi se uvijek nešto uči, moraš biti u toku. Zato pohađam u prosjeku pedeset edukacija godišnje, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u Francuskoj, Turskoj i drugdje - govori.
Prvi kooperant s kojim se sastaje u tom danu je Dino Vuk, mladi poljoprivrednik koji je posao uzgoja pšenice, uljane repice, krumpira, soje i još nekih kultura preuzeo od obitelji. Dino ga dočekuje s jednim od njegovih najdražih rituala, kavom. No, Pero je, kaže, ne pije toliko iz potrebe, koliko iz gušta. Energija koja ga ujutro pokreće nije kofein, već nešto neopipljivo.
- Drugi ne mogu jutro zamisliti bez kave, meni ona dolazi kao šlag na torti, nakon male, ali učinkovite jutarnje navike - pozitivne misli. Kava je nakon toga još finija - otkriva agronom, dok prelijeva kavu u putnu šalicu i sjeda s Dinom na traktor put polja.
Odustajanje nije opcija
Nakon kratke vožnje traktorom, Pero i Dino ne gube vrijeme, odmah se bacaju na posao, ravno među mladu pšenicu. Pero detaljno pregledava klasje, nježno ga vrti među prstima i Dini daje stručnu procjenu. Pritom cijelo vrijeme ima osmijeh na licu i ne zaboravlja ispijati kavu, polako i s guštom. Tada mu stiže još jedan poziv, no to mu nimalo ne ruši dinamiku niti energiju, što je zaista inspirativno za vidjeti.
Ne oklijevamo ga pitati kako mu sve to uspijeva i je li nekada htio odustati.
- Možda zato što niti ne razmišljam o kraju, onda niti ne razmišljam o odustajanju. Po prirodi sam borac po karakteru i odustajanje nije baš neka opcija u mojoj glavi - sigurno odgovara.
U dinamici koja bi iscrpila većinu, Pero se i dalje zna nasmijati na sredini polja dok provjerava list po list jer ima mehanizam koji radi, a to je natjecanje sa samim sobom. Najturbulentnije razdoblje godine je jesen, kada s polja dolaze tisuće i tisuće tona robe i kada svaki sat odlučuje o kvaliteti i ekonomičnosti otkupa. Tada mu telefon ne prestaje zvoniti. Kooperanti pitaju je li sad pravo vrijeme za kombiniranje, prate vremenske prilike i kalkuliraju. Pero je tu na liniji, terenu, u skladištu ili u uredu, kako koji trenutak zahtijeva.
- Agronomija je natjecateljska profesija. Mi uvijek težimo boljim rezultatima i to je ono nešto što nas izdvaja. Ovisimo o jako puno faktora na koje ne možemo utjecati. I baš ta nemogućnost kontrole čini ovaj posao lijepim. Nepredvidljiv je, izrazito dinamičan, ali isto tako izrazito moderan - smatra Pero.
Kao što svaki posao ima izazove i teške trenutke, tako ima i poljoprivreda. No, Peri oni nisu ni loša berba ni nestabilne cijene.
- Najteže se nosim s nepromišljenošću u Europskoj uniji. Mi uništavamo sami sebe jer favoriziramo uvoznu robu. To je izrazito nekvalitetna roba, izrazito loši parametri i toksikološki gledano, mi smo 10 razina iznad njih. Roba u našu zemlju ulazi s parametrima koje domaći proizvođači ne bi smjeli ni tražiti, a koja se prodaje jeftinije i potiskuje domaće s polica - govori.
Mladi žele raditi na zemlji
Nakon pregleda pšenice i nekoliko poziva, Pero kreće na novi zadatak - smišljanje najbolje recepture za zaštitu usjeva soje od štetnika. Kad je zaštitna tekućina gotova, Dino je ulijeva u poseban spremnik pričvršćen na traktoru i spremna je za prskanje. Dok mladi poljoprivrednik prska biljke, Pero usput provjerava njihovo stanje da slučajno nije nešto previdio.
- Ono što nastojim je napraviti kombinaciju koja je najmanje štetna za okoliš, najrentabilnija za poljoprivrednika, a isto tako najučinkovitija za neku kulturu - istovremeno objašnjava.
Kada je završio s prskanjem, Dino nam govori da je izrazito zadovoljan sa suradnjom s Perom i Gramexom.
- Moj tata je prvi počeo s njima surađivati, a ja sam nastavio. Imam samo riječi hvale, uvijek se s njima sve lako dogovorimo. Pero je jako dobar savjetnik i ima široko znanje o poljoprivredi. Mogu ga nazvati u jedan u noći i pomoći će mi - zadovoljno govori Dino.
Naravno, nije svaka suradnja s kooperantima ovako pozitivna, govori Pero. Neki sumnjaju u iskrenost njegovih savjeta, pitajući se isplati li se vjerovati čovjeku koji mu prodaje i od kojega na kraju otkupljuje robu. Pero tada ima odgovor koji, kaže, uvijek zatvori raspravu.
- Ako sam u isto vrijeme savjetnik koji ti daje savjet i otkupljujem tvoju robu, je li meni u interesu da otkupim manje ili više tvoje robe? - otkriva.
Pritom naglašava da Međimurje ima tradiciju organiziranog, generacijskog odnosa prema zemlji, što znači da su mladi tamo itekako spremni preuzeti posao od roditelja. Time pobija čestu pretpostavku da mladi bježe od poljoprivrede.
- Mi imamo jako puno kooperanata kao što je Dino, u ranim ili kasnim dvadesetima. To su jako mladi ljudi koji svoju budućnost vide upravo u radu na zemlji. Izrazito su adaptibilni i profesionalni pa sa sigurnošću mogu reći da su budućnost hrvatske poljoprivrede. Zato uvijek sugeriram svojim kooperantima da ne pričaju negativno o agronomskom sektoru jer mladi to sve upijaju - govori Pero.
Dok odlazimo s polja, Pero odgovara na još jedan poziv. Dino ostaje, gleda prema horizontu i nešto bilježi u mobitel. Sunce je visoko, dan je tek na pola, a Pero već žuri na sljedeći zadatak, s istim žarom s kojim se toga jutra probudio.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Francka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....