Lun na Pagu

Njenoj baki nekad su se čudili što prima goste u svoj dom, a ona i suprug dokazali su da je bila ispred vremena

Luciana i Bernard Šuljić s velikom su ljubavlju i pažnjom preuredili staru obiteljsku kuću. Gosti im se vraćaju iz godine u godinu, a otkrili smo u čemu je šarm tog predivnog zdanja
 Darko Tomaš/Cropix
Luciana i Bernard Šuljić s velikom su ljubavlju i pažnjom preuredili staru obiteljsku kuću. Gosti im se vraćaju iz godine u godinu, a otkrili smo u čemu je šarm tog predivnog zdanja

Postoji Hrvatska s razglednica i postoji ona druga, koju većina nikad ne vidi. U serijalu Iza razglednice posjećujemo i pišemo o mjestima koja su ostala izvan glavnih turističkih ruta, a ne bi trebala.​ Razgovaramo s ljudima koji ta mjesta čuvaju i koji znaju što znači biti dobar domaćin, što je potvrdila i prestižna oznaka Local Host Hrvatske turističke zajednice. Kroz pet reportaža pokazat ćemo da je Hrvatska zemlja koja nudi mnogo više od mora i jezera, a temelj svega su - ljudi.

Lun je mjesto na najsjevernijem dijelu otoka Paga s manje od sto stalnih stanovnika zimi, ali više od 25 tisuća posjetitelja godišnje. Taj je kontrast, među ostalim, zasluga maslina. Ovdje raste procijenjenih tisuću stabala divljih maslina starih tisuću ili više godina, na površini od samo 12 do 14 kilometara. Iako i u ostatku Europe postoje toliko stare masline – ima ih, primjerice, na Sardiniji – ovakvu njihovu gustoću ne možete naći nigdje drugdje u svijetu. Sardinija je, recimo, površinom 6000 puta veća od Lunjskog najpoznatijeg maslinika. Tek nekoliko stotina metara od njega, u prvom redu do mora, smještena je kamena kuća Figurica iz 1953. godine, koja zadnjih desetak godina dobiva novo, moderno ruho, ali pritom ne gubi svoju autentičnost. Ona, baš kao i tisućljetne masline, priča priču o nekadašnjem životu ovoga kraja.

image
Darko Tomaš/Cropix

Iza ove kamene kuće, koja je ime dobila po svjetioniku uz kojeg je smještena, stoji mladi bračni par, Luciana i Bernard Šuljić. Otkako su počeli brinuti o ovom obiteljskom nasljeđu, glavna misao vodilja im je da njeguju njezinu originalnost, makar to nekada bio teži put.

image
Darko Tomaš/Cropix

U kući nema betona, kameni zidovi debeli su čak 70 centimetara, a cijeli prostor uređen je od prirodnih materijala i punog drva, s naglaskom na toplinu i autentičnost. Poseban karakter interijeru daju detalji i predmeti pronađeni upravo u kući, pažljivo uklopljeni u prostor kako bi se sačuvao njezin izvorni duh. Sačuvani dijelovi starog kamenog zida danas imaju dekorativnu ulogu, ali istovremeno podsjećaju na vremena kada se gradilo ručno, uz trud, strpljenje i znanje koje se prenosilo generacijama. Upravo zbog takvog pristupa uređenju kuća je zadržala osjećaj domaće, nenametljive ljepote i svoj autentičan stil.

- Pronašli smo jako puno starina. Tu je torkul za grožđe koji su naši stari koristili prije 60 godina, a mi smo samo malo obnovili njegovo drvo. Uljarice i teće u kojima se kuhala posteljina pretvorili smo u tegle za cvijeće. U doba kada je kuća sagrađena nije bilo ni hladnjaka, ni štednjaka, ni vode, nije bilo ničega. U kuhinji smo rasvjetu napravili od ferala koje smo samo prefarbali. Oni su se koristili kao rasvjeta u vrijeme večernjih objeda, samo što su tada radili na plin. Osim toga, imamo i feral koji potječe s barke za noćni ribolov – pričaju nam Luciana i Bernard.

Svaka soba priča svoju priču

Pokazuju nam i stari suhozid kojim je kuća ograđena, a potom nas uvode i u kuću. Svaka od pet spavaćih soba nosi ime po autohtonom bilju karakterističnog za otok na lokalnom dijalektu: Brneštra, Slavulja, Maslina, Smokva i Kadila. U svakoj dominira druga boja – ljubičasta, žuta, zelena, plava i bijela, te su ukrašene motivima i nijansama koje podsjećaju na prirodni krajolik.

image
Privatna arhiva

- Izvorna arhitektura kuće sačuvana je u potpunosti – tlocrt i velike kvadrature soba ostale su netaknute, dok su zelene drvene grilje s prozora i danas iste one s kojima je kuća sagrađena. Unutrašnjost krasi drveni stolić u obliku barke, stare fotografije kuće i obitelji, te radovi lokalnih umjetnika inspirirani Lunom – kažu domaćini.

image
Darko Tomaš/Cropix

Local Host – putokaz za prepoznavanje domaćina koji nude više od destinacije

U posljednjih nekoliko godina, ljubitelji putovanja sve više žele autentičan doživljaj neke destinacije. Ne žele gledati mjesto kroz prozor autobusa, žele sjesti za stol s nekim tko ondje živi, čuti priču iz prve ruke i odnijeti kući nešto što se ne može kupiti u duty-free shopu.

Oznaka Local Host nastala je upravo iz tog pomaka jer definira one domaćine koji su više od iznajmljivača. Njihova ponuda obogaćuje iskustvo svakog gosta kroz gostoljubivost, personalizirani pristup te educiranost domaćina. Dodatnu vrijednost pak pružaju kroz aktivnosti poput branja voća i povrća iz vlastitog vrta, radionica ili kušanja lokalne gastronomije.

Kod domaćina s Local Host oznakom, svaki boravak je drugačiji jer svaki gost je drugačiji, a domaćin to zna i može mu se u potpunosti posvetiti. Osjećaj i uspomena koju gost potom nosi kući je jedinstven, baš kao što bi svako putovanje trebalo biti. Priča Luciane i Bernarda Šuljića samo je jedna od mnogih koje stoje iza oznake Local Host, a u cijeloj Hrvatskoj možete pronaći domaćine koji ponosno nose ovu oznaku.

No ne staje sve na informacijama i brošurama. Gostima Šuljići, primjerice, nude i opciju da s njima sudjeluju u berbi maslina. To je, može se reći bez pretjerivanja, najvažniji događaj u Lunu, a oko masline postoji cijeli niz kurioziteta.

- Maslina ovdje nije izravno vezana uz parcelu. Može se dogoditi da na jednom terenu pet maslina pripada jednoj osobi, a pet drugoj. Kako se zna koja je čija? Obilježene su sinjalima. U našoj obitelji, na Jakišnici, djed je stavljao četiri crte i slovo K, jer se zvao Kažimir. Gotovo sve masline su obilježene, farbane, „ranjene“, kako mi to zovemo. To je taj sinjal – priča nam Bernard.

image
Darko Tomaš/Cropix

Vrlo posebne masline

Masline lunjskog kraja posebne su po tome što su divlje i velike. Nekad su tu bili volovi, pa su ih ljudi cijepali jako visoko – na šest metara – da ih stoka ne može pojesti. I onda su se masline brale s drvenim skalicama s visine od šest metara.

- To je jako visoko. Ne dva ili tri metra, već šest. Mama, tata, djed, baka i ja bismo cijeli dan brali jednu maslinu jer su bile jako velike. Od samo jednog stabla napunilo bi se četiri, pet vreća maslina. Glavna tema u selu bi za vrijeme berbe bila: tko je pao? Uvijek bi netko slomio ruku, nogu... Teren je vrlo nezahvalan i neravan. Neki i danas znaju brati na starinski način, ali sve manje. Sad se više bere s prebiračicama – prisjeća se Bernard.

image
Ivan Čorić/HTZ

Iako se tehnologija branja promijenila, dobro raspoloženje za vrijeme posla još je uvijek tradicija, a u njoj često sudjeluju i turisti.

- Netko pusti glazbu, netko zapjeva, nešto se pojede i popije. Dođu svi koji žive tu, a i oni koji su možda odselili od doma. Gostima je to zanimljivo vidjeti pa se često i sami uključe – govore Šuljići.

Posjetitelji kuće Figurica nerijetko dolaze iz velikih gradova, a vrt su neki od njih prije vidjeli samo na fotografijama. Upravo zato Luciana i Bernad u dvorištu uzgajaju rajčice, tikvice, paprike, krastavce te razno voće poput šljiva, marelica, limuna i smokava.

- Gostima ostavljamo košaricu i dajemo im mogućnost da si za vrijeme boravka kod nas uberu što god žele iz vrta. To im bude jako zanimljivo. Neki čak svojevoljno idu i korak dalje pa zaliju i cvijeće, pokidaju višak trave. Uživaju u tome da sudjeluju u stvarima koje mi radimo – ističu domaćini.

image
Darko Tomaš/Cropix

Kako se Bernard bavi i ribolovom, gosti uvijek imaju mogućnost nabave svježe ribe. A neki s njim rado i sami odlaze baciti mrežu.

- Imali smo jednog gosta iz Slovenije koji nam je boravio tu za Prvi maj. Otišao je s nama na more i to mu se toliko svidjelo da je na koncu svaki dan u šest ujutro čekao na rivi i odlazio s nama u ribolov – prisjećaju se Šuljići.

Gosti koji se uvijek vraćaju

Kažu kako im popunjenost velika, a velik broj gostiju vraća im se iz godine u godinu te rezervira svoj boravak unaprijed. Uz dugogodišnje stalne goste, dolaze im i novi posjetitelji koji prepoznaju mirnu atmosferu i autentičan doživljaj destinacije.

- Surađujemo s lokalnim OPG-ovima, a i naša obitelj ima svoj OPG. Sve goste dočekujemo s paketom dobrodošlice od tih proizvoda – kaže nam Luciana.

image
Darko Tomaš/Cropix

Ona je, inače, cijeli život u turizmu. Njezina je baka bila jedna od prvih u mjestu koji su se počeli baviti turizmom. Tada je to bilo prilično nezamislivo, pa su joj se susjedi čudili što će pustiti nepoznate ljude u svoju kuću.

- Bila je i sjajna kuharica pa je imala i pansion. Vjerujem da je moja ljubav prema turizmu potekla iz tog obiteljskog nasljeđa – priča Luciana, dodajući da ju turizam i rad s ljudima istinski ispunjavaju. Završila je turističku školu, a potom i fakultet za menadžment u turizmu. Radila je u Lunjskom masliniku, položila tečaj turističkog i biciklističkog vodiča, vodila ture po otoku i obližnjim destinacijama.

- Konstantno sam bila u svim zbivanjima. I dalje pokušavam biti što više u toku kako bih mogla gostima ponuditi što relevantnije informacije. Novalja nudi dosta outdoor aktivnosti: kajak-ture, SUP-ture, hiking-ture, biciklističke ture. Ima i aktivnosti kao što su crtanje, izrada glinenih posuda kao i upoznavanje tradicionalne kuhinje kroz autohtona jela domaćih ugostiteljskih objekata. Shodno tome, svakome personaliziramo ponudu, mada većina ljudi koji dođu u Figuricu većinu vremena provede baš u kući – smije se Luciana.

image
Julien Duval/HTZ

Jedan od znakova kvalitete: oznaka Local Host

Zbog svega ovoga, ne čudi da je obitelj Šuljić za Figuricu dobila oznaku Local Host, koju dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica, a koja je oblik prepoznavanja kvalitete u privatnom smještaju. Riječ je o znaku koji se daje iznajmljivačima apartmana, soba i kuća za odmor koji ne nude samo prostor za spavanje, nego i doživljaj boravka temeljen na gostoljubivosti, komunikaciji i osjećaju dobrodošlice. Osim Local Hosta, dobili su i priznanje za najbolje domaćine Ličko-senjske županije na Danima hrvatskog turizma u Dubrovniku.

- To je zapravo način da se razlikuju oni koji žive i rade u nekom mjestu te gostima prenose njezin autentičan duh od onih koji se bave isključivo iznajmljivanjem. Razlika je između pravog domaćina, koji komunicira s gostima, brine o njihovom doživljaju i želi da destinaciju zaista osjete, i onoga kojemu je nekretnina samo posao – objašnjava Luciana.

Kaže da im oznaka i nagrada puno znače.

- Jako nam je drago. Ovo je nagrada Hrvatske turističke zajednice i Ministarstva turizma i sporta, najveća nagrada u turizmu. Izdvojen si od mase – govori.

No ono što Figuricu čini posebnom nije samo oznaka ili nagrada – to je pristup. Luciana i Bernard ne iznajmljuju kuću, oni dijele život svojeg mjesta. Dijele berbu maslina, jutarnji ribolov, povrće iz vrta, recepte stare generacijama. Dijele priču o Lunu, o tisućljetnim maslinama čija je unutrašnjost šuplja, a ipak žive dalje, o sinjalima kojima su obilježene.

image
Darko Tomaš/Cropix

- S gostima smo u kontaktu cijelu godinu. S brojnima od njih si čestitamo rođendane i blagdane. Ako objavimo da se nešto radi na kući, oni komentiraju i vole čuti što radimo. Neki su već deset godina s nama. Sjećaju se kad smo počinjali i imali babinu posteljinu. Ništa im to nije smetalo, a sada uživaju kad iz godine u godinu vide pomak, makar u sitnicama. Slikam kako moj muž gleta, farba... Vole biti u toku, vole čuti nas, a i nas to iznimno veseli i ispunjava. Ovom kućom bavit ćemo se cijeli život, baš kao i generacije prije nas, a jednog dana sa zadovoljstvom ćemo je prepustiti svojim potomcima, uz nadu da će nastaviti ovu priču s jednakom ljubavlju, predanošću i entuzijazmom – zaključila je Luciana.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatske turističke zajednice.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2026 13:52