Još je jedan divan, sunčan dan na drugom kraju svijeta, na Baliju usred Indijskog oceana. Ivana koja radi kao digitalni nomad sjeda u svoj omiljeni kafić kraj plaže i naručuje doručak. Avokado na tostu ili popularno avo on toast dolazi u kompletu s jajem i trenutno je među najpopularnijim doručcima na svijetu - na Instagramu ima 1.5 milijuna hashtagova.
Instagram je friendly, ali izuzetno un-friendly za planetu Zemlju. Jer za rast samo jednog ploda avokada potrebno je 70 litara vode, a uzgoj ovog popularnog egzotičnog voća ima posebno visok ugljični otisak. Dakle, nije svejedno što jedemo, pogotovo ako znamo da je prehrambena industrija zaslužna za čak četvrtinu globalne emisije stakleničkih plinova, točnije 26 posto globalne emisije stakleničkih plinova dolazi od industrije hrane.
- Proizvodnja kilograma avokada zahtijeva 320 litara vode, što je količina koju prosječna osoba popije u pola godine. Intenzivna proizvodnja avokada negativno utječe na klimu i nije primjer održivog uzgoja - objašnjava profesorica dr. sc. Anet Režek Jambrak sa Sveučilišta u Zagrebu Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta iz laboratorija za održivi razvoj. Ona ističe važnost cjelovitog pristupa u procjeni ugljičnog otiska hrane.
Piletina je idealan izbor
- Najvažnije je shvatiti da ugljični otisak hrane uključuje sve što je potrebno za njezinu proizvodnju. Kada govorimo o mesu, moramo uzeti u obzir sve aspekte proizvodnje - od uzgoja životinja, ishrane, potrošnje vode i energenata, do transporta i skladištenja - naglašava profesorica Režek Jambrak.
Životinjski proizvodi čine 58 posto emisija iz prehrambene industrije, a proizvodnja janjetine i govedine zajedno stvara 50 posto tih emisija. Govedina stvara 70,6 kilograma stakleničkih plinova za proizvodnju kilograma mesa, dok janjetina stvara 39,7 kilograma, a svinjetina 12,3 kilograma. To su preživači i u njihovom probavnom sustavu stvara se staklenički plin metan koji ima negativan utjecaj na okoliš. Za proizvodnju dva kilograma janjetine emitira se količina stakleničkih plinova ekvivalentna vožnji automobilom od Zagreba do Splita. Tri kilograma govedine imaju utjecaj na okoliš kao let na relaciji Zagreb-Frankfurt.
Profesorica Režek Jambrak objašnjava kako je piletina jedan od najboljih izbora kada se radi o mesu s nižim ugljičnim otiskom. Perad stvara 9,9 kilograma stakleničkih plinova po kilogramu mesa. Isto tako je, prema njenim riječima, uvijek najbolje konzumirati ono što je sezonski i dostupno u našem okruženju. Transport hrane također ima značajan utjecaj na ugljični otisak.
- Hrana transportirana avionom ima najveći utjecaj na okoliš, dok je transport cestom manje štetan. Najbolje je konzumirati sezonsku hranu i proizvode iz lokalnog okruženja - ističe Režek Jambrak.
Međimursko pile je idealan izbor jer je proizvedeno lokalno i bez antibiotika, te dodatno smanjuje emisije povezane s transportom i intenzivnom poljoprivredom. Perutnina Ptuj - PIPO ujedno je prvi hrvatski proizvođač koji je certificirao uzgoj pilića u potpunosti bez antibiotika, a hladni lanac transporta garantira da proizvod stiže do potrošača u kontroliranim uvjetima i u najkraćem mogućem roku.
Ne idite u krajnost
Ovi podaci jasno pokazuju da prehrambene navike imaju značajan utjecaj na okoliš, a ljudi mogu itekako utjecati na stakleničke plinove svojim izborima. No, nikada se ne smije ići u krajnosti, naglašava profesorica Režek Jambrak.
- Ne treba, primjerice, potpuno izbacivati meso iz prehrane. Jedan dan bez mesa tjedno sasvim je dovoljan, uz zamjenu biljnih proteina poput graha, graška, boba i slanutka. Ono što je jedan od najvećih problema u prehrambenom sektoru je otpad hrane. On čini čak 4,5 posto stakleničkih plinova u Hrvatskoj, dok na globalnoj razini iznosi između osam i deset posto ukupnih emisija. Čak polovica otpada u kućanstvima čini hrana, stoga je ključno educirati potrošače da kupuju samo ono što im je potrebno i pravilno zbrinjavaju otpad - objašnjava profesorica.
Europa stoga ima ambiciozan cilj postati energetski neutralan kontinent do 2050. godine.
- Strategija uključuje smanjenje otpada od hrane za 50 posto i postizanje klimatske neutralnosti. Cilj je smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje i smanjilo za dva stupnja Celzijusa - objašnjava Režek Jambrak.
Dodaje kako svatko od nas može doprinijeti smanjenju stakleničkih plinova svojom izborom prehrane. Idealno bi bilo, prema njenim riječima, smanjiti potrošnju govedine i janjetine, koje imaju najveći ugljični otisak. Potom odabrati lokalne, sezonskih proizvoda što smanjuje emisije povezane s transportom. I najbitnije od svega - smanjiti otpad hrane, te kupovati samo potrebne količine te pravilno zbrinjavati otpad.
Najveći zagađivači
O svijesti potrošača i koliko smo educirani o tome što se događa s našom planetom govore podaci o velikim razlikama u emisijama stakleničkih plinova među različitim regijama svijeta. Prosječne emisije po osobi u Europi iznose oko deset tona ugljičnog dioksida godišnje, dok u Sjevernoj Americi ta brojka doseže 20 tona.
U Kini je prosjek oko osam tona, u južnoj i jugoistočnoj Aziji 2,6 tona, a u podsaharskoj Africi samo 1,6 tona. Ove razlike ukazuju na nejednakost u potrošnji resursa i njihovom utjecaju na okoliš.
Upravo objavljena studija Stockholmskog instituta za okoliš (SEI) navodi kako najbogatijih jedan posto ljudi na svijetu emitira jednaku količinu ugljičnog dioksida (CO2) kao najsiromašnije dvije trećine stanovništva planeta.
U 2019. emisija ugljika od posto posto najbogatijih narasla je na 16 posto ukupne svjetske emisije, što je jednako količini emisija koje proizvodi pet milijardi najsiromašnijih ljudi. Razlike između superbogatih i ostale populacije je toliko velik da bi bilo potrebno oko 1500 godina da netko u donjih 99 posto proizvede onoliko ugljika koliko najbogatiji milijarderi u jednoj godini. Neke države stoga razmatraju dodatno oporezivanje superbogatih, kako bi time financirali potrebe socijalne potrošnje, uključujući prebacivanje na čistu, obnovljivu energiju.
Profesorica Režek Jambrak navodi upućuje i kako se metoda kojom se procjenjuje cjelokupni utjecaj proizvoda na okoliš zove procjena životnog ciklusa proizvoda (Life Cycle Assessment - LCA).
- LCA je standardizirana metodologija prema ISO normama, konkretno ISO 14040, koja omogućava kvantifikaciju svih inputa i outputa tijekom životnog ciklusa proizvoda. To uključuje sve od energije, mase do vode koja se koristi za proizvodnju određenog proizvoda. Jedan od ključnih standarda unutar ISO normi je ISO 14064, koji se bavi kvantifikacijom i izvještavanjem o emisijama stakleničkih plinova - navodi sugovornica.
Ugljični otisak hrane značajno doprinosi globalnim emisijama stakleničkih plinova. Promjenom prehrambenih navika, poput smanjenja potrošnje mesa i izbora lokalnih i sezonskih proizvoda, možemo smanjiti svoj utjecaj na okoliš.
- Naš cilj treba biti održiva prehrana koja uzima u obzir cjelokupni životni ciklus proizvoda i smanjuje emisije stakleničkih plinova. Isto tako, energiju koja se koristi u svakodnevnom životu treba prilagoditi te uvijek radije odabrati bicikl nego automobil - zaključuje profesorica Režek Jambrak.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Perutnine Ptuj – PIPO.