Nije samo nagađanje da se u Hrvatskoj živi, kako se kaže, od danas do sutra. Naime, HANFA-ino istraživanje o financijskoj pismenosti i mirovinskoj spremnosti pokazuje da samo oko 36 posto mladih planira dio svoje buduće mirovine financirati kroz mirovinsku štednju, iako znaju da postoji. U istom istraživanju samo 28 posto mladih zna koliko mjesečno uplaćuju u obvezni mirovinski fond, a tek 23 posto ih je pri prvom zaposlenju samostalno biralo fond, što sugerira prilično pasivan odnos prema mirovinskoj štednji.
Ipak, dok oni odgađaju, neki mladi Hrvati koji žive u inozemstvu već godinama gradnjom financijskih navika osiguravaju sebi budućnost kakvu žele. Da bismo saznali kako, razgovarali smo s Danijelom (24), procesnom inženjerkom u farmaceutskoj industriji koja je dom pronašla u Kalundborgu u Danskoj, i Agatom (37), dentalnom asistenticom, koja već gotovo desetljeće živi u regiji Allgäu u Njemačkoj.
Od ‘malih’ nogu
Danijela je završila zagrebački MIOC, a nakon toga je diplomirala biotehnološko inženjerstvo u Danskoj. Počela je štedjeti vrlo rano, već s 19 godina, čim se prvi put zaposlila.
- Poslodavac je automatski uplaćivao postotak moje plaće u mirovinsku štednju, a postotak sam plaćala i ja - kaže Danijela.
Mirovinski sustav u Danskoj je, priznaje, prilično kompliciran i ni sama nije sigurna kako svi detalji funkcioniraju. Danska ima tri razine mirovinske štednje: državnu mirovinu, štednju preko poslodavca i individualnu štednju. Većina se oslanja na kombinaciju sve tri, pri čemu je štednja preko poslodavca najraširenija. Danska je prije dva mjeseca pomaknula dob umirovljenja na 70 godina i time službeno postala zemlja s najduljim radnim stažom u Europskoj uniji. Prijevremeni odlazak u mirovinu nosi znatno veće porezno opterećenje.
- Moj mirovinski fond preporučuje da mjesečna mirovina bude jednaka 80 posto prosječne neto plaće. To mi je orijentir prema kojem planiram - ističe Danijela.
Osim klasične mirovinske štednje, Danijela svaki mjesec investira značajan iznos u ETF fondove koje planira dugoročno zadržati. Uz mirovinsku štednju i ETF-ove, ukupno uspije uštedjeti oko 65 posto svoje neto plaće, koja je nešto iznad prosječne neto plaće u Danskoj, koja iznosi oko 4000 eura mjesečno. Njezin partner, Danac Lukas, štedi na isti način, kombinacijom mirovinske štednje preko poslodavca i ulaganja u ETF-ove i dionice. Za one koji ne znaju, ETF (Exchange Traded Fund) je investicijski fond koji prati kretanje određenog tržišnog indeksa (npr. S&P 500, DAX), roba ili obveznica, a njime se trguje na burzi kao običnom dionicom.
Bi li u Hrvatskoj štedjela manje?
Danijela primjećuje da Danska ima strukturnu prednost kada je riječ o financijskoj pismenosti mladih.
- Imam dojam da se Danci financijski osamostale ranije nego Hrvati, već oko 18. ili 19. godine. Dok studiraju, dobivaju stipendiju, a imaju mogućnost uzeti i povoljan studentski kredit. Neki to iskoriste kao početak mirovinske štednje - objašnjava.
I to nije tek dojam jer Danska sustavno gradi financijsku pismenost svojih građana i to još od školskih klupa. Ona je od 2015. obavezan dio danskog školskog programa za učenike od 13 do 15 godina, koji na satovima uče budžetiranje, štednju, bankarstvo i prava potrošača. Svake godine organizira se i tzv. Tjedan novca, u sklopu kojeg stručnjaci iz financijskog sektora dolaze u učionice i mladima prenose praktično znanje o upravljanju novcem.
Stoga ne čudi da su rezultati itekako vidljivi. Čak 71 posto danskih odraslih smatra se financijski pismenima, a OECD-ova istraživanja redovito pokazuju da su danski tinejdžeri financijski najpismeniji u usporedbi s vršnjacima iz drugih zemalja. Osim toga, oko polovice danskih tinejdžera između 14 i 17 godina radi honorarne poslove u trgovinama ili kafićima, čime stječu iskustvo zarađivanja i samostalnog upravljanja novcem.
Na pitanje bi li u Hrvatskoj, da je ostala, štedjela manje, odgovara bez oklijevanja.
- Da, definitivno! U Danskoj imam priliku zaraditi veću neto plaću, a živim u manjem gradu gdje su troškovi stanovanja niži. Time mogu više uštedjeti, unatoč tome što je Danska općenito skuplja za život od Hrvatske - kaže.
Danijela je završila zagrebački MIOC, a nakon toga je diplomirala biotehnološko inženjerstvo u Danskoj. Što se tiče planova za budućnost, planira jednog dana kupiti nekretninu, no za sada živi u najmu. Fokus joj je sada ipak na ETF-ovima, dijelom i zato što sve češće razmišlja o prijevremenoj mirovini.
- Trenutno ne mogu zamisliti da radim do sedamdesete. Nadam se da ću si uz mirovinsku štednju i vlastita ulaganja to i omogućiti - zaključuje Danijela te dodaje da njezina idealna mirovina uključuje puno putovanja; dio godine u Hrvatskoj, dio u Danskoj, dio u toplijim krajevima svijeta.
Sustav ‘lončića‘
Agata je u Njemačku odselila odmah nakon studija teologije te joj je zbog toga teško reći je li joj život u toj zemlji olakšao ili otežao štednju u usporedbi s tim kakav bi joj bio financijski život da je ostala u Hrvatskoj. U međuvremenu se prekvalificirala za dentalnu asistenticu.
- Možda ju je malo olakšao jer, realno, plaće su veće, standard je viši, ali ipak je najvažnije tko ima kakve prioritete u životu. Recimo, meni je važnije štedjeti da si priuštim neko bolje putovanje nego trošiti na gluposti. Naravno, to ne znači da samo radim i štedim, bez životnih užitaka - kaže Agata.
Tu strpljivost prema novcu je, kaže, naučila od malih nogu. Dok su druga djeca dobivala 500 kuna džeparca, njoj su roditelji davali 100 pa je tako za prvi mobitel morala štedjeti mjesecima.
Zato danas, kada joj plaća sjedne na račun, Agata ju automatski podijeli u, kako ona to voli zvati, nekoliko „lončića“ - za štednju, godišnje odmore i razbibrigu. Nikada ne čeka do kraja mjeseca da vidi koliko će joj ostati jer si to ne može priuštiti; njezina plaća je ispod prosječne neto plaće u Njemačkoj (ona varira od 2850 do 3000 eura) te od nje uspije uštedjeti 11 posto. To je još jedan od razloga zašto joj je štednja način života.
- Dugo sam držala novac na bankovnom računu, dok nisam primijetila da kamate jedva prate inflaciju. Počela sam tražiti banke s boljim kamatnim stopama, a s ETF-ovima sam se počela baviti prije osam mjeseci. Ponekad se mora riskirati dio novca da bi na dulje razdoblje, recimo 10 do 30 godina, bio unosan - dodaje.
‘Ne govori koliko imaš‘
Njezin partner Sven, inače ugovorni proizvođač i Nijemac po rođenju, ima sličan način raspodjele novca, no odrastao je s nešto drugačijim odnosom prema njemu.
- Nisam upoznat s navikama štednje u Hrvatskoj, ali mislim da su mnoge stvari koje se govore o Nijemcima po tom pitanju istinite, a to je: ne pričaj o novcu, ne spominji svoju plaću, ne pokazuj što imaš - govori Sven.
Prema njemu, kombinacija ETF-ova na različitim tržištima dobar je početak ulaganja. Ovisno o napretku štednje, zlato ili nekretnine, smatra Sven, mogu se koristiti za kompenzaciju inflacije. Kriptovalute su pak, kaže Sven, veliki rizik te je u njih dobro ulagati samo ako možete prihvatiti rizik gubitka.
Kada je riječ o mirovinskom sustavu u Njemačkoj, on, baš kao i Danska, ima tri razine mirovinske štednje: obveznu državnu mirovinu, strukovnu mirovinu kroz poslodavca i privatnu individualnu štednju. Svaki zaposleni automatski uplaćuje dio bruto plaće u sustav mirovinskog osiguranja, a poslodavac dodaje jednaki doprinos.
Uz to, postoje i državno subvencionirani oblici privatne štednje, tzv. Riester mirovina, namijenjena zaposlenima s nižim primanjima i obiteljima s djecom, te Rürup privatna mirovinska štednja, koja je pogodna za samozaposlene i slobodnjake jer ima velike porezne olakšice. Zakonska dob umirovljenja iznosi 67 godina, a državna mirovina trenutno iznosi oko 48 posto prosječne neto plaće, što se zove "linija zadržavanja" (Haltelinie), koju je njemačka vlada zakonom produžila do 2031. godine.
Njemačka se u zadnje vrijeme posebno aktivirala u poticanju mladih na štednju pa od ove godine svako dijete u dobi od šest do 17, koje pohađa njemačku školu, dobiva 10 eura mjesečno od države, uplaćenih na poseban mirovinski račun Frühstartrente ili „mirovina ranog starta“. Prinos na uloženo oslobođen je poreza sve do umirovljenja, a prema procjenama, čak i bez ikakvih vlastitih uplata nakon 18. godine, iznos bi do mirovine mogao narasti na oko 107.000 eura, uz pretpostavljeni godišnji prinos od osam posto.
I za kraj, Agata smatra da se ne trebamo previše osloniti samo na državnu mirovinu jer nam neće osigurati staloženu starost ako se o njoj sami ne pobrinemo.
- Treba na vrijeme početi razmišljati o dodatnoj mirovinskoj štednji jer državna mirovina nije dovoljna. Ako već sada cijene životnog standarda idu u visine, ne vjerujem da će situacija biti stabilnija kada ja idem u mirovinu. Da mogu vratiti vrijeme, svakako bih ranije počela razmišljati o financijama i tražila bolje opcije za ulaganje novca - zaključuje Agata.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i AZ mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....