U svijetu financija, stvari na površini znaju djelovati vrlo komplicirano. S&P 500, CROBEX10, Dow Jones, FTSE 100, DAX, samo su neke od kratica koje se mogu pročitati nebrojeno puta na portalima ili čuti na vijestima, ali postoji šansa da mnogi ne znaju što zapravo znače. A kada se uz to čuje o "bikovskim" i "medvjeđim" tržištima, benchmarkovima i "tržišnoj kapitalizaciji", lako je zaglibiti u labirintima financijskog žargona, koji kao da je stvoren s idejom da prosječnog građanina drži dalje od razumijevanja vlastite imovine.
No, stvar je u tome što svi ti pojmovi, bili mi toga svjesni ili ne, direktno utječu na našu svakodnevicu. Utječu na našu mirovinsku štednju, na vrijednost investicijskih fondova u kojima možda imamo novac, na stabilnost banaka u kojima čuvamo ušteđevinu.
Burzovni indeksi su pokazatelji kretanja ukupne vrijednosti određenog dijela tržišta kapitala, nešto poput ‘termometra‘ koji mjeri ‘zdravlje‘ tržišta ili njegovog segmenta. Matematički gledano, to su izračunati vagani prosjeci najlikvidnijih dionica na burzi ili dionica iz jedne grane ekonomije. Pokazuju trend u kojem se kreću odabrane dionice, odnosno rastu li u prosjeku njihove cijene ili padaju.
Ali, postavlja se logično pitanje, zašto bi to uopće trebalo zanimati građanina koji ne ulaže izravno na burzi?
Iako građanin možda ne ulaže izravno na burzi, indeksi utječu na imovinu koju on možda ima pod upravljanjem kod neke tvrtke – na mirovinske fondove, investicijske fondove i banke, pa posredno i na vrijednost njegove štednje i buduće mirovine.
Kako S&P500 utječe na Hrvatsku?
Kad pročitate vijesti s Wall Streeta, najčešće će se spominjati S&P 500. Ovaj indeks prati 500 najvećih američkih kompanija i najvažniji je svjetski indikator ekonomskog raspoloženja. Iako se odnosi na SAD, on utječe na globalne ulagačke tokove, što posredno utječe i na Hrvatsku. Kada američko tržište raste, investitori su skloniji investirati, što se pozitivno odražava i na manja tržišta poput našeg.
Isto vrijedi i za europske indekse poput DAX-a (njemački) i FTSE 100 (britanski) jer europski indeksi također utječu na raspoloženje investitora te često oblikuju sentiment kod hrvatskih ulagatelja. Rast europskih i globalnih indeksa daje pozitivan signal ulagateljima te potiče rast optimizma kod domaćih ulagatelja.
Indeks kao mjerilo uspješnosti
Jedan od pojmova koji se također često može čuti je taj da je neki indeks benchmark. To zapravo znači da je riječ o svojevrsnoj referentnoj točki. Indeks se koristi kao mjerilo uspješnosti ulaganja i služi za usporedbu rezultata nekog portfelja, fonda ili investicijske strategije. Drugim riječima, benchmark je „standard“ prema kojem se mjeri koliko je neko ulaganje bilo dobro.
Ako je, primjerice, indeks u zadnjih godinu dana rastao, a vaše ulaganje palo, to je indikacija da treba razmotriti investicijske odluke i eventualno napraviti korekcije u alokaciji ulaganja. Za građane koji štede u mirovinskim fondovima, ovo je posebno važno.
Hrvatski obvezni mirovinski fondovi ulažu dio imovine i u dionice i obveznice u EU i SAD-u, pri čemu se orijentiraju prema referentnim indeksima, što znači da kretanje tih indeksa direktno utječe na rast mirovinske štednje.
Međutim, nije nužno pratiti kretanje tih indeksa ekstenzivno i detaljno, ali dobro je poznavati ih jer je to dio opće financijske pismenosti i može nam pomoći da razumijemo zašto naša štednja ponekad raste, a ponekad stagnira.
Ulaganje je maraton, a ne sprint
Po pitanju mirovinske štednje, važno je pratiti indekse u dugom roku, posebno kada je riječ o mirovinskoj štednji, jer je ona dugoročna investicija na 20, 30 ili više godina. Zato je važno razumjeti dugoročne trendove, a ne kratkoročne oscilacije, koje su česte i uobičajene.
Ako se na računu pojavi negativni prinos, važno je za upamtiti da su kratkoročni negativni prinosi normalan dio tržišnog ciklusa. Povijest pokazuje da se tržišta uvijek oporave, što je dio cikličke prirode ne samo ekonomije nego i života. Ulaganje na tržištima kapitala je u pravilu "maraton" a ne "sprint".
Kakvi sada bikovi i medvjedi?
Kada je u pitanju tržište kapitala, često možemo i čuti termine „bikovsko" i „medvjeđe" tržište. „Bik" simbolizira optimizam i rast cijena, dok „medvjed" u burzovnom žargonu predstavlja pad cijena i pesimizam. Nazivi dolaze iz načina napada tih životinja: bik napada odozdo prema gore (rast), a medvjed odozgo prema dolje (pad). No, treba li se ulagač uplašiti kada čuje da je tržište u "medvjeđoj" fazi?
Korekcije nisu razlog za zabrinutost jer su prirodna faza tržišnog ciklusa. Osim toga, u tim razdobljima nastaju najbolje prilike za kupnju kvalitetnih dionica po nižim cijenama. Brojni investitori to u stvarnosti i koriste, pa je redovna pojava da kod pada cijena prometi na burzi budu veliki – to samo znači da su se brojni investitori odlučili na prodaju, ali isto takav je broj i onih koji pad opće razine cijena vide kao priliku za kupnju.
Povijest financijskih tržišta obilježena je nizom katastrofalnih kriza koje su ostavile dubok trag na svjetsku ekonomiju. Velika depresija, koja je trajala od 1929. do 1932. godine, predstavlja jedan od najtežih slomova u povijesti kada je Dow Jones Industrial Average pao za oko 90 posto. Uzroci su bili očiti: pretjerana spekulacija i zaduživanje na burzi tijekom 1920-ih, "napuhavanje" cijena dionica, nedostatak adekvatne regulacije i subsekventni bankarski kolaps.
Slično dramatična slika pojavila se na početku novog tisućljeća kada je tehnološki indeks NASDAQ doživio pad od oko 89 posto. Dot-com kriza bila je rezultat pretjerane euforije oko tehnoloških dionica i nerealno visokih valuacija kompanija koje nisu mogle opravdati svoju tržišnu vrijednost.
Financijska kriza iz 2008. godine predstavlja "najveću krizu suvremene ekonomije" čiji su se učinci još dugo osjećali, a hrvatsko tržište oporavilo se posebice sporo. Korijeni krize nalaze se u sloma hipotekarnog tržišta u SAD-u, gdje su cijene nekretnina brzo rasle potaknute lakim kreditima i sve većim očekivanjem da će cijene stalno rasti. Kada se taj balon počeo pucati, kolaps institucije Lehman Brothers dodao je dodatnu ulje na vatru globalne financijske panike koja je zahvatila čitav svijet.
Naučili smo važne lekcije
Te krize dale su nam važne lekcije. Usvojene su, posebno glede jačanja otpornosti financijskog sustava, potrebe za više transparentnosti, posebno kada su u pitanju kompleksni financijski proizvodi. Nadzor mora biti proaktivan i traži veću koordinaciju između središnjih banaka, nadzornih tijela i vlada. Krize su pokazale i koliko su emocije važan faktor u kretanju tržišta, pa se može reći da su ojačale čitavu jednu novu znanstvenu disciplinu koja se bavi bihevioralnim financijama i proučava psihologiju iza ulaganja.
Pandemija COVID-19 uzrokovala je najbrži pad i oporavak od svih dosadašnjih kriza. Uzrok naglog pada posve je jasan, jer je takav događaj bio bez presedana u suvremenoj povijesti. Međutim, brze reakcije vlada i središnjih banaka dovele su do jednako brzog rasta optimizma ulagatelja, vraćanja povjerenja u tržište te porasta udjela malih ulagatelja. Došlo je do snažne digitalizacije gdje su razne aplikacije omogućile masovan pristup tržištima, a tehnologija i digitalni sektor postali su nova kičma globalne ekonomije.
Burzovni indeksi su zapravo svojevrsni termometri koji mjere zdravlje tržišta. Njihovo razumijevanje i praćenje kretanja, barem u osnovnim crtama, nužnost je u vremenu kada sve veći broj građana štedi kroz mirovinske i investicijske fondove. To je dio opće financijske pismenosti.
Tekst je dio projekta Mirovinski kompas s ciljem unaprjeđenja financijske pismenosti.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....