Zlatni momci u zemlji političkih hijena

Pokupite sva svjetska odličja i zlata izborena na sportskom borilištu i istresite ih na jedno mjesto, recimo bilo gdje u Bosni i Hercegovini, i možete biti sigurni da će vam se svaki karat zlata ogaditi. Pri tome je najmanja šteta u materijalnom obezvrjeđivanju zlata, koje ionako bude i prođe. Rušenje najblistavijeg okvira države BiH kojeg su u zlato uokvirili njeni mladi košarkaši, a riječ je o dječacima uzrasta do 16 godina, upravo je na sceni samo nekoliko dana nakon što su kadetski reprezentativci BiH postali prvaci Europe.

Rušilački pohod na sebe su preuzeli isti oni paraziti sistema u gotovo svakoj instituciji BiH, države takve kakva jeste, u sintaksi obučene u “luđačku košulju”, a u praksi vođene rigidnim nacionalističkim hijenama s političkim legitimetom. Takva BiH sigurno ali polako klizi na sami rub ambisa. Treba pri tome ostati načisto: odavno BiH klizi prema provaliji. Tu se na samom rubu nalazila i prije smotre najboljih mladih europskih reprezentacija Europe u košarci. A, onda je klapa od petnaestak momaka koju predvodi izbornik Josip Pandža stala da svoju državu koju su odveli na vrh Europe odgura natrag u sigurnost od provalije i ambisa. I nekim nevjerojatnim čudom mladi Bosanci su u tome uspjeli. U polufinalu su eliminirali Španjolce (u čijem je proračunu za ovaj Eurobasket bilo 250.000 eura), i to poslije dramatične borbe koja je odlučena tek nakon dva produžetka. Međutim, o vrlo tankoj niti visilo je hoće li uopće BiH igrati taj polufinale. Evropska košarkaška asocijacija FIBA zaprijetila je diskvalifikacijom BiH zbog nepodmirenih obveza i uplate kotizacije za učešće u završnici Eurobasketa. Novac je morao biti odmah uplaćen, a iznos je bio 10.000 eura. Država nije marila za dječake koji su otputovali u Litvu. Nije im blagovremeno uplatila kotizaciju, a momci su od roditelja dobili nešto novca za put i džeparac.

Ovdašnji političari su se nastavili praviti ludi vjerojatno proklinjući i dan kada je Eurobasket počeo i na njemu zaigrala i naša izabrana vrsta. Iznos koji je morao biti uplaćen za kotizaciju je u odnosu na primanja i naknade ovdašnjih političkih dužnosnika (čitaj bezdušnika) tričav.

Naprosto takvi likovi u svom licemjernom i arogantnom hiru plate ceh od 10.000 eura na nekoj žurci koju upriliče na ezgotičnom putovanju u pratnji svojih savjetnika, suradnika, asistenata, vozača i tjelohranitelja, uz poneku eskort damu. I kada se država oglušila o vapaj iz Kaunasa, javili su se ljudi iz vodećeg domaćeg lanca trgovačkih centara u BiH - iz FIS-a. Iz te je kompanije uplaćen iznos od 10.000 eura i BiH je mogla igrati polufinale. O velikom finalu protiv Litve sve je manje-više rečeno. Košarkaški svijet je ostao zapanjen i začuđen pomalo nevjerojatnim uspjehom mladih košarkaša iz BiH koji su domaćine prvenstva, vršnjake iz Litve, od početka do kraja finala držali u rezultatskom minusu.

A onda su se pojavile hijene u skupim odijelima, još skupljim automobilima i nepravilno svezanim kravatama. Pogađate: političari! Svjesni da im uvijek najsigurnije karte na koje igraju, a to su mržnja, nacionalizam i podjele, klize iz ruku, hinski su se prišuljali u prvi ešalon na slavljeničkom dočeku košarkaša, gdje je bilo više od 50.000 ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine. Počeli su padati selfiji, uskakali su u kadrove na televiziji, a režimski mediji su im odmah gurali mikrofone ispod brade. Dakako, ovi nesposobni i preplaćeni “džabaljebaroši” ogrezli u vrtlogu korupcije i kriminala po matrici svojih naci-šovinističkih partija za projekt rušilačkog pohoda uprežu i svoje medije. I onda kreće priča o prebrojavanju krvnih zrnaca i nijansiranju nacionalne i etničke pripadnosti. Počinju gruba izvrtanja izvan konteksta svega onog lijepog i normalnog što su zlatna djeca postigla i učinila za svoju državu. Na taj način pokušavaju opet vodu okrenuti na svoju vodenicu. Od grada do grada iz kojeg su zlatni bosanski momci, njihovi tamošnji načelnici i gradonačelnici sad odjednom daju ključeve novih stanova jednom igraču, zlatni sat drugom, 10.000 maraka trećem...

Da bi sebi priskrbili poene i tobože se prikazali kao savjesni i odgovorni, sada pokušavaju i na taj način napraviti razliku među klapom koja je kompaktna i jedinstvena. Prave razliku među momcima koji su svojim primjerom pokazali što znači duh zajedništva i kolektivizma, a košarka je upravo kolektivan sport. I pokazali su momci kakav rezultat to polučuje: najbolji su u Europi! To političari ove zemlje nikad neće biti i njihovo lešinarenje oko zlatnih momaka mora biti uzaludno. Mora, ako se želi dobro ovoj malenoj državi opterećenoj mržnjama i podjelama. Takvi za svoje osobne interese i naume spremni su opet gurnuti BiH u ambis, u sukobe i mržnju. Mržnju i podjele ne žele zlatni momci. Oni su mahom rođeni 1999., dakle u ono vrijeme kada nisu stigli zapamtiti strahote i golgote koje je prošla njihova država. Oni i jesu rođeni da bi stvarali bolju i pozitivniju BiH. Tko ima pravo to im oduzeti?

( Nermin Bise je bosanski novinar free- lancer koji je u 20 godina svoje profesionalne karijere pisao i sarađivao u vodećim bh.medijima: BHRTV, Oslobođenje, Dnevni list. Trenutno je angažiran kao suradnik u projektu Otvorena mreža BiH - Udri muški)