Zdravstvu može pomoći suživot javnog i privatnog

Zdravstveni sustav kao dio zdravstvene ekonomije u Hrvatskoj danas pruža zdravstvenu zaštitu vrijednu oko 25 milijardi kuna, zapošljava više od 60 tisuća zdravstvenih djelatnika, a osigurava brojne usluge i proizvode - od konzultacija s liječnikom obiteljske medicine i lijekova pa do najsloženijih medicinskih zahvata u bolnicama - i sve to po relativno niskim cijenama i za skoro čitavu populaciju. Prema svemu navedenom još uvijek spadamo u uzak krug zemalja kojima je zdravstveni sustav pri vrhu društvenih prioriteta. Sličan uzorak nalazimo i u ostalim razvijenim zemljama stoga ne čudi velik interes javnosti za bilo kakve promjene ili barem najave istih u zdravstvu. A te promjene su već nastupile ili se nalaze pred pragom ekonomski razvijenog dijela svijeta, pa se svaka zemlja na svoj način pokušava prilagoditi postojećim uvjetima. Sve veći udio starije populacije (65+), učestalija nabava medicinske opreme, očekivanja (informiranih) korisnika medicinskih usluga itd., generiraju apsolutni porast potražnje za zdravstvenom zaštitom i dovode do rasta udjela zdravstvene potrošnje u BDP-u. Tome pridonosi slab gospodarski rast koji je povezan sa stagnacijom poreznih i prihoda od doprinosa kojima bi potrošnju trebalo pokriti. Što onda možemo očekivati od hrvatskog zdravstvenog sustava? Stanje u našem gospodarstvu ne nudi preveliki optimizam kad govorimo o stabilizaciji ili rastu prihoda od zdravstvenog doprinosa ili općeg oporezivanja, rast udjela starije populacije i promjene u strukturi poboljevanja stvaraju dodatni pritisak na potražnju, novi lijekovi i medicinska oprema također pridonose rastu potrošnje, a zdravstvene potrebe nikada nisu bile veće! Toj situaciji sustav će se morati prilagoditi prije ili kasnije. Iako je sustav postavljen tako da će pojedinci koji zaista trebaju zdravstvenu zaštitu istu i dobiti, a bez da recimo kao u SAD-u ostanu bez krova nad glavom, kvaliteta i brzina dobivanja istih mogla bi se promijeniti, srednjoročno na gore. Kao primjer možemo uzeti liste čekanja koje nisu samo hrvatska stvarnost, one su samo jedan od načina racionalizacije i pokušaj da se prioritiziraju zdravstvene potrebe.

Čak i mnogo bogatije zemlje poput Kanade imaju nepregledne liste čekanja na specijalističke preglede ili operacijske zahvate, dok se za preglede u ordinacijama čeka satima. U skoroj budućnosti posljedice starenja našeg stanovništva bit će vidljive kroz povećanje izdataka za dugotrajne bolesti i palijativnu skrb, a prevalencija “novih” bolesti poput demencije ili Alzheimerove bolesti će porasti. Naš se zdravstveni sustav suočava i s uglavnom (ponekad neopravdano) negativnom percepcijom. Pesimizam građana u dugom i kratkom roku može se uočiti iz rijetkih znanstvenih istraživanja, npr. prema Europskom društvenom istraživanju s kraja 2008. i početka 2009. godine, skoro svaki drugi građanin smatrao je da si Hrvatska za deset godina neće moći priuštiti tadašnju razinu javnih zdravstvenih usluga, a svaki treći ispitanik je smatrao da neće dobiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu ako se razboli u promatranoj godini.

Neispunjenje potrebe za medicinskim pregledom prijavilo je u prosjeku oko 15% hrvatskih građana prema EU-SILC istraživanju 2010. godine, što nas stavlja uz bok s Latvijom, Bugarskom ili Rumunjskom prema navedenom pokazatelju. Iako za sada ne možemo govoriti o financijskom kolapsu hrvatskog zdravstva, nastavak negativnih gospodarskih trendova odrazit će se na dostupnost (smanjenje prava) i kvalitetu zdravstvene zaštite u budućnosti. Za sada smo kao društvo još uvijek spremni alocirati značajan dio naših resursa u zdravstvo, no sve se češće postavlja pitanje njihove efikasnije upotrebe za društvo.

Definitivno rješenje nagomilanih problema zdravstva ne postoji jer bi to značilo zadovoljenje svih zdravstvenih potreba populacije, što je nemoguće uz oskudne resurse. Međutim, postoje određeni prijedlozi od kojih ne trebamo bježati, primjerice “suživot” javnog i privatnog zdravstvenog sektora, povećanje troškovne efikasnosti u zdravstvu, jačanje prevencije i primarne zdravstvene zaštite i promptnu primjenu metoda ekonomske evaluacije u zdravstvu.

* autor je makroekonomist, analitičar ekonomike zdravstva