Zašto su neki vozači jednakiji od drugih

Nije vijest kada policija uhvati vozača u prebrzoj vožnji, ali je itekakva vijest kada spomenutom prekršitelju zakona oprosti plaćanje kazne. A kada se pritom radi o vozaču ozbiljnog kandidata za predsjednika Republike, koji je jurio sumanutih 170 na sat, što je brzina koja u slučaju nesreće jamči još nekoliko leševa na ovdašnjim cestama, tada se više ne radi o običnoj vijesti nego o postupanju policije, koje je negdje između bezobraznog i kriminalnog.

Netom prije toga MUP je objavio tragičan podatak da se u razdoblju od 30. listopada do 3. studenoga na hrvatskim prometnicama dogodilo osam prometnih nesreća u kojima je poginulo 12 osoba te da je “glavni uzrok smrtnog stradavanja nepropisna ili neprilagođena brzina kretanja”. Da bismo ubrzo potom saznali da je zbog prebrze vožnje policija u ponedjeljak u 11.27 sati zaustavila kombi zatamnjenih stakala, osječkih registracijskih oznaka, na ličkom dijelu autoceste.

Iako ograničenje iznosi 110 kilometara na sat, vozač je jurio 170 km/h, a suvozač u kombiju je bio predsjednički kandidat Miroslav Škoro. A onda slijedi dio od kojega nastaje grč u želucu: zbog tolerancije od 10 km/h evidentirana je brizina od 160 km/h, a vozač je trebao platiti 500 kuna kazne, no kako u zadnje dvije godine nije prekršajno kažnjavan, ispunio je uvjete za tzv. mjere pisanog upozorenja, odnosno opomene.

Nismo mislili da je to moguće, ali sada pomalo suosjećamo s predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, Ivanom Turudićem, koji je nedavno vozio 39,5 kilometara iznad dopuštenog pa je morao platiti 1000 kuna, i još je javno prokazan nedostojnim časne profesije koju obavlja.

Što nije dopušteno sucu, dozvoljeno je Škorinu vozaču, a onda se možemo zapitati što sve smije vozač Kolinde Grabar-Kitarović ili Andreja Plenkovića. Koja je razina toleriranog prekršaja zaposlenima kod najviših državnih dužnosnika kada na oprost može računati vozač kandidata koji nema puno šansi postati predsjednik?

Ili od sada svi mi koji vozimo trebamo u auto utrpati nekog predsjedničkog kandidata pa možemo juriti kao da nas vrazi gone, znajuć’ da nas ovdašnja policija neće kazniti.