RONIN

Zašto se šef crnogorske države Milo Đukanović sad tobože malo povukao u pozadinu?

EU je na Balkanu prisutan kao financijer država u kojima caruje korupcija, a investitori iz američke interesne zone odabrali su Crnu Goru, Srbiju i Sarajevo, gdje stižu drugi ljudi, ali iz iste sheme. Kremlju ostaje da penetrira u Hrvatsku
 Tonči Plazibat / CROPIX

U proljeće, Podgorica izgleda kao pravi grad koji je netom ustao iz mrtvih izašavši iz komunističkog sivila teške provincije. Raskošno zelen park pokraj rječice Ribnice u centru grada dao je lijepo urediti Ilhan Alijev, samodržac Azerbajdžana. Park se nalazi točno nasuprot podgoričkog Hiltona, novog luksuznog hotela uređenog na mjestu socijalističkog prijestolničkog svratišta “Crna Gora” u kojem je na tapisonu u lobiju nekad ležalo više mrtvih muha nego što je bilo posječenih Turaka na bojnom polju kod Skadra. No, oni svoj poraz nisu trajno uzeli za zlo maloj, ratobornoj kneževini - danas turska razvojna agencija financira obnovu sahat-kule na trgu vojvode Bećir-bega Osmanagića. Poslije mnogih nesporazuma, krvoprolića i etničkog čišćenja, Crna Gora kao da opet otkriva ideju multikulturalne snošljivosti - u samom centru grada niknuo je u Ulici šeika Zajeda divovski ovalni mall Capital Plaza, s dizajnerskim CentreVille hotelom, poslovnim prostorima i odličnim libanonskim restoranom. Šeik Zajed je beduinski genij koji je od pustinjskih plemena napravio državu, zaljevske Emirate.

Po tome je nalik crnogorskom knjazu Nikoli, koji se okrunio 1910. godine. Zajed je svoje podanike spasio od toga da zavedeni krenu za Titom na put nesvrstanosti koji je druge bliskoistočne države pretvorio u današnja zgarišta jer su pokušavale izgraditi panarapski socijalizam i zaratile sa Zapadom. Zajeda, prvog predsjednika Abu Dhabija, jednoga od sedam Emirata, i ovdje slave i daju mu ulicu pored bulevara Svetog Petra I. Petrovića cetinjskoga, uz bulevar Narodnog heroja pukovnika Save Kovačevića, te uz Ulicu Josipa Broza. Po čemu su toliko zalužni šeik i njegova država? Vrlo jednostavno - iza svih velikih investicija u podgoričku metropolu moderne, tranzicijske Crne Gore stoje zaljevski investitori, a što je sve sagrađeno i što se tek ima graditi, najbolje se vidi na internetskom sajtu Atlas Grupe i milanskog arhitekta Mladena Krekića, čiji biro BusinessART okuplja većinom mlade crnogorske arhitekte i inženjere.

Atlas Grupa je anonimna, privatna megakorporacija iz Abu Dhabija, koja ne publicira vlasničku strukturu ni godišnja financijska izvješća, ali ima tako razgranat portfelj da je odmah jasno tko je tu vlasnik i dokle sežu poslovi. Kako je ona stigla u Crnu Goru? Sve je počelo u Boki Kotorskoj. Prije desetak godina jedno šareno društvance zaposjelo je ondje vojni remontni zavod “Sava Kovačević” gdje su se ranije popravljali brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice. Ta je stara krama odvučena na sidrište, ostavljena da hrđa, a zatim prodana u staro željezo ili onome tko je te ruske brodove htio kupiti. A u Tivtu je zasnovan Porto Montenegro. Investitore je okupio izvjesni John G. Kennedy, konjušar princa Michaela od Kenta, nećaka kraljice Elizabete II. Među Windsorima, Michael je daleko najveći šminker.

No, pokazalo se ubrzo, John nije nikakav Kennedy (tako mu se prezivala majka), nego Jovan Gvozdenović, unuk čuvenog Nikolina diplomata Anta Gvozdenovića, koji je kao dobrovoljac u ruskoj, srpskoj i francuskoj vojsci u ratovima u Mandžuriji, na Balkanu i na Zapadnom frontu u svakoj od tih armija dotjerao do generalskog čina. Njegov unuk John G. Kennedy u trećem balkanskom ratu za jugoslavensko naslijeđe nije se nimalo istaknuo, osim kao lobist Slobodana Miloševića u britanskim konzervativnim krugovima. No, tu je stekao značajne veze i poznanstva. Vratio se na dinastičku pozornicu 2005. uoči stogodišnjice crnogorske monarhije. U plavom salonu Kraljevskog dvorca na Cetinju, nasljednik-pretendent Nikola II. Petrović Njegoš, kao Nasljedni gospodar Ordena Danila I. imenuje Johna Gvozdenovića za Velikog kancelara ordena i dvorskog komornika. Ranije se orden dodjeljivao za junaštvo na bojnom polju. Kako su se vremena promijenila, promijenila su se i svojstva zaslužnika.

Ohrabren i unaprijeđen, John Gvozdenović počinje nevjerojatnu poslovnu ofenzivu. Osnovao je u off-shoreu Boka Group i u Tivat kao investitore privukao Nathaniela Nata Rotchilda, kojega procjenjuju na 40 milijardi funti, zatim lorda Mandelsona, bivšeg Blairova i Brownova laburističkog ministra privrede, kao i lordova bliskog prijatelja, ruskog oligarha Olega Deripasku. Deripaskin aluminijski kombinat RusAl je poslije kupio i podgorički aluminijski kombinat, ali su na vrijeme digli ruke, odustavši od toga da u Crnoj Gori razvijaju bilo kakvu industrijsku proizvodnju. U tivatsku Boka grupu poslije im se prilijepio kanadski milijarder Peter Munk, ugledni Židov, vlasnik najvećih rudnika zlata na svijetu. Svi skupa dali su novac da se izgradi megamarina Porto Montenegro, najluksuznija na Mediteranu, na čijem se otvorenju 2009. okupio svjetski jet set.

Blagoslovljena prisutnošću poznatih i slavnih, Marina i rezort s hotelom Regent grupe počeli su sjajno poslovati i s aerodroma u samom Tivtu (milijun putnika godišnje) otvoreno je na desetke sezonskih čarter-letova za Moskvu, St. Petersburg i druge ruske gradove. No, sve to skupa bilo je, pokazat će se, ono što se u nekretninskim poslovnim krugovima kaže - samo navlaka. Tek sad ulaze pravi investitori i državni (suvereni) fond emirata Dubai kupuje cijelu priču za 800 milijuna eura. Odmah zatim Crnu Goru primaju u NATO. Prije nekoliko dana američku suglasnost na članstvo potpisao je i predsjednik Trump. Naravno, stvar se dugo pripremala, gradila i širila. Preko Mila Đukanovića, šefa crnogorske države, koji se sad tobože malo povukao u pozadinu jer je jedva izborio neku tijesnu pobjedu na parlamentarnim izborima, valjani emiratski investitori stigli su i u Beograd. Ondje su kupili Air Serbia, a kupit će uskoro i aerodrom, koji je u međuvremenu, s nacionalnom kompanijom koja se naglo razvila, premašio pet milijuna putnika.

Na projektantskom sajtu arhitekta Krekića, BussinesART, vidimo naredne pothvate koji se spremaju. Najvažniji je novi megarezort najeksluzivnijeg svjetskog lanca One&Only, naselje vila kod Herceg Novog, gdje je ispražnjena bivša pomorska baza Kumbor i na šest hektara obale bokokotorskog zaljeva, točno nasuprot Tivtu, počela gradnja vrhunskog gostinjca koje oprema londonski Harrods. Investitor je tu SOCAR, azerbajdžanska naftna kompanija pod kontrolom - Ilhana Alijeva, lika koji je dao da se uredi park u Podgorici. Tu su se, u Boki, dakle susreli investitori iz Zaljeva i oni s Kaspijskog mora, a uskoro im se pridružuju i egipatski Sawirisovi koji grade marinu Luštica Bay s vilama.

Svi ti investitori dolaze iz američke interesne zone. Glavne točke na Balkanu odabrane za širenje utjecaja očito su Crna Gora, zatim Srbija i Sarajevo u Bosni gdje, doduše, stižu drugi ljudi, ali iz iste sheme, katarski, kuvajtski i saudijski investitori. Master-plan još nije sasvim jasan, ali najveći sarajevski, futuristički Sarajevo Shopping Centre mall sagradila je saudijska Al-Shiddi Grupa, koja također podiže Poljine Hills, sarajevsko naselje sa 200 urbanih vila. U sarajevskom kantonu, podno Bjelašnice, dvadeset kilometara od centra, gradit će se turistički grad, investicija od pet milijardi dolara. Investitor je - Dubai.

Što se iz svega može zaključiti?

EU na Balkanu je prisutna kao financijer svih malih, neučinkovitih država u kojima caruje korupcija. Dotle je američki strateški interes prisutan preko ljudi koji kontroliraju najmoćnije dalekoistočne ekonomije. Pritom se istiskuje ruski politički ekonomski utjecaj. Kremlju preostaje da penetrira u Hrvatsku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 17:58