Zašto Plenković ignorira HDZ-ove nasilnike, batinaše i mutikaše?

Na posljednje, vrlo grube ispade viđenijih HDZ-ovaca stranački šef i premijer Andrej Plenković gotovo pa se nije ni osvrnuo. Splitski HDZ-ovac Hrvoje Marušić, koji je na Facebooku divlje i primitivno reagirao na mladež koja bi se ispričavala za Oluju, nazvavši ih "yugokomunističkom stokom koju bi trebalo strijeljati", za premijera kao da ne postoji. Nije ni čudo kad nije nešto reagirao ni na Franju Lucića, HDZ-ova teškaša čije su tvrtke nastajale i rasle u suspektnoj mreži politike i biznisa, a na kraju je pokušao podmititi novinara ne bi li zaustavio tekstove o njegovim dugogodišnjim muljažama.

Znači li to da se Plenković u potpunosti stopio sa strankom i kvarnom stranom njezina mentaliteta pa bez rezerve pokriva HDZ-ove nasilnike, batinaše i mutikaše?

Na prvu bi se reklo da je tako, ali je posrijedi ipak nešto drugo. Andrej Plenković naprosto ne spada u lidere na kakve smo navikli, ne samo u HDZ-u, nego u hrvatskom stranačju općenito. Njegove reakcije nikad nisu ishitrene, nisu emocionalne i nikad nisu usmjerene na aktivnosti koje bi uludo trošile vrijeme i energiju. A u ovim okolnostima ispadi pojedinih HDZ-ovaca premijeru predstavljaju nešto čime se nema namjeru zamarati.

Nakon što je došao na čelo HDZ-a, dobio izbore i postao premijer, Plenković je bio preplavljen dobronamjernim savjetima da si, dok ga još nosi val pobjede u stranci i na parlamentarnim izborima, osigura podršku unutar HDZ-a jer će se u protivnom nasukati na goloj hridi poput Jadranke Kosor.

Nije poslušao dušobrižnike, nije uzeo mačetu niti sasjekao stranački nasad koji mu je ostavio prethodnik, iako zna da u HDZ-u nije malo onih koji bi ga najradije utopili u žlici vode. Plenković je drugačiji tip lidera. On igra na duge staze, uloge stavlja tamo gdje postoji objektivna procjena da su sigurni i ne stvara neprijatelje tamo gdje mu to ne treba. Tako, gotovo neprimjetno, bez potresa, iz dana u dan HDZ-u nabacuje svoj facelifting, mijenja ga i prilagođava svojoj viziji.

Gdje su, recimo, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih koja se na račun HDZ-a dokopala visoke politike? Ne tako davno se prognoziralo kako će Hasanbegović, sklon povijesnom revizionizmu i koketiranju s profašističkim idejama, biti lider unutarstranačkog pokreta i pomesti proeuropsku demokršćansku ideju HDZ-a s kojom je Plenković preuzeo stranku.

Plenković ga nije dirao i pokazalo se da nije promašio. Hasanbegović se ispuhao, na kraju sam otišao iz HDZ-a i sada bilda mišiće na gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću kojega tjera da izbaci Tita s najljepšeg zagrebačkog trga.

Ili Davor Ivo Stier koji je kao jedan od prvih ljudi Vlade - potpredsjednik za društvena pitanja i ministar vanjskih i europskih poslova - promicao vlastite vrlo konzervativne ideje u odnosu na shvaćanje obitelji i prava žena? I njega se proglašavalo jezgrom unutarstranačke oporbe koja će Plenkovića doći glave. Čini se da je i ta priča bila mjehur od sapunice. Stier ima formalnu visoku stranačku dužnost političkog tajnika, ali od toga nema puno vajde. Kako stvari stoje, najbolje govori Plenkovićeva reakcija na Stierov posao pisanja novog Statuta HDZ-a - upitan za Stierov najnoviji uradak, samo je rekao da za to ima vremena. Svih problema i kritika koje je Vladi priskrbio Stier premijer se riješio, a da nije potrošio ni jednu riječ kojom bi se od njega ogradio ili mu, nedajbože, uputio kakvu kritiku.

I Josipa Rimac, HDZ-ova perjanica iz vremena Tomislava Karamarka koja je žarila i palila strankom i Kninom, nestala je, a da Plenković ni prstom nije mrdnuo. Samo je pustio da njezina politika potone na izborima. Pa Zlatko Ževrnja. Taman uoči lokalnih izbora izbila je afera s koncesijom za plažu Zlatni rat, što je Ževrnju eliminiralo iz utrke za župana. Isto je bilo Vedranu Nefiroviću, gradonačelniku Požege, nakon što je fizički napao novinara.

Plenković niti jednog od spomenutih HDZ-ovaca nije izbacio iz stranke. Pušta ih da sami politički umru, i to s rukom na srcu i HDZ-ovom iskaznicom u džepu. Tako će biti i s Marušićem, pa i Lucićem koji se već povukao sa stranačkih funkcija - šefa Županijskog odbora HDZ-a Požeško-slavonske županije, člana Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora HDZ-a.

Plenković čuva energiju za Vladu jer je tu ključ njegova političkog uspjeha i budućnosti u HDZ-u. Dok stranku pušta ploviti uz blage korekcije kursa, kormilo Vlade ne ispušta.

Dakako da i u Vladi ima kompromisa, ali na ključna mjesta bira iskusne političare, ljude na koje se može osloniti pa makar teško bili po ukusu HDZ-a. Tako je Davora Božinovića imenovao šefom kabineta, a nakon rekonstrukcije Vlade dao mu važan i osjetljiv resor unutarnjih poslova. Unatoč paljbama, čvrsto drži ministra financija Zdravka Marića jer je svjestan da teško može naći nekoga tko bi bolje baratao državnim financijama. Štiti i Martinu Dalić jer nema nikoga kome bi s većim povjerenjem prepustio gospodarstvo. Za novog šefa kabineta stavlja Zvonimira Frku Petešića koji također nije čovjek stranke, ali je kvalitetan kadar koji se profilirao kroz Ministarstvo vanjskih poslova i u kojega ima osobno povjerenje.

Način na koji Andrej Plenković vodi stranku i državu ima smisla, a zasad i rezultata. No, mandat je dug, a vlast se ipak temelji na HDZ-u. Ne bude li kontrolirao stranku, lako se može dogoditi trenutak da ona počne kontrolirati njega.