Zar želimo da Big Brother odvaja zdrave od bolesnih, perspektivne od rizičnih?

Osnovne vrijednosti na kojima se temelji Europska unija, a to su ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost, demokracija, vladavina prava te ljudska prava preko noći su dovedene u pitanje. I to ne zbog pandemije virusa Covid-19, već nesposobnosti aktualnog vodstva EU da iznjedri rješenja za niz problema prouzročenih virusom, od zdravstvenih do ekonomskih.

Institucije EU na čelu s blijedom, uštogljenom i neinventivnom Ursulom von der Leyen, bivšom njemačkom ministricom obrane koju je Angela Merkel unatoč korupcijskoj aferi uspjela ugurati na čelo Europske komisije, nisu u stanju nametnuti zajednički interes EU, niti su svjesne važnosti očuvanja europskih vrijednosti. Zato se dogodilo da, pod izlikom zaštite od zaraze, u Europu žele uvesti iste metode nadzora građana kakve se primjenjuju u diktaturama.

Premda je još lani, kada se pandemija razbuktala u Kini, bilo jasno da je pitanje dana kada ćemo imati istu situaciju u Europi, ona nas je zatekla nespremne. Nije se poradilo na utvrđivanju kapaciteta zdravstvenih sustava u članicama Unije, pripremi dovoljnih zaliha zaštitne opreme, te dogovoru i usklađivanju mjera u svrhu suzbijanja zaraze, osiguranju kanala za siguran protok robe… Gospodarstva su već sada na koljenima, a EU teško nalazi zajedničku politiku ekonomskog oporavka i pušta da svaka zemlja vuče na svoju stranu.

Koronavirus je pun nepoznanica, ali znamo da skoro neće biti cjepiva, te da možemo očekivati nekoliko valova epidemije prije nego što se steknu kolektivni imuniteti. Zato je već sada glavno pitanje kada i koliko popustiti u mjerama izolacije da bi se gospodarstvo koliko-toliko ostavilo na životu, a istovremeno spriječila buduća nekontrolirana širenja virusa.

Gospođa Von der Leyen kao ni cijela birokratska svita nema pojma što bi pa objeručke prihvaća uvođenje aplikacije koju nude Google i Apple. Umjesto da stanu na kraj kompanijama koje nam prodaju tehnologiju i pritom je zloupotrebljavaju prikupljajući podatke o nama i našim navikama, vođe EU žele dodatno zakoračiti u privatnost građana i to po uzoru na Kinu i Južnu Koreju.

Buduće širenje virusa suzbijali bi tako da se kroz aplikaciju dijele podaci o svakom pojedincu i njegovu zdravstvenom stanju. Kada bi netko obolio od korone, taj bi se podatak pustio u sustav, a on bi zatim izbacio sve mobitele (odnosno njihove vlasnike) koji su se u posljednja dva tjedna našli u blizini zaraženog. “Označeni” bi dobili poruku da su kontaminirani i morali bi se povući u karantenu, a obavijest bi sigurno išla i njihovim liječnicima.

Kažu da bi aplikacija funkcionirala na principu dobrovoljnosti, no da bi polučila rezultate trebalo bi ju instalirati najmanje 60 posto Europljana. Ali što ako bi se onaj tko je dobio obavijest da se treba izolirati na to oglušio? Bez elemenata prisile, aplikacija ne bi imala smisla. Teško je vjerovati da bi se netko tko nema nikakve simptome bolesti stavio u dvotjednu karantenu ako ga nitko neće na to natjerati.

Aplikacija za koronu može imati smisla jedino ako onaj tko je obolio, ili je rizičan, ne bude mogao ući u avion, prijeći granicu, ići na posao, u školu…. A oni koji ne bi instalirali aplikaciju? Bi li oni mogli ići svugdje ili nikamo? U ovome što preko vodstva EU guraju Google i Apple uhođenje građana ispada manji problem. Ova aplikacija diskriminira bolesne i rizične, ograničava slobode kretanja i prijeti izbacivanjem iz “normalnog” života svih koji joj se neće podrediti.