Zar nitko nije znao da se u ACI-ju mulja?

Kada počnu izranjati, ovaj put prije iz mora nego iz ormara, a svakako bolje prije nego kasnije, poslovni kosturi ACI-ja, najvećeg hrvatskog lanca nautičkih marina, mogli bi sukladno praksi koju u zadnje vrijeme demonstriraju potrošači vijesti pasti na plodno tlo sveopćeg iznenađenja. Ma zar je zaista moguće da lanac nautičkih marina koji posluje u zemlji u kojoj svako malo netko završi u pritvoru zbog sumnje na pranje novca već godinama posluje izvan zakona? Je li zbilja moguće da su “odokativne” procjene poznavatelja te kompanije koje kažu da se uz legalne prihode oko 200 milijuna kuna godišnje u marinama ilegalno okrene još najmanje trećina tog iznosa ili 60-ak milijuna kuna? Nismo toliko blesavi da odbacimo samu mogućnost, naravno. No kada dođemo do potrage za odgovornima i objelodanimo one koji bi za sve to mogli biti krivi, svojem vlastitom odrazu u ogledalu pokušat ćemo argumentirati da imamo razloga za nevjericu.

U siječnju ove godine vođenje ACI-ja preuzeo je Bruno Bonifačić. Susreo se s nizom dubioza u poslovanju tvrtke pa je u dogovoru s ministrima turizma i prometa u ACI-ju pokrenut clean start, utvrđivanje svega što ne valja da bi se kompanija mogla razvijati na zdravijim temeljima. Trebalo je početi od uvođenja kontrole u korištenje vezova zbog suzbijanja crnog čartera, ali i istražiti zašto je ACI platio niz neobavljenih poslova poput gotovo već legendarnog plaćenog i nepostojećeg sidrenog sustava u marini na Cresu pod upravljanjem Gorana Bilića.

U sefu tvrtke čuva se sudsko vještačenje o poslovanju marine Palmižana na Hvaru, a prema pričama upućenih, od 21 marine, tek u dvije nisu nađeni ozbiljni razlozi za sumnju u zakonitost poslovanja. U ožujku je zatraženo očitovanje o nepravilnostima od direktorice financija Sonje Brajković, kojoj je dan rok od tri dana da se izjasni. Sve je pak kulminiralo smjenama dvojice direktora, prvo spomenutog Bonifačića, a potom njegova nasljednika Dražena Nikolića. Smjenu Dražena Nikolića šefica Nadozornog odbora i privremena direktorica Doris Perušić obrazložila je nanošenjem štete kompaniji, no smjena Brune Bonifačića zbog nesazivanja sjednica uprave ostala je na neuvjerljivom objašnjenju nadzornika s obzirom na dubinu problema ACI-ja s kojom se po dužnosti morao susresti i u kontekstu činjenice da je po Nikolićevu nalogu svoj ured praznio uz nadzor zaštitarske službe.

U interno istraživanje mogućeg kriminala u ACI-ju uloženo je godinu dana da bismo danas službeno znali samo to da Nadzorni odbor, koji čine Doris Perušić, Tedi Chiavalon, Mladen Mijač, Tamara Martinčić i Ivan Mladinić, tek traže dokaze i nisu informirani, a ministri Darko Lorencin i Siniša Hajdaš Dončić koji u Skupštini društva predstavljaju državu na tračeve ne moraju reagirati. Odgovorni se brane neznanjem. Ako nešto nisu primili na papiru, oni to ne moraju znati. Dok se ne urede sve okolnosti u kojima će si moći priuštiti da znaju, ali neće biti dovedeni u situaciju da i sami budu odgovorni. Je li riječ o nastavku hrvatske prakse koja u nekom trenutku odjednom dovede do istrage i uhićenja, a svi budu iznenađeni jer nisu znali? U slučaju ACI-ja odgovorni su obvezni doznati što prije.