Ponovno pozorno čitam Izjavu komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, što je objavljena 21. listopada. Neki su je shvatili kao ublažavanje nevolja koje su nam se sručile na državu, čak kao odvraćanje pozornosti od već prokazanih sumnjivaca. Zar je moguće da stručnjaci u toj komisiji ne znaju što žele reći ili da bi čak željeli odvratiti pozornost od prokazanih krivaca?
Ili - ne daj Bože! - i bez čitanja te i takvih poruka počinju protiv njih glasno vikati neki koji su bili naučili napadati “popove”, ušutkivati ih i omalovažavati? Izjava upozorava: “Pronađemo nekoliko krivaca - žrtvenih jaraca - žrtvujemo ih i živimo kao da smo riješili problem”. Mjesto toga, ističe izjava: “Potrebno je na društvenoj razini pokrenuti mehanizme koji će dekonstruirati generatore takva ponašanja”. Zaista još ne vidimo da se počinju raspadati moćne skupine mogućih krivaca! Izjava zaključuje: “Stoga pozivamo sve političare, intelektualce, a posebno medije da ne stvaraju društvenu moralnu paniku, da ne osuđuju ljude kojima krivnja nije dokazana...” Jer, “osumnjičenik je nevin dok se ne dokaže suprotno”?
Pozornim čitanjem te crkvene poruke uočavamo da biskupi vide što se događa i da se boje velike povike koja bi mogla jedne ili druge kazniti - a zapravo ništa ne riješiti. Sasvim je nerazvidno zašto tako utemeljena i mirna upozorenja iz ureda HBK izazivaju podsmijehe ili zluradost; jer kao da crkveni stručnjaci žele stanje zamutiti. Zar su neki od komentatora i u novim prilikama sačuvali u sebi čvrsto ukorijenjenu odbojnost protiv svega što Crkva pokušava javnosti reći? Ili su samo navikli napadati ono što baš nisu razumjeli? Kao da im je ipak najdraže kad biskupi šute.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....