Zaposlene Japanke u #KuToo akciji protiv obaveznih štikli na poslu

Sinon Loresca ima 31 godinu i smislio je kako zaraditi lovu: hoda u štiklama. Pola daje beskućnicima. Filipinski glumac nije jedini. Nastavnik engleskog Bill Bucklin odvažio se na istu avanturu da bi skupio pare za republikance u Connecticutu. Što je sljedeće, Milijan Brkić na štiklama skuplja pomoć za umirovljene hadezeovce?

Ono što je za te hrabre tipove polusatna avantura nakon koje satima pokušavaju doći k sebi, brojnim ženama je nešto što se podrazumijeva. Iako su od 1968. do danas žene na Zapadu osvojile golem prostor slobode pa danas nose i hlače i minice, voze avione i tramvaje, za mnoge zaposlene štikle su obaveza.

I kad se muški dress code ublažio pa im kolege mogu proći u ležernijoj varijanti bez kravate, za žene koje se uspinju po korporacijama ili ministarstvima izostanak cipela s potpeticom doživjet će se u najmanju ruku kao slabost karaktera. Ili kao ozbiljna povreda radne dužnosti.

Japankama je dopizdilo. Glumica Yumi Ishikawa pokrenula je peticiju koju su potpisale tisuće: prestanite nas maltretirati. “Nakon posla sve se presvlačimo u niske cipele”, napisala je. Akcija se proširila pod oznakom #KuToo: na japanskom “kutsu” znači cipele, a “kutsuu” bol. Traže da se donese zakon prema kojemu bi se zahtjev poslodavca za visokim potpeticama tretirao kao spolna diskriminacija ili zlostavljanje.

Više od 152.000 ljudi potpisalo je peticiju koju je 2016. pokrenula bivša zaposlenica revizorske tvrtke u Londonu. Kad je odbila devet sati dnevno trčati u štiklama, dali su joj otkaz. Zakonski su obavezu nošenja štikli zabranili Filipini i kanadska Britanska Kolumbija, za život bez patnje i slobodu svojih stopala bore se stjuardese i hotelske radnice širom svijeta.

I glumice: Julia Roberts prošetala je crvenim tepihom u Cannesu u crnoj Armanijevoj haljini s crno nalakiranim nožnim noktima. Bosa. Šefovi filmskog festivala godinu dana ranije na projekciju filma “Carol” nisu dopustili ulazak skupini žena u ravnim cipelama. Kristen Stewart lani se prošetala crvenim tepihom sa štiklama u rukama. I što se promijenilo? Ništa, muškarcima može biti udobno, ženama i dalje ne.

Još puno toga što je muškima sasvim normalno kod žena ispada skandalozno, pa je tako skandal kad se ženskom modelu na Nikeovoj reklami naziru dlake pod pazuhom.

Pa je stvar osobnog statementa i neviđene hrabrosti šetati okolo tetovirana ili nedepilirana. Neki dan, kad je šefica njemačkih socijaldemokrata podnijela ostavku i vladu Angele Merkel dovela na rub pada, kao potencijalna nasljednica javnosti se predstavila Malu Dreyer, premijerka Rajne-Falačke. Pred novinare je izašla u crvenom kostimu i glomaznim bijelim tenisicama kakve se danas nose. Zašto ne?

Cipele ne moraju uvijek značiti bol, prošlo je vrijeme kad su Kineskinjama vezivali noge. Seksi je kad ti žena ima mala, iznakažena stopala? Ono što je seksi kod žena u štiklama, kažu psiholozi, jest to što ne mogu pobjeći.

Meni su, pak, seksi muškarci u štiklama. Volim ih u kazalištu, sviđa mi se kad kazališni redatelj natjera kakvog tipa na visoke pete. Još niti jedan nije izdržao do poklona publici, obično ih nakon kratkog posrtanja po sceni dramatično odbace negdje u kut dok im kolegice trčkaraju uokolo u istim ili višim petama.

Molim, poštujte moje ljudsko pravo da gledam zgodne muške noge u visokim petama. Ako je primjereno da žene nose štikle, jer su tako zgodnije muškom oku, vrijeme je da i nama date isto pravo. Potpuno se slažem s japanskim ministrom rada i zdravstva Takumijem Nemotom koji je odbio #KuToo inicijativu izvalivši da su visoke pete nužne i prikladne. Jesu, ajmo sutra svi na posao u štiklama! I ja ću, kad vidim da je ministar Nemoto u svoj ured tamo na drugoj strani svijeta došetao također u visokim petama. Može i bez kravate.