Zagrepčanin Saša Fegić u lipnju će se otisnuti u svoju životnu avanturu. U planu mu je, naime, objedriti svijet i - kao da to samo po sebi već nije dovoljan pothvat - učinit će to legendarnom desetmetarskom jedrilicom HIR 3, istom onom kojom je poznati hrvatski jedriličar Mladen Šutej iz lučice na Žurkovu kraj Rijeke 1982. godine posve sam krenuo na put preko Atlantika.
Šutej, koji je kasnije osnovao i Hrvatski oceanski jedriličarski klub, na tom je putu do Amerike i natrag proveo godinu dana, a istom je jedrilicom nekoliko godina poslije osvojio i rt Horn, plovio Tihim i Indijskim oceanom te posjećivao domorodačke narode, da bi se na koncu kroz Crveno more vratio kući. Budući da se Fegić i sam odlučio za, kako kaže Šutej, zahtjevniju, ali nešto kraću južnu rutu, opterećenu snažnim vjetrovima te velikom izolacijom jednom kada se zamakne iza Rta dobre nade, njegovo iskustvo i logistički savjeti morali bi mu biti od velike pomoći.
Pravodobno na pozicije
“To je opasna i komplicirana ruta, zasigurno i najkraća. Ta se plovidba mora obaviti unutar jedne godine i na sve pozicije morate dolaziti pravodobno, kada su tamo najbolji uvjeti. Jedrenje traži precizno planiranje, a posebno je opasna relacija od Južne Afrike do Australije te od Novog Zelanda do Rta horn. To su dionice od desetak tisuća milja gdje stvarno nema nikoga”, kaže iskusni Šutej pa nastavlja o tome kako su pozivi upomoć s takvih mjesta nešto kao aspirin. Čak i na većim, dobro organiziranim regatama s više posada, svaki problem u južnom Pacifiku postaje stvar oko koje se, nažalost, ne može puno učiniti.
“Saša će morati proći i Točku Nemo, najudaljenije mjesto od kopna na svijetu”, kaže jedriličar koji se i sam zatekao na tom najteže dostupnom mjestu na čitavom planetu, a koje je ime dobilo po kapetanu Nemu iz romana Julesa Verna “20.000 milja pod morem”. Šutej razlaže kako se svijet može oploviti na dva načina: klasičnom ekvatorijalnom rutom po sredini Zemljine kugle tijekom koje se koriste vjetrovi što pušu u smjeru istok-zapad te južnom rutom na donjem dijelu Zemljine polutke u kojoj se koriste vjetrovi što pušu sa zapada na istok. Ruta je kraća jer je opseg Zemlje na tom dijelu manji, a cilj svih ciljeva je, govori, Rt Horn u Južnoj Americi. Saša će do njega doći preko najkritičnije rute svojega putovanja, koja će započeti kada objedri Novi Zeland i zaputi se dalje prema južnoameričkom kontinentu.
No kako je uopće došlo do toga da Fegić kreće objedriti svijet HIR-om 3, talijanskom jedrilicom CAT 34 proizvedenom krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća, na kojoj je Šutej odradio svoje brojne jedriličarske avanture?
“Kupio sam HIR 3 za malo novca prije 3-4 godine”, započinje priču Fegić koji na put oko svijeta namjerava krenuti 17. lipnja s Lošinja.
“Taj brod je bio pred potapanjem i dvije godine sam radio na njemu s prijateljima koji su mi pomagali. Trebalo je riješiti struju, motor, pokrpati brod na dosta mjesta. Popravili smo i konstrukciju za jarbol, što je bila ključna stvar, a novac za taj skuplji popravak prikupili smo crowdfundingom. Uglavnom, dosta posla, ali sada je brod spreman”, kaže Fegić koji je - vrlo zanimljivo - na HIR-u 3 sa Šutejem jedrio desetak dana još kao dijete.
“Bila je ‘92. godina, ja sam bio klinac. Šutej se toga uopće ne sjeća, ali ja dobro pamtim ovo iskustvo škole jedrenja. Išli smo s Cresa za Veneciju, a Šutej je taman bio obnovio brod koji je bio prilično razoren u granatiranju Dubrovnika”, kaže Fegić pa se i Šutej prisjeti tog nesretnog vremena, kako za ljude, grad, tako i za njegov HIR 3.
“To se događalo taman nakon mog povratka s projekta plovidbe oko svijeta. Odveo sam brod u dubrovačku marinu, bila su ratna vremena i jedan prijatelj mi je sugerirao da ga sklonim u Dubrovnik, jer kao Dubrovnik nitko neće napasti. Na kraju je ta moja jedrilica završila sa 283 rupe u trupu, a bila je i prvi spašeni brod iz okupirane dubrovačke marine. Stigao sam s konvojem Libertas u Dubrovnik i nakon par dana razmatranja situacije odlučio sam se probiti do broda. Nekako sam ga se i domogao te isplovio van, u teškoj tišini i neugodnoj situaciji. S jedne strane Rijeke Dubrovačke gledali su me naši vojnici, a s druge, kroz nišane srpsko-crnogorski. Odveo sam brod prvo u JK Orsan u Gružu i tamo ga uz pomoć čudnih kemija i talka iz apoteke zakrpao i zatim odjedrio na Korčulu i tako ga spasio”, govori Šutej.
Jedan bivši prijatelj
Brod je nakon ratne avanture završio na još nekoliko putovanja s neumornim Mladenom, a onda ga je 1998. godine odlučio prodati jer, kako kaže, imao je i Hrvatsku čigru i još jednu jedrilicu. Previše briga i troškova.
“Prodao sam ga jednom, recimo to tako, bivšem prijatelju, koji o brodu nije vodio pretjerano računa”, požalio se Šutej.
Srećom po jedrilicu, zamijetio ju je upravo Fegić na Vrsaru prije koju godinu. Kaže kako nije mogao vjerovati da prva hrvatska jedrilica koja je oplovila Rt Horn stoji i trune.
“Svi mi koji jedrimo želimo imati svoj brod. Vidio sam da bi tu moglo biti puno posla, ali odlučio sam ga kupiti. Naravno, da nema Mladena Šuteja i čitave priče oko te jedrilice, odlučio bih se za neki drugi. HIR 3 je brod koji svi prepoznaju, brod s vlastitom pričom”, prepričava Fegić dane u kojima je odlučio nabaviti kultnu jedrilicu. Kao skiper od ranih dvijetisućitih godina jedrio je dosta po Mediteranu, ali priznaje da je put koji ga očekuje neusporediv s bilo čime što je u svojoj jedriličarskoj karijeri dosad napravio.
“Možda me je malo i strah, ali zapravo jedva čekam krenuti. Još finaliziram sve detalje oko puta i pripreme broda, pa ne stignem o strahu pretjerano ni razmišljati”, kaže nam novi kapetan HIR-a 3 koji je u zadnjih godinu dana, jasno, bio na vezi sa Šutejem.
Zašto? Zato što je tamo!
“Može se dosta prikupiti iz priča i tuđih iskustava i to mi svakako pomaže, ali mislim da je i onima koji su jedrili ovom rutom vrlo teško dočarati baš sve što me na njoj očekuje”, nastavlja Fegić kojega sam morao upitati i zašto se, s obzirom na to da prvi put jedri oko svijeta, odlučio baš za najtežu rutu.
“Ne znam odgovoriti na to pitanje osim protupitanjem: Zašto se ljudi penju na Everest? Pa zato što je tamo! Rt Horn je jedriličarski Mount Everest i želim ga objedriti”, odgovara Saša koji će na dio puta povesti i djevojku te još neke prijatelje, a društvo bi trebao imati i na ostalim etapama.
“Cura će ići sa mnom do Cape Towna. Ukupno bi se na brodu trebalo izmijeniti do 15 članova posade. Naravno, svi su bili jaki za šankom, treba još vidjeti tko, kada, gdje i kako će se zaista pridružiti avanturi”, napominje.
Dok ne oplovi svijet, kaže, proći će 28.000 milja te jedriti oko 280 dana. Na kopnu će se tijekom puta “odmarati” stotinjak dana. Pomalo ironično kaže kako putem ima lijepih stajanja i da voli pješčane plaže. Fegić će jedriti preko tri oceana i zaobići će tri rta, a pritom će, dakako, za razliku od Šuteja biti opremljen tehnologijom u vidu GPS-a, satelitskog telefona te “ubitačno sporog interneta”.
“Ima sreću što će svaki dan moći nekome slati barem svoju poziciju, koordinate gdje se nalazi. Meni je nekada trebalo i do tri sata dnevno da si odredim poziciju, a danas je uz tehnologiju sve to ipak lakše i brže. Ne mora se koristiti sekstantom, znati astronomsku navigaciju. I telefon je tu dosta bitna stvar, možeš ostvariti komunikaciju, dobiti savjet za bilo kakav problem koji te zatekne na brodu, bilo da se radi o medicinskom stanju ili kvaru elektromotora”, komentira Šutej tehnološke prednosti suvremene plovidbe, no ipak - s oprezom.
“Kada si na kopnu i usmjeriš signal prema nečemu, to je prilično siguran kontakt. No brod poskakuje, nekad je teško poslati signal, uspostaviti vezu”, napominje Šutej pa ističe i kako je važno paziti na izbor suputnika za plovidbu te njihovu mentalnu snagu jer je riječ o velikoj avanturi koju ne može svatko podnijeti. Šutej je uvjeren kako je Saša dovoljno mentalno jak za takav pothvat, no ne može govoriti o njegovim suputnicima jer ih ne poznaje.
Ii jesi ili nisi
“Najveći je neprijatelj, ipak, morska bolest”, nastavlja o problemima s kojima bi se njegov mlađi kolega mogao susresti. “Nije stvar samo u valovima ili vjetru. Stvar je u konstantnoj izloženosti tim faktorima. U tim uvjetima treba spavati, kuhati, jesti, koristiti se tehnologijom... To su ekstremni uvjeti plovidbe. Znam što govorim, jer jednom sam proveo 33 dana mokar na jedrilici u Patagoniji”, kaže Šutej te upozorava kako je na Jadranu nemoguće utvrditi jeste li ili niste otporni na morsku bolest. “Svatko može naučiti jedriti, ali za provođenje dana, mjeseci na jedrilici - za to ili jesi ili nisi”, rezolutan je Šutej koji napominje i kako je posve uvjeren da brod koji je toliko prošao može odraditi još koje takvo dugačko putovanje.
“Ima jedna poznata uzrečica - brod podnese više nego ljudi! HIR 3 može još jednom oploviti svijet, uvjeravam te. Može to i Saša, a nadajmo se da će moći i njegovi suputnici”, završava iskusni moreplovac Mladen Šutej čiji je djed, zapravo, započeo tradiciju HIR-a, s obzirom na to da je prvi imao brod koji je tako nazvao, da bi Mladen kasnije nastavio nazivati svoje jedrilice HIR iz poštovanja prema njemu. S HIR-om 2 je, kaže, oplovio Sredozemlje, s HIR-om 3 prvi put Atlantik i još oko 50 tisuća milja, a sada je red na Fegiću da odvede brod na još jednu plovidbu koja, sudeći prema tradiciji broda i legendi u koju je ušao, kao i njegovu entuzijazmu - zasigurno neće biti i posljednja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....