Vlada se, ali uistinu, ne bi trebala ponašati kao uvrijeđeni Dinamo

Ovo je politički udar na Vladu i HDZ, zagrmio je u četvrtak ili petak Vladimir Šeks, dok je iza njega stajao Andrija Hebrang.

“Ovo je politički pritisak na pravosuđe koji nećemo trpjeti”, dodala je dan kasnije Jadranka Kosor, komentirajući slučaj svoje navodne upletenosti u aferu TLM.

Redoviti udari

“Ovo je politički udar na Vladu, HDZ, branitelje i državu!” uglas su prosvjedovali svi čelnici Vlade i Hrvatske demokratske zajednice, kada se prije dva mjeseca na internetu pojavio famozni Registar branitelja.

Tom se prigodom iz Vlade prijetilo uhićenjima.

“Ovo je udar na stranku, koji neće proći!” bili su odlučni Kosor, Šeks i Hebrang, negdje poslije Nove godine, pošto se Ivo Sanader pokušao vratiti u politiku i ponovo preuzeti vladajuću stranku.

I tako, eto, Hrvatska živi u stanju redovitih, gotovo mjesečnih političkih udara.

Ovdje je važno reći da je u zadnjem navedenom slučaju gotovo cjelokupna javnost bila na strani Jadranke Kosor, naprosto zato što Ivo Sanader uistinu jest pokušao izvesti neku vrstu stranačkog prevrata.

Dakle, na tom se primjeru vidi da je netočno tvrditi kako u javnosti postoji apriorni negativni stav prema premijerki.

Međutim, u drugim se citiranim slučajevima HDZ-ova i Vladina prozivanja raznih stvarnih i izmišljenih protivnika, zbog raznih udara, prijetnji i pritisaka, javnost uglavnom opredijelila protiv premijerke i Vlade, o čemu, uostalom, svjedoči sve lošiji rejting i gospođe Kosor i njezina kabineta.

Uistinu, nema nikakvog smisla da se Vlada ponaša kao slab nogometni klub. Svaki put kada je bio suočen s kritikama i problemima, od groznih igara do još gore posjete, Dinamov trener Kruno Jurčić bijesnio je na medije koji, eto, uništavaju njegov klub (u redu, katkad je bijesnio i na suce).

Zavjere i urote

Kada bi se god Dinamu nešto loše dogodilo, bilo u domaćem, bilo u međunarodnom sustavu natjecanja, Dinamov menadžer Zdravko Mamić upozoravao je na udare i zavjere protiv hrvatskog prvaka.

Ponašanje koje je karakteristično za jedan dezorijentirani nogometni klub u još gorem sportskom okruženju uistinu ne dolikuje Vladi.

Hrvatska Vlada i Jadranka Kosor nisu izloženi nikakvim organiziranim političkim udarima ni zavjerama, niti ih mediji a priori ne vole.

Naprotiv, Kosor je u prvim mjesecima svog mandata uživala snažnu potporu javnosti, o čemu svjedoče ondašnji rezultati istraživanja javnog mišljenja. Ono što se događa gospođi Kosor i Vladi jesu, naprosto, normalni procesi u političkom životu.

Vlada, to je abeceda demokracije, mora biti najizloženija kritikama, raznolikim političkim djelovanjima i napadima, jer Vlada jest najodgovornija za stanje u zemlji.

Umjesto da se nosi s kritikama i napadima unutar normalnih kanona političkog života, Vlada i HDZ svojim prečestim tvrdnjama o udarima i zavjerama zapravo stvaraju atmosferu permanentnog izvanrednog stanja.

Nobilov udar

Odvjetnik Nobilo nije mi ni osobno ni politički simpatičan; čovjek je, i sudski je registrirano, sklon nasilju, a njegove su svojedobne političke ambicije (HNS ga je kanio kandidirati za ministra pravosuđa) bile u potpunom sukobu interesa sa značajnim segmentom njegovih poslovnih djelatnosti.

Međutim, tvrditi da je Ante Nobilo intervjuom Globusu pokušao izvesti udar na Vladu uistinu bi bilo dostojno tek Mamićevih i Jurčićevih novinskih konferencija, da nije izazvalo brzu reakciju Odvjetničke komore, za koju nismo sigurni da se jednako ponijela u nekim drugim slučajevima, kada su odvjetnici Branimira Glavaša ili Ante Gotovine istupali s još puno eksplicitnijim političkim stavovima. Ovdje je problem, zapravo, u sljedećem. Vlada i HDZ kontinuiranim izmišljanjem raznih političkih udara, i preuveličavanjem određenih, normalnih političkih konflikta, neizravno nameću cenzuru.

Hoće li se, primjerice, poslije Nobilova primjera neki drugi odvjetnik usuditi reći bilo što o politici, čak i ako je politika izravno umiješana u pojedini njegov slučaj?

Koliko će se, u krajnjoj liniji, novinara u medijima u državnom vlasništvu usuđivati izvještavati o lošim vijestima, ako se jedan intervju proglašava političkim udarom na Vladu?

Osjetljivost na kritiku

Bio sam duboko uvjeren da nakon pada Tuđmanova sustava nikada više nećemo morati pisati ovakve tekstove, naprosto zato što su u liberalnim demokracijama određena pravila samorazumljiva. Zadatak je hrvatske Vlade da štiti slobodu govora (pri tome se podrazumijeva da je sloboda govora za bilo koju vlast neugodna).

Umjesto toga, Vlada i HDZ kontinuiranim izmišljanjem političkih udara i gotovo tuđmanovski pretjeranom osjetljivošću na kritiku pokušavaju, svjesno ili nesvjesno, smanjiti prostor slobode govora (o čemu, uostalom, govori i činjenica da Hrvatska iz godine u godinu pada na međunarodnim listama koje vrednuju slobodu tiska).

Srećom, ovo je 2010., a ne 1998. godina, i srećom, Hrvati su, načelno, politički pametni.

Pa stoga spinove o redovitim mjesečnim političkim udarima ne shvaćaju ozbiljno, niti ih strogi, prijeteći ton bilo kojeg političara može impresionirati. Naprotiv.