U borbi protiv raka treba i više političke volje

Nema pomoći! Kao i svih proteklih godina, Svjetski dan borbe protiv raka poslužio je za još jednu “svakodnevnu jadikovku” u kojoj nadležni lociraju i identificiraju, ali nikako da konačno “uhite” sve probleme zbog kojih je Hrvatska zacementirana na drugom mjestu smrtnosti od raka u Europi.

Ispred sebe puštamo samo Mađarsku, dok ostatak Europe i sa skromnijim rashodima za liječenje zloćudnih bolesti postiže sve bolje rezultate. Sada već nitko ne može negirati da su nam organizacija sustava i nedostatna prevencija glavni razlozi što više od polovice oboljelih nema šanse pobijediti bolest.

Upravo je u tijeku javna rasprava o Nacionalnom planu borbe protiv raka koji bi trebao promijeniti ove negativne trendove, ali čak se i oni koji drže da je čaša polupuna, a ne poluprazna boje da će to ostati samo “knjiga lijepih želja”. Po običaju, u Hrvatskoj je izvedba uvijek u krizi ma koliko privlačno i trezveno zvuči “scenarij”.

Razloga je za skepsu previše, o čemu svjedoče tri “stara” programa probira, čiji su rezultati teško zadovoljavajući. Onaj za otkrivanje raka dojke jedva da je prihvatila polovica žena pozvanih na pregled. Još gore je s otkrivanjem raka debelog crijeva jer “šteta papira” s obzirom na to da se odazove samo svaki peti pozvani. Nije onda ni čudno da od 3000 oboljelih godišnje umire čak njih dvije trećine.

Što tek reći za prevenciju? Najsmrtonosniji rak u Hrvatskoj je zloćudna bolest pluća za koju je najveći rizik pušenje. No, svi se, uključujući zdravstvenu administraciju, pa i liječnike, prave kao da problema nema pa Hrvati “puše više od Turaka” jer pušenje je i dalje “društveno prihvatljivo ponašanje”, poglavito u kafićima.

Zabrane nema preda podaci govore da je upravo to, uz povećanje cijena cigareta, put u smanjenje smrtsti od raka jer dok se druge zemlje, koje su “pušačku preventivu” odavno obavile, bore uglavnom sa zloćudnim bolestima koje se uspješnije liječe, Hrvatska gubi rat s najteže izlječivim rakom.

Da bi se promijenila “statistika”, trebat će i nešto više političke hrabrosti od “papira” Nacionalnog plana borbe protiv raka.