TO SE ZAISTA DOGODILO. U HRVATSKOJ, U SRCU EUROPE, U 21. STOLJEĆU Neučinkovit sustav upropastio je jedan život

To se zaista dogodilo. U Hrvatskoj, u srcu Europe, u 21. stoljeću, u gradu koji volimo zvati najtolerantnijim, najotvorenijim za sve drugo i drugačije. Zbog njezine homoseksualne orijentacije roditelji su hospitalizirali svoju 16-godišnju kćer, navodeći da je narkomanka, a vodstvo bolnice držalo ju je u ustanovi pet godina - i nakon što su nedvojbeno ustanovili da nije narkomanka, da nije opasna ni za koga, pa čak i nakon što je postala punoljetna. Držali su je nerijetko zavezanu, u luđačkoj košulji, nakljukanu lijekovima za čije davanje nije bilo nikakvih indikacija.

Je li itko odgovarao?

Dvostruko dulje od toga, gotovo deset godina, trebalo je hrvatskim institucijama da to i službeno ustanove. Riječki Novi list objavio je priču o djevojci Ani Dragičević, koju su kao srednjoškolku roditelji hospitalizirali nakon što joj je otac objasnio da je to što ona “voli cure bolesno i nastrano i da toga u ovoj kući neće biti” - još 2008. godine. Ovih je dana, tek nepravomoćno, riječki sud glavnoj i odgovornoj, dr. Mirjani Vulin, tadašnjoj ravnateljici Psihijatrijske bolnice Lopača nadomak Rijeke, izrekao kaznu od deset mjeseci zatvora. Ne treba sumnjati da će uložiti žalbu, proći će još nekoliko godina do pravomoćne osude.

Gdje je danas djevojka?

Ana Dragičević danas je 30-godišnjakinja s PTSP-om, traumama koje neće zaboraviti, a koje proteklih desetak godina čekanja da netko bude kažnjen nisu ublažile. Pravedno je da je Vulin proglašena krivom, poručila je, ali kazna je, smatra, preblaga. I puno, puno zakasnjela.