Terorizam, trinaest godina nakon pada Blizanaca

Na današnji dan prije trinaest godina oko pola četiri stigla je strašna vijest čijih reperkusija tada naprosto nismo bili svjesni. Prvo je javljeno da se u neboder jednog od Blizanaca Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku zaletio zrakoplov, zatim je stigla vijest o drugom i konačno o rušenju obje građevine. SAD je bio šokiran, bilo je to napad na njihov teritorij kakav nisu doživjeli još od ratova s Englezima - Pearl Harbour je ipak na Havajima. Zemlja kojoj je zračni prijevoz žila kucavica obustavila je sve letove, a CNN je odmah stavio naslov: “Amerika u ratu!”.

S vremenske distance s pravom možemo zaključiti da je riječ o događaju koji je iz temelja promijenio svijet u kojem smo do tada živjeli. U naš su svakodnevni diskurs ušle sintagme i riječi koje su mijenjale život i poimanje stvarnosti te politiku i poslovanje. Rat protiv terorizma proglašen je odmah, prvi put od osnutka NATO-a aktiviran je članak 5 o kolektivnoj zaštiti, svijet je gotovo jedinstveno stao uz SAD, odobren je napad na Afganistan kako bi se zločince privelo pravdi. Al-Qa’ida i Osama bin Laden postaju stalni gosti naših domova jer se spominju u svim vijestima, prate se akcije američke vojske koja ruši talibanski režim i počinje izgradnju novog, demokratskog Afganistana.

OBAMINO DRAMATIČNO OBRAĆANJE NACIJI 'Naš je cilj jasan: Uništit ćemo islamiste, napast ćemo ih gdje god bili'

Čak i američki okorjeli neprijatelji, poput Irana i Sirije, šutke stoje iza Uncle Sama. Predsjednik George W. Bush u zemlji ima nezapamćenu podršku javnosti, slično kao danas Vladimir Putin u Rusiji. Zapad postaje podozriv prema muslimanima čiji vjerski vođe pokušavaju popraviti nastalu štetu ponavljajući kako islam ne zagovara ubojstva nevinih, ali uzalud. I zapravo se već na tom primjeru moglo vidjeti koje će globalne potrese izazvati napad 11. rujna 2001. godine.

Posebno nakon što će bomba terorista bliskog al-Qa’idi pobiti nekoliko stotina Australaca na Baliju, pa zatim gotovo dvije stotine Španjolaca na stanici podzemne željeznice u Madridu, pa pedesetak u Londonu.

Mnogi se muslimani nisu mogli ukrcati u zrakoplove ako bi se pojavila i najmanja sumnja, a posebno ako su bili na “crnoj listi”. I tu se dobro oslikava onaj drugi utjecaj napada koji je osmislio Bin Laden na svijet.

Naime, u svakodnevni govor ulaze termini kao “waterboarding”, mučenje gušenjem vodom, pa Guantanamo, logor u koji su smještavani pripadnici talibana i al-Qa’ide na koje se nije primjenjivalo međunarodno pravo, a brojne su vlade spremno krenule u smanjivanje ljudskih prava pod okriljem “borbe protiv terorizma” - iako stoji teza da je tim djelovanjima velik broj napada bio uspješno spriječen, činjenica je i da se u mnogim stvarima otišlo malo predaleko. I da je bilo brojnih zloupotreba.

Na globalnom strateškom planu uslijedile su dvije ključne posljedice.

Prva je na poslovnoj razini. Naime, SAD je nakon napada pokrenuo niz ekonomskih i financijskih mjera koje su za cilj imale na svaki način izbjeći udarac na financijska tržišta i ekonomsku krizu.

I u tome se uspjelo, ali nažalost nije se dovoljno dugoročno razmišljalo pa je tada zasijana klica iz koje se rodila globalna financijska kriza 2008. godine koja je uzdrmala SAD i gotovo sav ostali svijet (osim Poljske, Turske i Australije).

Na geopolitičkom planu Busheva je administracija smatrala da je dobila carte blanche za djelovanje po svojoj volji pa je krenula u napad na Irak protiv volje većine svijeta, svjesno zaobilazeći UN, natjeravši čak Colina Powella (čime mu je zapečaćena daljnja politička karijera, a mnogi su upravo njega vidjeli kao prvog crnog predsjednika) da laže u Vijeću sigurnosti dok je bila zastrta Picassova “Guernica”. Bush je ipak s britanskim premijerom Tonyjem Blairom pokrenuo napad i time zapalio stijenj koji će izazvati novu eksploziju osam godina kasnije, a koju volimo zvati Arapskim proljećem (iako bi se prema rezultatima prije moglo govoriti o Arapskom Sibiru).

Te su dalekosežne posljedice dovele do ozbiljnog preslagivanja na svjetskoj sceni jer je došlo do naglog skoka cijene energenata pa su ojačali Rusija i Iran, Kina je postala svjetska sila broj 2, pojavile su se nove sile, Turska, Brazil, Indija.

Na valu svih tih promjena SAD bira novog predsjednika i Barack Obama se svih šest godina mandata bori kako bi ublažio posljedice američke politike nakon 11. 9. I kad se činilo da je zatvorio oba rata, pokazalo se da se opet mora vratiti u onaj irački, dok je pitanje za milijun dolara kako će se dalje razvijati situacija u Afganistanu. Rusija sada krši međunarodno pravo, ratuje u Ukrajini, Kina prijeti susjedima na moru, Libija se raspada po šavovima, Iran nastavlja rad na nuklearnom programu. Iako brojke govore da je Zapad uistinu sigurniji nego prije 10 godina, svijet se suočio s možda najvećim kriznim žarištima od Drugog svjetskog rata.

Krivnju za to snosi prije svega Bin Laden, pa onda pogrešna američka politika, ali i ponašanje mnogih država koje su globalne probleme odlučile iskoristiti za partikularne interese.

To je dakle ostavština 11. rujna, dana koji je stvarno promijenio tijek povijesti.