Tako je lako suditi drugima i pritom zaboraviti svoj grijeh

U braku sam s divnim čovjekom, imamo bebicu od pet mjeseci i sve je super. Zajedno smo već osam godina, ja imam 26, u braku smo godinu dana. Obožavam svog muža. On često putuje pa je i tada bio negdje na službenom putu, onda još nismo bili u braku i ja sam izašla van s prijateljicom i prijateljem, bilo je to prije tri godine. Malo smo popili, zabavljali se, kad je moja prijateljica rekla da mora ići kući. Nas dvoje smo odlučili ostati. U međuvremenu sam srela u istom klubu muževog jako dobrog prijatelja. Runde su padale, mi se rasplesali, napila sam se pa sam u plesu postala malo slobodnija. Uvijala sam se oko svog prijatelja, mazila ga po vratu, ukratko nisam se baš primjereno ponašala i znam da bi muž time bio povrijeđen. Nismo se poljubili ni ništa slično, on je mene otpratio doma, lijepo smo si poželili laku noć i kao da se ništa nije dogodilo.

Kad smo sreli muževa prijatelja bio je nešto rezerviraniji prema meni nego inače. Ne toliko da netko drugi primijeti, ali bio je. Zvali smo ga na naše vjenčanje i rekao je da će doći, međutim, nije. Muž ga je nakon toga nekoliko puta zvao da dođe do nas, zvao ga je da nas posjeti kad nam se rodilo dijete, ali on ne reagira, uvijek se nešto izmotava. Muž ga je prestao zvati, a ja se ne mogu otarasiti dojma da sam ja nekako kriva za cijelu tu situaciju.

Mužu nikad nisam rekla za taj događaj, rekla sam mu taj put da sam izašla i s kim, ali nisam spominjala detalje i sad se ponavlja ona uvijek ista priča. Reći ili ne reći. S jedne strane, oprostio bi mi, ali bio bi povrijeđen, a s druge strane, čemu reći kad se ništa posebno nije dogodilo.

Neodlučna

Za početak, bilo bi dobro da upoznate bar jednu konobaricu koja u sitne noćne sate radi u restoranima i kafićima gdje muškarci, a u posljednje vrijeme i žene, slave svoje djevojačke i momačke večeri, ili da čujete priču neke striptizete koja svakog vikenda odrađuje takve zabave, pa biste doznali što sve muškarci sebi dozvole u trenucima kad trebaju ući u instituciju zvanu brak, pod izlikom da su popili.

No, tada stupa na snagu nešto što se zove muška solidarnost, pa sve ono što oni te večeri naprave jedan pred drugim, bez obzira imaju li kući cure ili žene koje ih čekaju, ostaje među njima i sutra se priča vrti oko toga koliko je tko od njih popio, ali detalji nikad ne iscure van. Striptizete se uvezu iz Srbije ili Bosne, pa nakon veselice prigodno nestanu, kao duh iz Aladinove svjetiljke, a da se neka od njih i pojavi nakon određenog vremena, svi bi se kleli da se ničeg ne sjećaju i da dotičnu nikad nisu ni vidjeli.

Vi ste u svoju vezu ušli jako mladi, nakon sedam godina zabavljanja ste se udali, iz vašeg pisma očigledno je da volite svog muža. Jedne večeri prije tri godine, pod utjecajem alkohola i uz činjenicu da vašeg momka, sadašnjeg supruga nije bilo tu, dopustili ste sebi gubitak kontrole, hormoni su malo podivljali, ponašali ste se neprimjereno svojoj situaciji i potpuno u skladu sa svojim godinama. Kad uđete u životnu vezu s 18, uvijek se kasnije osjećate neiživljeno, pravu krizu te vrste očekujte iza tridesete, no to je tema za drugu kolumnu. Loše se osjećate i kajete već tri godine radi toga, jer znate da bi vaše ponašanje povrijedilo vašeg supruga i jer je ono imalo neželjenog svjedoka koji je sebi dao za pravo da vam sudi.

Kako je lako suditi drugim ljudima i zaboraviti pritom vlastite grijehe i propuste! Neki ljudi ništa drugo i ne rade nego sude drugima, jer imali bi velikih problema kad bi se suočili sami sa sobom. Kada bismo vlastite postupke sagledavali tako jasno i kritično kao što to činimo kad su drugi u pitanju, ne bismo od sramote mogli izaći iz kuće niti ikoga pogledati u oči. No, kad smo sami u pitanju, onda imamo rafinirana objašnjenja koja sežu čak do djetinjstva, tu su opravdanja, tanke niti osvete, psihološki motivi i razlozi, a o utjecaju alkohola i opijata da ne govorimo. Naravno da mi onda za tu istu situaciju nismo krivi, a ostali i te kako jesu i treba im zamjeriti. Prijatelj vašeg muža vama je zamjerio. Bio je barem toliko uviđavan da nije poduzeo još jedan korak, nije razgovarao s vašim mužem i pokušao mu objasniti tko ste vi u stvari.

No, uvjeren je da on zna bolje tko ste vi negoli vaš muž, pa vas zato izbjegava oboje, ne može podnijeti toliku moralnu nadmoć nad vama i mentalnu superiornost nad vašim suprugom, stoga se odlučio udaljiti. I na tome mu svaka čast, moje je uvjerenje da niste izgubili prijatelja, nego suca, a takvih imate na svakom koraku, jedan više ili manje ne igra ulogu. I kad pomislite još da nam je u zemlji kraj tolikih sudaca najveći problem pravosuđe!

Vi svog muža najbolje poznajete. Ako mislite da bi ga vaša priča povrijedila, sačekajte još, mladi ste oboje i život je pred vama. Doći će trenutak kad ćete osjetiti da se on s tim događajem može nositi i ispričajte mu ga tada. Svakako mu ga jednom ispričajte, jer on to zaslužuje znati, a vi zaslužujete rasterećenje. U međuvremenu, draga moja, prestanite se gristi iznutra zbog toga što ste jedne večeri bili slabi i napravili glupost, tako se navlači na sebe bolest, a to je pravi životni problem. Vi ste ljudsko biće, niste svetica, a ljudski je griješiti, ali i učiti na vlastitim pogreškama. Čuvajte svoje zdravlje, volite svog muža i svoju bebicu, želim vam puno sreće!

Svoje pitanje možete poslati na adresu EPH Koranska 2 Zagreb, Jutarnji List, za Milanu, ili na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.