Sve slabosti projekta 'Škoro 2'

Ima jedna točna i jedna netočna stvar u upozorenju koje uporno ponavlja predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković.

On kaže kako bi Miroslav Škoro mogao pomoći SDP-u da dođe na vlast, kao što je to bio omogućio Zoranu Milanoviću.

Istina je da je angažman pjevača iz Slavonije u to vrijeme bio važan za Milanovićevu pobjedu, iako ne valja podcjenjivati ni faktor rapidnog propadanja HDZ-ove kandidatkinje Grabar-Kitarović kako su se izbori približavalili. Ali da se HDZ nije usred predsjedničkih izbora bio javno dijelio na Plenkovićeve i protuplenkovićeve, moguće je da bi i tako slaba predsjednica ipak uspjela obraniti mandat. Škoro je bio unajmljeno ime oko kojeg se - za račun nezadovoljnika u HDZ-u - namjerno gradio, podupirao, požurivao poraz Kolinde Grabar-Kitarović i raspirivala unutarstranačka pobuna protiv Plenkovića.

Dijelom baš zbog toga što je ta Škorina partikularna, privremena, trgovačka uloga bila masovno prepoznata, teško da može stajati ovaj drugi dio Plenkovićeve mobilizacijske teze o tome da će Škorin pokret ovaj put možda skriviti pobjedu, povratak SDP-a.

Naime, Škoro je oporbi u i oko HDZ-a u međuvremenu postao skup, suvišan i nepotreban za dovršetak bitke protiv Plenkovića. Sad za to potpuno besplatno imaju SDP, odnosno Restart koaliciju. Ono što se još nedavno smatralo Škorinom perspektivom (uzet će dio glasova HDZ-u), sad više ni Plenkovićevim izazivačima u HDZ-u ne može biti atraktivno. Kad bi oni danas na bilo koji način podupirali Škorin rezultat, ne bi to više išlo nauštrb nečije individualne karijere (kao onda na teret ionako dotučene bivše predsjednice države) nego bi moglo ostaviti dublje, dugotrajne tragove na rezultatu cijelog HDZ-a. Nisu toliko ludi da sa Škorom namjerno dijele manji broj mandata u Saboru.

Škori je zbog toga ovaj put u startu teže nego na predsjedničkim izborima jer je ostao bez značajnog dijela političke, organizacijske i obavještajne potpore. Njegovo ime u ovoj rundi su posudili neki drugi interesi koji međutim nemaju ni približno isti prodor prema masovnijim skupinama glasača.

Druga ključna i velika slabost projekta “Škoro 2” jest slaba razina energije koju taj “pokret” uopće uspijeva emitirati prema glasačima. To također dolazi iz činjenice da se ne radi ni o čemu novome, još neiskušanom na političkoj sceni nego je naprotiv riječ o pop-up projektu za kojega mnogi vjeruju i osjećaju kako je već početkom godine bio do kraja realiziran i da je već ispunio svoju svrhu. Ne pomaže posebno ni to što je u ovoj rundi “osvježen” i proširen nekim novim licima, najviše zato što to ni nisu nova lica. Sve prodorne treće opcije s prijašnjih izbora, od nekadašnjih Lesarovih laburista, preko Živog zida ili Mosta, približavale su se izbornom datumu kao mlažnjaci u odnosu na Domovinski pokret koji trucka i preskače kao golf na guranje. Zašto? Pa zato što su te opcije izlazile s novim ljudima i atraktivnim, friško formuliranim, često i zavaravajućim protusistemskim porukama.

Škoro pak izlazi s političarima koji preko njega traže način da nadmudre D Hondta i spase svoje posrnule političarske karijere. Još šalje koketne poruke spremnosti na suradnju sa svima kojima eventualno zatreba, začinjene nekim “reformskim parolama” kakve smo već toliko puta čuli.

Ništa nova, ništa nova.

To nije ulog u rezultat na razini dosadašnjih trećeputaških. To je možda put do 7, 8 zastupnika u Saboru koji bi se onda u nekoliko tjedana mogli razići. To dakle nije nikakav ozbiljan posao, a najmanje takav koji bi - kako pogrešno sugerira Plenković - bio presudan ili koji bi skrivio eventualnu pobjedu SDP-a. Pobjedu SDP-a ovaj put može skriviti jedino totalni poraz Plenkovićeve Vlade i njegovog HDZ-a.

Škoro uostalom ima problem i s autentičnošću, i to ne samo on osobno s obzirom na prešućene detalje iz biografije. Domovinskom pokretu kao pretpostavljenoj desnici (kakvu je, recimo, Plenković marginalizirao u HDZ-u) uspješno konkurira čak i Petrov-Grmojin Most čiji je kandidat Raspudić radikalniji, medijski prisutniji i angažiraniji od bilo kojega političara Domovinskog pokreta.

I različita interna istraživanja koja stranke provode ususret izborima potvrđuju navodno da Škorin pokret ne dostiže razinu od 10 posto. To se čini kao objektivno mjerenje. Ustrajanje na ovako slabom profiliranju te opcije teško može dovesti do značajne promjene trenda. Kako sada stvari stoje, Škoro na ovim izborima ne bi trebao odigrati ključnu ulogu niti je vjerojatno da će o njemu ovisiti ni to tko će formirati Vladu niti kakva će ona biti.

​Plenković će ovaj put ​zaista ​teško ​moći uzeti Škoru kao alibi za mogući izborni neuspjeh. Zato je krajnji trenutak da počne smišljati novi izgovor.