Još otkada je prije osam godina Branimir Glavaš optužio tadašnjeg predsjednika Vlade i svog bivšeg stranačkog kolegu Ivu Sanadera da je pokrenuo njegov kazneni progon kako bi ga eliminirao iz političkog života, gotovo da nema veće “zvijerke” koja se, kad je pravda pokucala na njihova vrata, nisu pravdali istim argumentima zašto su se na našli na meti pravosuđa.
Glavaš već godinama do u detalje precizno iznosi svoju teoriju o tome kako je nastala njegova optužnica za ratni zločin. Bezbroj je puta tako Glavaš ponovio da je Sanader u Osijek poslao Vladimira Fabera koji se sastajao sa lokalnim HDZ-ovim dužnosnicima i Krunoslavom Fehirom kako bi dogovorili strategiju protiv njega. A sve to, tvrdio je tadašnji šef HDSSB-a, kako bi mu se osvetio što je njegova stranka pomela HDZ u Osječkoj županiji.
Od Glavaša kao da je učio i sam Sanader. Kada je 2010. počela istraga protiv njega prstom je upro u Jadranku Kosor, svoju nasljednicu koju je na to mjesto sam postavio. I on je baš poput Glavaša, otkada je udobnu fotelju najmoćnijeg čovjeka u državi zamjenio manje udobnom stolicom iza rešetki Remetinca, objašnjavao da je ustvari potpuno nevin ali mu sve smješta tadašnja premijerka.
Glavaš je tako govorio o sastancima u Osijeku gdje je dogovorena njegova “eliminacija”, a Sanader je izvukao onaj famozni sastanak 4. siječnja 2010. u zgradi Vlade. Te je večeri, tumačio je Sanader, nakon što je najavio svoj povratak u politiku, Jadranka Kosor u Vladu pozvala tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i naredila mu politički progon bivšeg premijera.
U posljednjih pet godina nije se puno toga promjenilo odnosno promjenilli su se i premijeri i državni odvjetnici, mijenjaju se naravno i “lica s tjeralica”, ali njihova obrana ostaje ista.
Naredalo se političara pod istragom ili s optužnicom i svi oni tvrde isto: smješta nam politika od Damira Polančeca, Nadana Vidoševića do Marine Lovrić Merzel i Josipe Rimac.
Bivša SDP-ova sisačka županica Lovrić Merzel je primjerice isticala da su sve optužbe na njezin račun “laži, obmane i politička podmetanja”. Nju pak, kao da je prisluškivala HDZ-ova gradonačelnica Knina koja je, nakon što je USKOK protiv nje pokrenuo istragu, poručila “žrtva sam smišljenih podvala, laži i obmana” te da je hajka na nju dirigirana naputkom iz središnjice SDP-a. A Željko Sabo sve je uvjeravao da je optužnica protiv njega – smontirana u središnjici HDZ-a.
A onda opet malo HDZ-a – glavni tajnik stranke Milijan Brkić je izjavljivao da policija pod ravnanjem SDP-a ciljano provodi istage protiv političkih oponenata i da “osobno zna da se istrage protiv njega počele nakon pobjede HDZ-a na europskim izborima”.
I tako ukrug. HDZ optužuje SDP i obrnuto.
Posljednjih dana svjedočimo da su za istim modelom obrane prema kojem je najbolje reći da te proganja politika, posegnuli čak i oni koji s politikom veze nemaju. Od prošlog petka, prije nego je završio u istražnom zatvoru, od izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića tako slušamo kako je istraga protiv njega “politički obračun s neistomišljenicima naređen s najvišeg vrha vlasti, od premijera”. Nema veze što formalno pravno Zdravko Mamić nema nikakve veze s politikom – nije član niti jedne stranke, nema fukciju niti na državnoj niti u lokalnoj vlasti, ne izlazi na izbore, kad “proganja me komunistička vlast”, zvuči tako dobro.
Jesu li zaista sve kaznene prijave, pokretanja istraga i optužnice kojima svjedočimo otkada je pao Sanader, u službi politike?
Pa naravno da sve u ovoj državi ima veze s politikom. I malom je djetetu jasno da se neki ljudi nikada ne bi našli na optuženičkim klupama da nisu postali politički nepoćudni odnosno da se u nekom trenutku nisu okrenuli od svojih tadašnjih stranaka. Dok su bili uz svoju stranku I donosili joj glasove nije bilo važno da li u svom radu možda zaobilaze zakon. No, onda se sve promjenilo I našli se se na pravosudnoj vjetometini - Glavaš kao HDSSB- ovac koji ugrožava rejting HDZ-a u Slavoniji, Sanader kao premijer koji je otišao iz Vlade, ali je i dalje želio njom upravljati, Polančec kao Pedro koji je trebao ponijeti teret nezakonitih odluka HDZ-ove Vlade, Željko Sabo koji je bio smetnja HDZ-a da ponovno osvoji vlast u gradu heroju za koji smatraju da prirodno pripada njihovoj stranci, Milan Bandić kojeg SDP nikako nije uspijevao pobjediti na izborima u glavnom gradu...
Mogli bismo tako unedogled nalaziti razloge zašto je protiv nekoga pokrenuta istraga te naći poveznice sa politikom. Međutim, je li to uopće važno ako postoje dokazi da je Glavaš umiješan u ratne zločine, da je Sanader s mjesta premijera krao državni novac, da je Marina Lovrić Merzel kupila zgradu za hitnu debelo ju pretplativši, da Josipa Rimac ima ogromnu imovinu čije porijeklo nije potkrijepila konkretnim dokazima...
Ne može biti važnije zašto je protiv nekog pokrenut kazneni progon od onoga ima li u optužbama istine. A o tome sigurno neće niti može odlučivati politika.
Jer sve optužnice, bile one potaknute politikom ili ne, u konačnici moraju biti potkrijepljene konretnim dokazima. Više nije dovoljno da politika po nečijem nalogu napiše kaznenu prijavu, da ju policija potrijepi “lažnim” dokazima i da onda glavni državni odvjetnik po nalogu iz Banskih dvora to sve zapakira u optužnicu. Mnogo je još pravnih koraka do dokazivanja optužbi i donošenja presude. A čak i nakon okončanja sudskog postupaka u prvom stupnju, postoji mogućnost žalbe, pa ako treba I Ustvani sud.
I zato je zaista teško vjerovati da bi danas bilo tko, zvao se on Milanović ili Karamarko, imao pod kontorolom sve pravosudne instance od policije, USKOK-a, DORH-a. preko Županskog i Vrhovnog do Ustavnog suda, I onda u dogovoru s njima stvorio operaciju nečije političke eliminacije.
A onima kojima je danas za sve kriva poltika bolje bi bilo da se umjesto što se bave terorijama političke zavjere pozabave svojom obranompa da čujemo više konkretnih dokaza o tome zašto tvrde da nisu krivi.
Konačni pravorijek o njihovom krimenu neće dati niti predsjednik Vlade niti politčki protivnik već sud.
A za javnost nije pravo pitanje – stoji li iza optužnica politika već je li i zašto politika zaustavila neke optužnice koje su trebale biti podignute.