Šutanje javnosti

Potpisi građana ne mogu ništa promijeniti jer neće osigurati ni plaće ni mirovine - rekla je Jadranka Kosor komentirajući više nego uspješno potpisivanje zahtjeva da se referendumom zaustavi najavljeno reduciranje radničkih prava.

Istina, potpisi građana ne mogu promijeniti tvrde materijalne činjenice.

Iz premijerkina se obraćanja novinarima dade razumjeti da je zabrinuta za stanje državnih financija, da vjerojatno u pitanje dolazi i mogućnost uredne isplate plaća i mirovina. Ali to javnosti nije rekla. Zadržala se na apostrofiranju 32 milijarde kuna, koliko godišnje stoje plaće u državnom sektoru, i na pitanje “je li realno davati toliki novac“. Pitanje je retoričko i služi tuširanju vlastite odgovornosti. Jer, upravo je Kosor, na drugoj ili već godinu dana na prvoj poziciji u Vladi, imala odlučujuću ulogu u vlasti koja je u sedam godina te troškove gotovo pa udvostručila i svakog je petog zaposlenog u javnoj upravi pretvorila u nekakvog šefa. Ali, bez obzira na zabrinutost materijalnim stanjem države, premijerki se ne bi smjelo dogoditi da izjavi kako potpisi građana ništa ne mogu promijeniti. To, prvo, nije točno, jer je volja građana u demokracijama odlučujuća. Prikupi li se za referendumsku obranu radničkih prava pola milijuna potpisa, niti jedna pametna vlast to ne smije ignorirati. Na žalost, premijerka nema odgovor na pitanje što će učiniti ako se to dogodi. Drugo, ne samo da nije točno, nego je i nepametno sugerirati da je bilo kakvo izjašnjavanje građana nepotrebno i nekorisno. Premijerka pokušava obeshrabriti potpisivanje referenduma, ali zapravo šalje poruku da je svaka demonstracija volje građana bezvrijedna, da ništa ne mijenja.

Uzalud vam trud svirači - to je Kosor zapravo poručila naciji. Vlada koja od javnosti traži aktivnu podršku svome programu ekonomskog spasa ne može istodobno izjavljivati da angažman u jednoj inicijativi, koja je prerasla u protuvladinu akciju, ništa ne znači i ništa ne vrijedi. Na koncu, izjava da potpisi građana ništa neće promijeniti u svojoj je biti antidemokratska. U demokratskim sustavima volja građana, izražena na izborima ili u drugim oblicima izjašnjavanja, vrhunski je kriterij. Krajnja konzekvenca premijerkina istupa samo je na korak od dobro poznate izjave Franje Tuđmana da on u Zagrebu neće dozvoliti oporbenu situaciju, što je kratka elaboracija autoritarnog stava da se njegova volja ima smatrati važnijom i jačom od izbora građana. Umjesto poruka kojima će pokazati da respektira i sluša glas javnosti, premijerka je - duboko uvrijeđena nezahvalnim narodom, koji ne zna cijeniti njenu veličinu i zasluge - demonstrirala nesnalaženje, autističnost i opasno podcjenjivanje javnosti.