Možeš li vjerovati da tvoj mužić dolazi doma trijezan? I ja sam jedva vjerujem u to, ali stvarno je tako. Ovaj put to doista mislim. Pročitaj moj dnevnik. U njemu ima nešto malo i o tebi. Vjerujem da bi htjela znati kakav je osjećaj j...... te.”, napisao je u travnju 1972. godine Ricahrd Burton svojoj supruzi Elizabeth Taylor a onda je ubrzo prevario s glumicom Nathalie Delon, bivšom suprugom Alaina Delona, na snimanju filma “Bluebeard” u Budimpešti. Ta je afera završila tako da je Liz od članova ekipe filma saznala da su Richard i Nathalie pobjegli sa seta pa u zoru nazvala supruga i zaurlala “Makni tu ženu iz mog kreveta!”.
Volim te previše
Nedugo prije toga Richard je svojoj Liz, koja je uvijek bila sumnjičava prema njegovoj vjernosti, napisao u pismu da je nikada nije prevario “ni u riječi ni u djelu ni u mislima” iako je, kako je priznao, “ponekada grozan lažov”.
“Jednostavno te volim previše”, argumentirao je, a u pismu dalje nastavio kako on, ako ga ona ostavi, neće odgovarati za svoja djela.
Radi li se u ovom slučaju u velikoj strasti? Psihijatrica Sandra Ferenčić-Ćuk upozorava na razliku između strasti i iživaljavanja.
- Strast je činiti nešto ‘sa srcem’, ono je zapravo oduševljenje a ne obuzetost s nekim, da mu se raduješ i da imaš ushit, da imaš hrabrosti založiti se da ovaj drugi, primjerice, prestane piti - ustvrdila je.
Njihov je brak, s prekidom od godinu dana, trajao od 1964. do 1976. godine, i oduvijek se smatrao najstrastvenijim brakom 20. stoljeća. I iako je privatni život ovo dvoje karizmatičnih zvijezdi uvijek bio više javan nego li intiman, pikanterije koja rasvjetljuju njihov odnos javnost je doznala tek nedavno objavljivanjem knjige “Furious Love: Elizabeth Taylor And Richard Burton And The Marriage Of The Century” (Divlji brak: Elizabeth Taylor i Richard Burton i brak stoljeća) , autorkog dua Sama Kashnera i Nancy Schoenberger.
Pomirenje pod plahtama
Objavljena su pisma koja su Liz i Burton jedno drugome pisali i dok su bili pod istim krovom, kao i dijelovi njihovih dnevnika. Potoci alkohola, svađe, strast, požuda, tepanje, udvaranje, laž i na koncu nevjera te stravična posesivnost bile su karakteristike njihovog braka.
No, koliko god bi javnost voljela vjerovati da je odnos Liz i Richarda primjer velike i strastvene ljubavi ili “fatalne ljubavi” kako se nazivaju veze u kojima partneri jedan bez dugoga ne mogu, a opet, niti jedan s drugime, između dive i zavodnika ljubavi je zapravo bilo najmanje. Naša psihijatrica s velikim iskustvom u bračnom savjetovanju Sandra Ferenčić-Ćuk ustvrdila je da odnos kakvoga su imali njih dvoje na žalost redovito viđa u svojoj ordinaciji. To su parovi čiji odnos nije “pretjerano strastven”, već ovisnički.
- Ljudima je to simpatično, ali to je zapravo katastrofa i treba srušiti taj mit. U suštini je to nedostatak intelekta, nezrelost, ljudi misle da je takav odnos koji je baziran na ljubavi kao osjećaju a ne na ljubavi kao odnosu ‘prava ljubav’, i na žalost je to vrlo popularizirano u filmovima. Drame, posesivnost... Ovi ovisnički odnosi zasnivaju se na, primjerice, ovisnosti o seksu, svađi, alkoholu ili drugoj osobi. Parovi igraju međusobnu igru moći, obično se svađaju oko sitnica a onda mire seksom dok djeca, na žalost, u tome posredno sudjeluju. Nerijetko je problem što je jedna osoba u vezi centralna figura, ili jedan partner ima školu a drugi nema, jedan zarađuje više a drugi manje - pojasnila je dr. Ferenćić-Ćuk.
Profesorica socijalne psihologije s Filozofskog fakulteta, specijalizirana za intimne odnose, Željka Kamenov kaže da je u tim odnosima sve potaknuto tek emocijom, između partnera nema ničeg “svjetovnog”.
- S obzirom da se odnos zasniva samo na emocijama, onda je logično da kada su emocije na vrhuncu sve je u redu, ali nastaje problem kada emocije povremeno splasnu. Emocije su bez kontrole, takvi se parovi ponašaju po principu nekakve impulzivnosti da moraju odmah zadovljiti svoju potrebu, a nemaju zapravo drugih osnova koje ih vežu, poput zajedničkih vrijednosti, pogleda na svijet, pa i teme za razgovo u krajnjoj liniji - rekla je Kamenov pa ispričala i da je 13-godišnje istraživanje jednog njezinog američkog kolege ustvrdilo da dugogodišnji parovi koji su u početku veze imali buran odnos s prekidima i svađama pa starstvenim mirenjima, redom su se mnogo češće rastajali.
Padanje od alkohola
U braku Elizabeth i Burtona ona je, čini se, bila “centralna figura”. Oboje su jako puno pili, zapravo gotovo nikada nisu bili trijezni, ali dok je on uspijevao snimati tek par sati dnevno a ostatak dana doslovno padao s nogu i nerijetko se sramotio, ona je alkohol odlično podnosila. Riječima redatelja filma “Bluebeard” Edwarda Dmytryka: “Ona je bila jača od njega u svakom pogledu”. Burton se svojoj supruzi divio, u pismima ju je opisivao kao ženu kojoj nema ravne pa i poželjniju od bilo koje druge. Možda je baš zato, nagađa se, imao potrebu varati je s “manje vrijednim ženama”.
“Generalno gledano, jako sam loše tretirao žene i iskorištavao sam ih iz prkosa - osim u tvom slučaju”, napisao je Burton u psimu koje je obilovalo seksualnom požudom.
S obzirom da je takav odnos sličan nekoj ovisnosti o drogi, ljudi će, naravno, nerijetko promijeniti ponašanje. Elizabeth je postala drastično posesivna pa je tako redatelj filma “Divorce His, Divorce Hers” Waris Hussein ispričao: “Naprosto mu nije davala prostora da se opusti. Richard je bio cjelokupni muškarac, mislim, bio je komad u svakom pogledu. Svaka ga je žena u svijetu željela.”, ustvrdio je Hussein a onda dodao kako je jednom Liz namamila jednu mladu glumicu u Burtonovu garderobu a onda je ganjala razbijenom bocom votke.
Žele li seks ili se samo boje
Posesivan i vrlo ljubomoran ubrzo je postao i sam Burton koji je suprugu optuživao da je spavala s kolegom sa seta, zgodnim glumcem Helmutom Bergerom. Ubrzo su se po prvi puta razveli.
Kako je dodala profesorica Kamenov, ovakav odnos za pojedinca može biti jako destruktivan.
- Čim te veza ‘pomete’, to znači da nešto ne valja, dok s druge strane parovi u kvalitetnom i zdravom odnosu nerijetko počinju napredovati na nekim poljima, poslu ili nečim trećem - upozorila je profesorica Kamenov.
No, dobra je vijest da “fatalni odnosi” ne moraju nužno biti osuđeni na propast. Ferenčić-Ćuk kaže da par jednostavno mora, što se kaže, stati na loptu, i priznati svoje strahove.
- Muškarci bi trebali znati reći, primjerice, žele li doista seks ili se zapravo nečega boje, a žene bi trebale prestati govoriti što ne žele, već što žele.
Fatalna pisma koja nikada neće biti objavljena
Za razliku od Liz Taylor, Marilyn Monroe ostala je zauvijek lijepa i mlada, pa nije u prigodi objavljivati pisma svojih muškaraca iz prošlog tisućljeća.
Bila su to vremena kad su brak Kennedyjeve udovice Jackie s Aristotelom Onassisom i njegova avantura s Marijom Callas imali veću snagu od bilo kakvih današnjih dogodovština ruskih oligarha na njihovim superjahtama, kad je udaja Grace Kelly za monegaškog kneza ili Diane Spencer za Charlesa Windsora zaustavljala dah publici sapunica puno više od sadašnjeg braka Carle Bruni i Nicolasa Sarkozyja ili obnovljenih zaruka princa Williama. Baš kao što trag tinte i pera Joséphine de Beauharnais i Napoleona Bonapartea nosi više patine, ali i bajkovitih niti od dvojbi zašto se nakon toliko desetljeća Tipper i Al Gore razvode ili jesu li Hillary i Bill Clinton zajedno jer je njihova ljubav jača od svega ili pak iz navike ili karijerističke kalkulacije.
Korespondencija državničke braće Kennedy, pa i privatna, djelomice je u nadležnosti tamošnjih sigurnosnih službi i klana iz kojeg su ponikli, ali njihova fatalna Marilynka imala je za brak svoju varijantu Burtona.
Sponzori i posvuduše
Neka pisma do nas nikada neće doći ni iz trokuta između melankoličnog Sergeja Jesenjina i Isadore Duncan te njene lezbijske prijateljice Eleonore Duse.
Jasna je nepremostivost koja današnje sponzore i posvuduše razdvaja od priče o Karlu Metikošu i njegovoj udovici kojoj je ta ljubav toliko “napunila srce” da je u njoj odumrla spolna percepcija drugih muškaraca. Što ne znači nužno da slavne ljubavi dobivaju veliko početno slovo tek nakon što, primjerice, 58-godišnjeg Richarda Burtona polože u lijes u crvenom odijelu i sa zbirkom pjesama Dylana Thomasa, čije je ime ovotjedni zagrebački gost pretvorio u slavno glazbeničko prezime. Ima i priča koje potraju i uspiju: možda je Burtonova velška zemljakinja Catherine Zeta-Jones doista izliječila Michaela Douglasa od dviju ovisnosti koje je i Richard imao - o opijanju i promiskuitetu.
Uživanje u malim stvarima
Bit će ipak da i Liz Taylor, kao i “obični” ljudi, dok starački prebire po uspomenama te, ne shvaćajući da to nama ne može značiti isto što i njoj, želi da ih i drugi vide, bit će da i za nju u odnosu na doba nastanka tih pisama - vremena snimanja i zabava i putovanja i nagrada - vrijedi ono što je Robert Brault sažeo u savjetu: “Uživaj u malim stvarima jer ćeš jednom pogledati unatrag i shvatiti da su to bile velike stvari”. A. Salihbegović