ŠTO JE PREDSJEDNICU NAVELO DA POŠALJE TAJ ČUDAN PROGLAS? U predsjedničke dvore su se uvukle dojave, strahovi, paranoje...

Metoda SMS-om na Hotmail zasad izgleda kao nešto što je urodilo plodom - naravno, u stranačkom ratovanju, svakako ne u borbi za bolju Hrvatsku. Premijer, donedavno gotovo ruiniran čovjek, danas opušteno razara predsjedničin autoritet, izričući joj patronizirajuće prijedloge. Predsjednica, koja je donedavno slala žestoke opomene Vladi, nema inicijativu

Kako će točno predsjednica države izvesti tranziciju iz tobože autentične, karakterne, prkosne, dominantne, prijeteće političke osobe, takve koja stalno nešto izaziva i konkurira, u običnu, skrušenu, povučenu, suradljivu, mirnu, pritajenu, gotovo pa nevidljivu političarku koja dobro zna što smije, kad smije i koliko smije želi li ostati blizu strukturama o kojima uvelike ovisi njezina karijera u budućnosti?

A to je predsjednici već sada jedini put, iako ni taj pouzdano ne vodi prema pobjedi. Možda je, naprotiv, već prošao trenutak kad je trebala izabrati i lako je moguće da je svaki njezin izbor danas zapravo gubitak jer Plenkovićev HDZ nju nema u planovima.

Predsjednica ovih mjeseci ne samo da proživljava neizvjesnost u vezi s drugim mandatom, ne samo da gubi tlo pod nogama i u pogledu ambicija da će ona sama, svojom navodno direktnom političkom snagom, danas-sutra preuzeti HDZ, postati liderica konzervativne scene ili, što ja znam, dobiti na dar čelno mjesto u NATO-u. Ne samo to: Kolinda Grabar-Kitarović proživljava ozbiljnu tjeskobu čak i u pogledu valorizacije njezina prvog i lako moguće jedinog mandata na čelu države: ovi ljudi koji sada vode državu sasvim očito rade na tome da joj pokvare veselje i svečanost.

Budući da su predsjednicu “njezini ljudi” otpočetka usmjeravali tako da joj se uspjeh na mjestu nestranačke šefice države naopako mjeri time koliko je štete uspjela nanijeti jednoj frakciji svoje bivše stranke, jasno je da će biti malo materijala da se njeno djelovanje ocjenjuje naročito uspješnim za širu zajednicu. Predsjednica je, na žalost, ipak najviše vremena i energije potrošila na traženje vlastitog mjesta u HDZ-u, koje onda čak niti nije našla, a demonstracije njezinih često forsiranih interesa za određena područja života, od ekonomije, preko kulture, do obrazovanja, doimali su se kao dramatski osrednje osmišljeni intermezzi, kao kakve muzičke numere, instrumentali, nešto što bi trebalo olakšati gledanje jedne, u biti, prilično negledljive političke predstave. Nešto kao u radijskoj emisiji “Šport i glazba”.

Kako se taj igrokaz primiče kraju, a koncentracija publike pada i sve je manje ljudi u gledalištu, pa je teško očekivati gromoglasan aplauz, a kamoli poziv na bis, tako i glavna glumica igra sve slabije i sa sve manje nadahnuća.

Njezino posljednje, neosobno, otuđeno obraćanje javnosti, putem staromodnog birokratskog priopćenja, u kojem se hini nekakav udar na institucije i preuveličava gordost inače smjenjivih demokratskih funkcija, dosad je možda i najslabiji glumački doseg predsjednice države. Što ju je točno navelo da pošalje taj začudni proglas, tko ju je na to nagovorio, o tome možemo samo nagađati. Dojave, strahovi, saznanja, plasiranja, iščekivanja, paranoje: sve su to faktori koji su se u završnici mandata, onda kad bi se trebalo biti najmirniji, najopušteniji, najsigurniji, uvukli u predsjedničke dvore Kolinde Grabar-Kitarović, tamo gdje samo naizgled mirno stanuju srne i paunovi, no oko čega stalno prijeteće kruže razni vuci i hajduci.

Nemojmo još spekulirati o raspoloženju opće populacije, za to je ipak prerano. Ali ako imamo na umu da predsjednica nije evoluirala u neovisnu (“samostojeću”) političku pojavu te da otpočetka ima ozbiljan problem (ne)autentičnosti, što proizlazi najviše iz enormne količine kalkuliranja, moramo se zapitati hoće li se aktivirati krugovi moći kojima bi ipak odgovarao ostanak predsjednice na Pantovčaku i hoće li joj u zadnjim trenucima oni uspjeti pomoći i preokrenuti situaciju u njezinu korist. No, da bi se to dogodilo, predsjednica bi takvim strukturama - ekonomskim, društvenim, političkim i tko zna kakvima - trebala biti prijeko potrebna. Oni bi morali biti sigurni da baš preko nje, a ne preko Vlade ili nekoga trećega, ostvaruju svoje posve konkretne interese i ciljeve. Međutim, s Plenkovićem koji je prilično zavladao institucijama i nastoji dominirati u svakom segmentu, te se k tome prilično stavlja na uslugu raznim interesnim krugovima, predsjednici ostaje sve manje i manje prostora. Još ako izgubi i ovaj jedini, donekle preostali stranački, prljavi, hadezeovski teritorij, neće baš biti te kritične mase onih koji će moći osobito pripomoći. Mogla bi ostati sasvim sama.

Predsjednica je već postala preslaba za nositeljicu oporbe, premda je ulagala velike napore da se baš u tom segmentu najviše afirmira i brendira. Već danas malotko vjeruje da je Kolinda Grabar-Kitarović ta koja će jednom odigrati prevratničku ulogu u HDZ-u. Prije će biti da je unutarstranačko izazivanje Plenkovića odgođeno na neko zasad neodređeno vrijeme i ostavljeno nekome puno realnijem, ozbiljnijem, samostalnijem, nekome politički manje povodljivom i strpljivijem. Ta bi bitka mogla doći na dnevni red znatno kasnije nego predsjednički izbori.

Prisjetimo se samo Andreja Plenkovića u jeku afere Hotmail, kad se činilo da mu Vlada visi o koncu, neposredno prije nego što je morao donijeti odluku da žrtvuje Martinu Dalić. Bio je to ozbiljno načet, gotovo ruiniran čovjek, čak fizički sasvim izmijenjen, koji se znojio i teško disao pred desecima novinara što su ga zaskočili negdje na putovanju u inozemstvu. Moglo se tada po njegovu stavu i govoru slutiti da je on još jedan brzo potrošen kadar na čelu HDZ-a i države.

Danas pak, dok opušteno razara predsjedničin autoritet, izričući joj patronizirajuće prijedloge neka malo očvrsne i umanjujući joj značaj dosjetkama poput “bio sam s prijateljima kohezije pa nisam stigao pročitati što je predsjednica napisala”, Plenković izgleda kao drugi čovjek i, barem u ovoj stvari, vrlo superioran.

S druge strane, predsjednica, koja je još donedavno slala žestoke opomene Vladi, pojedinim ministrima, naglas odmjeravala snagu i ispitivala granice dopuštenoga, danas je incidentna samo kad je isprovocirana.

Predsjednica više nema inicijativu, nego je prisiljena na reagiranje.

Metoda SMS-om na Hotmail zasad izgleda kao nešto što je urodilo plodom - naravno, u stranačkom ratovanju, svakako ne u borbi za bolju Hrvatsku.

Predsjednica se, pak, čini kao prva izvjesna žrtva te pomno vođene političko-obavještajne operacije u kojoj su “njegovi” ovaj put bili bitno pametniji od “njezinih”.