Šteta što SDP u svoje 103 mjere s kojima misli spasiti Hrvatsku nije hrabrije rekao kako bi nas to spasio...

Da, treba zaposliti što više ljudi. Da, treba povećati gospodarski rast. Da, treba davati poticaje poduzećima tako da im se smanje porezi i doprinosi. Da, treba zadržati, a najbolje povećati, plaće i mirovine kako bi ljudi bolje živjeli. Da, treba uništiti korupciju i spriječiti da likovi koji su dužni na sve strane otvore novu tvrtku nakon što su prevarili vjerovnike. Da, treba smanjiti deficit proračuna i smanjiti troškove države, ali država mora biti darežljivija prema onima koji rade i stvaraju.

Ove poruke kao da su prepisane iz nekog utopijskog udžbenika za političare početnike, pa je jučer bila očekivana reakcija vladajućeg HDZ-a na SDP-ov program za izlazak iz krize. ‘Nismo čuli ništa novo niti konkretno, sve su to fraze, gdje je konkretni model gospodarskog razvoja Hrvatske’, pitao je HDZ. Ministar financija Ivan Šuker je s pozicije prvog čovjeka državne blagajne sasjekao SDP-ovu ideju o smanjenju poreznog opterećenja jer ‘poreze diktiraju proračunski rashodi’, a SDP bi, što Šuker lijepo vidi iz njegova programa, prihode smanjivao, a rashode povećavao.

Zašto SDP, tako velika i iskusna stranka, poduprta iskusnim koalicijskim partnerima, nije donijela neki konkretan program, iz kojega bismo svi jasno vidjeli kad će nas, kako i gdje zaposliti još 80 tisuća, koliko će nam plaće biti veće zbog manjih poreza i doprinosa i kad će to porasti izvoz, a pasti zaduživanje? Zato što je taj program, u stvari, politička platforma. A osnovna je karakteristika svih takvih platformi upravo to - da su političke, a ne praktične. Politička platforma s kojom se ide šarmirati glasače mora biti privlačna i simpatična svima, zvučati dobro, a ne otkrivati puno, nikoga ne smije povrijediti niti uplašiti, a većina mora u njoj prepoznati svoje želje, ideale i ciljeve. Ona je poput misice: može na ozbiljno pitanje odgovarati i sa ‘It’s OK’, važno je da pritom ima šarmantan osmjeh i da je kamere ‘vole’. U ovom su slučaju te kamere glasači.

Šteta je što SDP u svoje 103 mjere s kojima misli spasiti Hrvatsku nije otvorenije, hrabrije i detaljnije napisao kako bi to spasio zemlju u kojoj želi preuzeti vlast. A znamo da znaju što treba činiti da bi se postiglo ovo ili ono. Ne tvrdimo da će nas baš njihove mjere spasiti i izvući iz krize, no odlučno tvrdimo da Branko Grčić zna što bi u ovoj zemlji trebalo učiniti da se smanji zaduživanje, da se pokrene gospodarstvo, da se više ljudi zaposli i da se plaća manje poreza. Samo to nije mogao izravno reći u svojoj platformi, koja je od jučer i službeno platforma Kukuriku koalicije.

Ne može to reći jer u politici ne određuju ekonomisti kako izaći na izbore, nego političari. A političari znaju da se izbori dobivaju udvaranjem najširim društvenim skupinama, a ne zaplašivanjem. Ekonomisti znaju da Hrvatska ima previše zaposlenih u javnom sektoru, ali kako će to reći političar i očekivati da ti zaposleni glasaju za njega? Ekonomisti znaju da je trošak za mirovine neodrživ, no niti jedan političar neće sada reći da treba smanjiti broj umirovljenika i dio njih vratiti među radne ljude.

Jer, budimo realni: SDP nije jučer predstavio svoj konkretni gospodarski program nego svoju predizbornu platformu. Ciljevi su jasni, općeprihvaćeni, logični i poželjni. Put do njih nije za sve jednako prihvatljiv i poželjan, ali će se njime kad-tad morati krenuti. Bez obzira na to tko osvoji vlast. Predizborna kampanja je počela.