Španjolski heroj kojeg je obilježila tragična očeva smrt

ZAGREB - Od Nizozemske do Nizozemske, tako bi se mogao zvati reprezentativni ciklus Carlesa Puyola (32) od 15. studenoga 2000. do 11. srpnja 2010. godine. Debi za “furiju” nije bio sretan za današnjeg španjolskog junaka, “oranje” je u Sevilli, u prijateljskom dvoboju, slavilo 2-1. U nedjelju će u Johannesburgu kapetan Barcelone i Casillasov zamjenik u momčadi Španjolske najvjerojatnije završiti svoju reprezentativnu priču. Nada se, kao pobjednik!

- Ovo je za nas jedinstvena prilika, španjolski je nogomet na vrhuncu i ovaj naraštaj šampiona to treba iskoristiti. Ja također jer ovo mi je zadnja prilika. Ići ću u Brazil 2014., ali samo kao komentator. Za Euro 2012. još ću razmisliti - rekao je Puyol, strijelac glavom za polufinalnih 1-0 europskih prvaka protiv Njemačke.

Pobijedi li Španjolska, Puyolu će biti lakše reći “adios, selección”, ali postoji inicijativa da u ciklusu za SP 2014. Fifinu samostalnost dobije Katalonija (i Baskija) pa Puyol vjerojatno ne bi propustio priliku da bude kapetan reprezentacije svoje domovine.

Danas je, međutim, upravo Barcelonina “petica” ujedinila Španjolsku, kako piše katalonski dnevnik La Vanguardia. Puyol je visok 178 centimetara i ne zabija često - pogodak Nijemcima tek mu je treći u 89 nastupa za “furiju”, a toliko je i Dario Šimić zabio za Hrvatsku u svojih 100. Prošle je sezone Puyol zabio samo jedan u 46 nastupa za Barçu, ali je sezonu prije poentirao, također glavom, u trijumfu 6-2 na Santiago Bernabeuu.

Katalonac Carles Puyol i Saforcada je rođen 13. travnja 1978. u La Pobli de Segur pokraj Lleide, što otprilike dođe kao okolica našeg Knina u odnosu na Split. U lokalnom je klubu počeo karijeru, ali kao napadač, no nakon ozljede ramena prebačen je u obranu. S nepunih 18 doveden je u omladinsku školu Barcelone, a nakon tri godine izborio se za debi, znakovito, pod Louisom van Gaalom kojega i danas ističe svojim najdražim trenerom! Još jedna spona Puyola i Nizozemske...

U Barçi je prvo dobio priliku na desnom bočnom položaju, kao i u reprezentaciji na SP-u 2002. te Euru 2004., a 2002. čak je proglašen najboljim europskim desnim stražnjim. U toj je ulozi bio briljantan i u lanjskom finalu Lige prvaka, asistiravši Messiju za 2-0 protiv Manchester Uniteda. No, pravi mu je položaj srednjeg braniča, stopera, pod Aragonesom desnog, pod Del Bosqueom lijevog. Ne zovu ga slučajno - Morski pas. Kapetan “blau-grane” postao je kao 25-godišnjak, naslijedivši Luisa Enriquea, a povremeno je nosio i traku Španjolske. Dosad je osvojio 13 trofeja s Barçom, reprezentacijom i osobno.

U privatnom životu nije sklon publicitetu, osim što se ne šiša od prosinca 2007. kad je Barça posljednji put na svom terenu izgubila od Real Madrida. Zbog toga je ubrzo dobio i druga dva nadimka: Samson i Tarzan. Ima svoju marku sportskih satova CP5, u dugogodišnjoj je vezi s Agnes, veliki je prijatelj s Raúlom, divi se Michaelu Jordanu... No, karakterno ga je obilježila obiteljska tragedija 2006. godine. Otac Josep (56), koji je unatoč sinovljevoj slavi i materijalnom statusu ostao u rodnom selu kao vozač bagera, poginuo je na gradilištu. Svoga drugog od tri sina Josep je uživo gledao samo jednom, i to šest mjeseci prije smrti u pariškom finalu Lige prvaka protiv Arsenala. Zvuči nevjerojatno, ali skroman i jednostavan, pokojni Josep nikad nije bio na Nou Campu. Sad ionako ima najbolji pogled na sve sinovljeve utakmice - odozgo...