Sporazum Vlade i sindikata je pozitivan, samo najavljeni referendum nema veze s onim što su građani tražili. Zahtijevali su izjašnjavanje o radničkim pravima, umjesto toga dogovoreno je održavanje referenduma o referendumu. Šefovi sindikata nisu dobili mandat za takvo prepravljanje volje više od sedamsto tisuća duša, pa se njihov postupak može smatrati zloupotrebom i uzurpacijom, a ne spektakularnim uspjehom, kako se oni sada hvale. Kompromisni je dogovor Vlade i sindikata dobar u dijelu koji se tiče izmjena Zakona o radu. Sindikati su pristali da se primjena kolektivnih ugovora ograniči na godinu dana od njihova otkazivanja.
Vlada se, najvažnije, obavezala da će formirati posebne radne sudove, što je već dvadesetak godina uzaludan zahtjev. Također, Vlada će se založiti da se umjesto pravilnicima radni odnosi uređuju općim kolektivnim ugovorom, koji tek treba dogovoriti. Obje strane zadovoljno tvrde da su tako riješena sva dosad otvorena pitanja. Problem je što ovoga puta za stolom nisu sjedili i poslodavci, što svaki dogovor čini vrlo klimavim. Sindikati su sporazumom s Vladom možda i postigli željeni cilj, onaj zbog kojeg su i pokrenuli postupak za raspisivanje referenduma o radničkim pravima. Ako je tako, onda im je da konstatiraju kako je referendum postao nepotreban.
Međutim, ni Vlada ni sindikati nisu ovlašteni za promjenu referendumskog pitanja. Građani su potpisivali jedno, sada im se najavljuje nešto posve drugo. Neće se izjašnjavati o radničkim pravima, nego o uvjetima pod kojima bi se ubuduće trebali održavati referendumi. Možda zaista treba omekšati kondicije kako bi instituti neposredne demokracije i u Hrvatskoj postali dostupniji. Ako Vlada smatra da je sadašnje nesporno rigidne uvjete potrebno ublažiti, pa odrediti obaveznost raspisivanja referenduma ako to zatraži 200 tisuća glasača, što je upola manje nego dosad, onda to svakako može i treba inicirati. Ali nikako ne može prisvojiti pravo da frizira postojeći, stotinama tisuća imena poduprti referendumski zahtjev. Građani to nikome nisu potpisali. Osim toga, referendum je ozbiljno pitanje da bi se o njegovom uređivanju moglo odlučivati ovako preko koljena, na jednom sastanku premijerke sa sindikalcima.
Očito je i Vladi i sindikatima trebala odstupnica. Vladi jer se boji akcija ojačalog sindikata i valjajućeg nezadovoljstva građana. Sindikatima jer ni sami nisu sigurni da mogu realizirati svoje prijetnje.
Kad su ulazili u Banske dvore sindikalni su šefovi tvrdili da će Vladu staviti pred izbor: ili referendum ili opći štrajk. Izašli su do grla zapleteni u referendumske kučine i javnosti sada prodaju floskule, pokušavajući da svoju prevaru građana prikažu kao povijesni demokratski iskorak. Kraj bajke o hrabrim sindikatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....