SDP JE POSTAO OZBILJNO BOLESNA STRANKA Kočijaško-nasilnički stil primitivnog svađanja Zorana Milanovića postao im je nešto normalno

Nije lijepo gaziti nekoga kad je već pao na pod i ne može ustati, ali valja voditi računa da iz kvalitetne oporbe proizlazi i kvalitetna vlast pa ću se ipak pozabaviti SDP-om, strankom koja je zahvaljujući Zoranu Milanoviću pala niže od dna. Neću sada objašnjavati kako i zašto se Milanović tijekom premijerskog mandata pokazao uvjerljivo najlošijim europskim državnikom, osim možda Tsiprasa. O tome dovoljno govori kumulativni pad BDP-a 2011. - 2015. godine. No, treba nešto reći o tome što je to Milanović ostavio iza sebe.

Prvo, svima je već neko vrijeme jasno kako je on obični svadljivi politikant koji se prvenstveno vodio osobnim pozicioniranjem. Još otkako su mu Rajko Ostojić i Davor Bernardić uspjeli iskontrolirati izbore u stranci, Milanović se prije svega fokusirao na unutarstranačke obračune i zadržavanje kontrole nad SDP-om. Bilo je to zapravo mučno mlaćenje slabijih od sebe. Slavko Linić i vođenje države bili su tek kolateralne žrtve. No, to je danas manji problem.

Mnogo je ozbiljnije to što je SDP postao ozbiljno bolesna stranka. Kočijaško-nasilnički stil primitivnog svađanja Zorana Milanovića postao je u SDP-u nešto što je normalno, što se prihvaća, pa čak i podržava. Kvalitetni ljudi postali su nevidljive sjene, a u "glavne igrače" i tobožnje "konkurente" Zorana Milanovića još prije nekoliko godina prometnuli su se očigledno radno i intelektualno potkapacitirani likovi poput Zlatka Komadine. Oni jako dosadni, poput Tonina Picule, tolerirani su na daljinu jer su, a eto, toliko dosadni da ne mogu baš ništa ni očiglednom metafizičkom promašaju materijaliziranom u fizičkom liku - Zorana Milanovića.

Sva bijeda i nesposobnost SDP-a da kroz demokratski proces iznjedri bilo kakvu kvalitetu u obliku, recimo, privlačenja onih koji bi mogli oblikovati suvremenu ekonomsku misao stranke ogleda se i kroz ono što ta stranka poput najgore beštije čini svojim simpatizerima.

Mislim tu prvenstveno na događanja oko Aleksandre Kolarić, bivše glasnogovornice Ivice Račana, nekadašnje članice SDP-a i pametne žene koju su maloumno potjerali iz stranke jer je rekla kako nešto supstancijalno nije u redu ako veliki vođa Zoran Milanović gura lex Perković. Još je donekle bilo logično pratiti ritualno cipelarenje Aleksandre Kolarić kad su je u sjevernokorejskom stilu izbacivali iz stranke, ali je više nego otužno gledati što joj rade sada kad se pokazalo da je gospođa bila potpuno u pravu kad su u pitanju njezine teze oko vođe koji nije u stanju muški dati ni ostavku, nego cvili kako se neće iznova kandidirati.

Je li u slučaju Aleksandre Kolarić riječ o organiziranom političkom progonu s ciljem obrane partijskih pozicija od Milanovićevih neistomišljenika?

Iako je možda neprimjereno u mainstream mediju poput Jutarnjeg lista prenositi brutalne uvrede na račun Aleksandre Kolarić, nekako se čini da je ipak nužno steći pravi dojam o vulgarnosti, agresivnosti i očiglednoj koordiniranosti napada.

"Ode žena nizbrdo" /"Opet ova kokoška" /"Praši je klimakterij. Luda"/ "Nosite ovu spodobu, bolje stavite sliku svinje, ljepše će odgovarati"/ "S ovakvim životinjama kao ona ne ide ni kultura ni bilo što drugo"...

Šokantno? Zapravo je zanimljivo da je ovakvo gađenje svjesno na svojoj Facebook stranici puštala Milanovićeva glasnogovornica Danica Juričić. Je li to zaista slučajno?

Danica Juričić definitivno nije usamljena. Evo što je Alice Jurak nabrojila u svojem postu o uvredama na račun svoje sestre Aleksandre: Snežana Andrejev Majcan: "Ukinuli su joj lijekove", "Ona je stvorena da bude predsjednica zatvorenog odjela Vrapča"/ Orrieta Jović: "Zašto ovoj netko ne začepi gubičetinu?", "Smeće od žene"/Silvana Oruč: "Ova žena je jedna obična frustrirana rafulja!"/ Biba Antolić: "Krava opet se javlja"/ Kruno Božena Antolić: "Kobila"/ Vesna Rako: "Kako te nije sram, glupačo jedna."/ Perica Mrki Mašić: "Puši, kravo bolesna".

Sve kulturni ljudi. Snežana Andrejev Majcan je, primjerice, predsjednica Savjeta SDP-a za ljudska prava Istarske županije.

Posebno moram naglasiti kako nisu problem sljedbenici idioti sami po sebi. Problem je u tome što je Milanovićev modus operandi nametnuo atmosferu u kojoj će na kraju biti penalizirani svi zaista sposobni, pa čak i oni koji su s Milanovićem izbjegavali svaki konflikt, a ne "samo" Aleksandra Kolarić koja zapravo i nije dobar izbor za predsjednicu stranke iako bi to strastveno željela postati.

Jeste li se upitali kako se do sada još u javnosti nije pojavilo nijedno zaista dokazano ime kvalitetnog novog kandidata za predsjednika SDP-a? Je li moguće da se neće javiti ni oni koji su bili iza Zorana Milanovića jer su svjesni da će ih penalizirati sam Zoran Milanović i njegov klan ili oni s pravom ogorčeni na Zorana Milanovića? Zašto Hajdaš Dončić, jedan od najuspješnijih natjecatelja na izborima, ni ne pomišlja na utrku? Možda zbog toga što se na njega bacaju sumnje da je bio preblizak Zoranu Milanović ili upravo te sumnje bacaju iz krugova bliskih Zoranu Milanoviću? Gdje se spakirao Mirando Mrsić? Zašto šuti inteligentni Orsat Miljenić? Kako to da politički mag i uspješni menadžer Zvonimir Mršić nema interesa napustiti Podravku da bi vodio državu?

I što zapravo svi oni uopće imaju tražiti u stranci u kojoj će jedan odmjereni Picula nakon razdoblja verbalnog terora Zorana Milanovića šovinistički poručiti kako prije povratka Aleksandre Kolarić u stranku prvo treba raspraviti njezine ideje kao da nije očigledno da je svaka njezina izgovorena riječ imala i te kakvu težinu te da je jednostavno već zbog potrošnje energije zaslužila iznova postati članicom, i to uz službenu ispričnicu stranke?

Sudeći prema njihovu broju u novom Saboru, ženama sigurno nije lako u hrvatskoj politici. Slučajevi Jadranke Kosor i Aleksandre Kolarić svjedoče koliko im može biti grozno.

A SDP je, čini se, zaslužio Ranka Ostojića, nasljednika po Milanovićevu ukusu.