- Lionela Messija mogli bismo smatrati najboljim igračem na svijetu - kad bi on bio čovjek - rekao je izbornik Irana Carlos Queiroz nakon što je Argentinac zabio njegovoj reprezetaciji odlučujući pogodak u skupnoj fazi natjecanja u Brazilu. Time je Portugalac, istinabog, pravdajući svoj poraz, rekao sve što i svaki prosječni poznavatelj nogometa o Messiju ima reći. Na terenu - Messi nije običan čovjek.
Uza svoj učinak na klupskom nivou u Barceloni, uza sve rekorde koje je postavio na osobnom nivou, uz činjenicu da je četiri godine u nizu bio proglašen najboljim igračem svijeta, Messi je zaista zaslužio mjesto u panteonu nogometnih besmrtnika, no činjenica da opet nije osvojio naslov prvaka svijeta ipak ga drži na distanci od dvojice službeno najvećih - od njegova “mentora” i sunarodnjaka Diega Maradone i “kralja” Peléa. Zlatna lopta, kojom je nagrađen u Brazilu, slaba mu je utjeha.
Naravno, Pelé je naslov prvaka svijeta osvajao tri puta i jedini je čovjek kojem je to pošlo za rukom, Maradona je to učinio 1986. kad je praktično sam duvukao Argentinu do naslova, a još je jednom igrao u finalu 1990., kad su mu drugi naslov u nizu oteli uporni Nijemci.
Posljednjih godina često potencirano pitanje, je li Messi bolji od Peléa i Maradone, dobit će novo poglavlje nakon Brazila jer je Messi opet, kao i prije četiri godine u Južnoj Africi, ostao bez onog jedinog što mu nedostaje.
- Ne trebam naslov prvaka svijeta da bih bio najbolji - rekao je prije SP-a pomalo neskromno mali Argentinac, puno je onih koji pretendiraju za taj epitet, a naslov prvaka svijeta nisu osvojili...
Tu je Messi dijelom možda čak i u pravu. Kad je Fifa 1999. na osnovi glasovanja igrača, koji su osvajali Ballon d’Or, birala igrača stoljeća, na listi su se iza Peléa i Maradone našli Johan Cruyff, Alfredo Di Stéfano, Michel Platini... Veliki igrači, koji do naslova prvaka svijeta nikad nisu došli. No, iza te iste priče, koja je s jedne strane potvrda Messijevih riječi, - stoji čista suprotnost - upravo zato i jesu iza Peléa i Maradone. Bez obzira na sve, na sav novac koji se vrti u Ligi prvaka, koju je Messi osvojio triput, bez obzira na sve ostale trofeje i golove u Barceloni, Fifin World Cup ostao je najveće mjerilo nogometne vrijednosti. Nakon što je malo igrao u Njemačkoj 2006., nakon što je kiksao u Južnoj Africi 2010. i nije zabio ni pogodak i nakon što je u Rio de Janeiru ponovio Maradoninu 1990. i poraz u finalu uz ukupno četiri pogotka na mundijalu, Messi je ipak ostao “kratak” . I dužan. Za istinsku komparaciju s “kraljem” i “princom” morat će otići korak dalje u Rusiji 2018. Ne uspije li u tom naumu, za sve one koji su realni - zauvijek će ostati u Peléovoj i Maradoninoj sjeni. Treba se priznati, u klasičnoj nogometnoj rubrici, pod nazivom “Legende mundijala” - tu su nakon Peléa i Maradone - Beckenbauer, Charlton, Cruijff, Eusebio, Fontaine, Garicha, Kempes, Klose, Mathäus, Mülleri (Gerd i Thomas), Rossi, Seeler i mnogi, mnogi drugi... Tu za Messija uopće nema mjesta, još uvijek ne...
Pelé
Rođen 23. 10. 1940.
Jedini čovjek s tri naslova svjetskih prvaka (1958., 1962. i 1970., nastupio i 1966. kad su ga brutalno ozlijedili). Za Brazil je igrao 92 utakmice, zabio 77 pogodaka. Ukupno 12 golova na SP-ima, zabio u sva tri finala u kojima je igrao. Sa 17 godina 1958. najmlađi osvajač titule svjetskog prvaka i također strijelac u finalu. Na SP-ima odigrao 14 utakmica i zabio 12 pogodaka. Ukupno svjetski rekorder sa 1281 pogotkom u 1363 utakmice u seniorskoj konkurenciji.
Diego Maradona
Rođen 30. 10. 1960.
Osvojio naslov 1986. u Meksiku 3-2 pobjedom nad Njemačkom. “Božja ruka” je praktično sam sa 10 prosječnih igrača postao prvak svijeta. Četiri godine kasnije od istih suparnika poražen je u finalu i propustio je uzeti drugi naslov. Na SP-ima u četiri nastupa (1982., 1986., 1990. i 1994) odigrao 21 utakmicu i zabio 8 golova. Počeo je s crvenim kartonom na SP-u 1982. (protiv Brazila), završio suspenzijom (kokain) na SP-u 1994. Nogometni genijalac i nogometni enfant terrible.
Lionel Messi
Rođen 24. lipnja 1987.
Na internacionalnom nivou bez trofeja izuzme li se olimpijsko zlato iz Pekinga 2008. Samo mu je 27 godina te teoretski još može igrati na dva SP-a. Najzaslužniji je što je Argentina došla do finala u Brazilu, zabio četiri puta u Brazilu u sedam utakmica. To mu je gotovo i jedini učinak na SP-ima jer 2010. u JAR nije zabio ni jedan od 10 argentinskih pogodaka prije ispadanja u četvrtfinala od Njemačke. U Njemačkoj 2006. postao je najmlađi Argentinac strijelac na SP-u, zabio je jednom - za 6-0 u skupini protiv SCG i uglavnom ulazio s klupe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....