Opet ništa. Još se jednom vraćamo kući prvim avionom, ponovo smo ostali samo sudionik, čiji će nastup svijet brzo zaboraviti. Više nismo ni zaslužili, neuspjeh je jedino što smo mogli doživjeti nakon tako mizernog nastupa s Meksikom. Pomoć s neba i od Irmatova imali smo dok 35-godišnji Marquez nije naskočio Ćorluku i Lovrena u 72. minuti, potom je nastalo nedopustivo rasulo. Rezultatski debakl, najteži poraz ikad na svjetskim prvenstvima.
Možemo mi imati igrače u kakvim god klubovima, Meksikanci su moćniji kolektiv, a svaki od njih i te kako zna igrati. Na planu ekipne izvedbe, čak i trke, održali su nam lekciju.
Bila je to igra živaca u kojoj su Meksikanci djelovali sigurnije, oni su uigraniji i s jasnijom idejom, Kovačeva momčad odgovarala je pretežno iz kontri ili polukontri.
Hrvatski izbornik tražio je strpljenje, a iako im pobjeda nije trebala, Herrerini dečki igrali su otvorenije i hrabrije.
Promjena rasporeda u 4-3-3 nije donijela ništa pozitivno, naši, "neuglazbljeni" u tom sustavu, nerijetko su se tražili, Meksiko je jednostavnije i brže rješavao situacije na terenu i tako stjecao prednost.
Već u 58. minuti Kovač je uveo Kovačića i vratio se na 4-2-3-1, nokaut-utakmica tako je dobila novu dimenziju, u kojoj po trijumf nije Hrvatska jurnula, nego Meksiko.
Sudac nam je oprostio jedanaesterac nakon Srnine obrane rukom, Meksiko je dominirao, kontrolirao zbivanja i priredio nam oproštaj, na kojem možemo žaliti jedino što Hrvatska tako loše igra. Ispod razine kvalitete igrača s kojima raspolažemo.
Još jednom isti zaključak. Po tko zna koji put!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....