Represivni aparat opet je pljunuo građanima u lice

Hrvatski represivni sustav još je jednom građanima pljunuo u lice. Ovo je možda teška kvalifikacija, ali što reći nakon jučerašnje odluke Prekršajnog suda da vozača koji je pijan i bježeći pred policijom umalo ubio dijete u kolicima i njegova oca - pusti na slobodu. Smrt su izbjegli samo prisebnošću. Snimka nadzornih kamera jeziva je i gotovo nestvarna.

Zamislimo samo kako bi se proveo hrvatski vozač da je takvu stravičnu nesreću skrivio u nekoj zapadnoeuropskoj zemlji ili SAD-u. Hrvatski vozač Mladen Mirković u Crnoj Gori je bio osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 15 godina, iako su dvojbeni bili dokazi da je u kolovozu 2001. godine baš on skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo osam osoba. Odrobijao je pet godina i nakon teške pravosudne i diplomatske borbe premješten je u hrvatsku kaznionicu. A što se dogodilo državljaninu Srbije: pokajao se, platit će nešto više od 2000 eura, neko vrijeme neće moći voziti hrvatskim cestama i “kraj priče”. I slobodno može, obzirom na to kakve je posljedice mogao izazvati, reći da ide “kući pjevajući”.

Zašto ga policija nije prijavila za obijesnu vožnju, pokušaj izazivanja teške prometne nesreće, za što bi mogao biti kažnjen i do tri godine zatvora. Bi li policija jednako postupila primjerice da je isti vozač ili neki drugi, umjesto automobilom po Ilici, divljao i mahnitao dugim ili hladnim oružjem? Čime su se rukovodili policija, sud i tužiteljstvo koje je također pristalo na ovakvu kaznu. Je li možda posrijedi ona da ipak kod nas još uvijek vlada kultura alkohola. Eto, sve je na kraju sretno prošlo, pa čemu onda vozaču stvarati dodatne probleme. Ili je logika bila, svi smo na cesti, to se može dogoditi svakom od nas. Ovakva prekršajna politika, pa da je i domaći vozač, smješta nas na Balkan, od kojeg toliko bježimo. Od standarda EU, kad je sigurnost prometa u pitanju i ovakve nas sudačke presude udaljavaju desetljećima.

Iako smo razmjerno najviše uložili u ceste u odnosu na BDP po glavi stanovnika, u sigurnosti prometa smo na začelju zemalja članica EU. Broj poginulih raste nakon duljeg vremena. Hvalimo se stotinama kamera, brzim presretačima koji love prekršitelje i pune proračun. A kad treba povući konkretne poteze koji će pokazati odlučnost države prema divljacima za volanom, domaćim ili stranima, naći ćemo sto načina da njihovo divljaštvo prođe bez odgovarajuće sankcije. Ali, ne opravdavajući prekršaj prelaska na crveno, zato će se represivni sustav svom silom baciti na ženu koja je u Osijeku prešla zebru. Pa tko je tu lud?