Redatelj Zlatnog studija: počeo sam režirati sa 22 i prošao sve. A zapravo sam htio biti pisac

Emisije “Sedma noć”, “Latinica”, “Bravo!”, “Sunce”, “Uzmi ili ostavi”, “Kruške i jabuke”, “100% ja”, “U istom loncu“, “Volim Hrvatsku”, “Ja to mogu”, “A-strana” - dug je popis televizijskih projekata i zabavnih spektakala koje je režirao redatelj Ivan Miladinov. Popis mu je toliko dug da je davno premašio brojku od 1000 pojedinačnih režija, a kada je to shvatio, popisujući ih za neku biografiju, učinilo mu se preuzetnim nastaviti ih brojati. Kako god bilo, činjenica jest da je Miladinov jedan od najzaposlenijih televizijskih redatelja u Hrvatskoj. Upravo je završio sa snimanjem najhvaljenijeg zabavnog showa u proteklom desetljeću, “A-strane”, pred njim je finale Zlatnog Studija, potom Dora...

Serija ‘Na granici’

I da ne zaboravimo, jer čini se poprilično nemoguć njegov radni raspored, tu je i gledana dramska serija Nove TV “Na granici”, u kojoj je jedan od četvorice redatelja.

- Ako je redatelj redatelj i savladao je taj zanat, onda treba u svakom segmentu svog posla ‘biti doma’. Ja sam i prije uz ‘lajv televiziju’, zabavne, glazbene, talk show, pa i lutkarske serije, radio i igrane projekte, a posljednja je bila serija s Goranom Bogdanom ‘U čemu je kvaka?’ za koju još vjerujem da bi mogla zaživjeti. Govorim svojim studentima da je i zahvalno i praktično i dobro ako radite i jedno i drugo i treće, i u svemu se snalazite, jer moglo bi im zatrebati.

Radio sam otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, pripremao predstave, brojne priredbe i događaje, sve što spada u neki redateljski postupak ja vidim kao svoje - ističe Miladinov, koji je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i suradnik u nastavi na katedri TV režije.

Poznati roditelji

- U međuvremenu kontekst snimanja show emisija se promijenio. Sada, u trećoj sezoni ‘A-strane’, koja je veliki projekt i zahtijeva ogromnu pripremu, bilo je 12 epizoda, a 1995. / 96. kad smo radili ‘Bravo’, koji je drugačiji tip emisije, ali također zabavni show uživo, imali smo 34 komada u jednoj sezoni. Prije se išlo na veće brojeve, a i sama televizijska produkcija, domaća kao i europska te svjetska, bila je drugačija. Pogledajte samo prevlast licencnih programa u eteru - objašnjava Miladinov.

Iza njega je sada već 26 godina redateljskog iskustva. Rekli bi neki da je bio kao predodređen za taj posao, aludirajući na činjenicu da mu je otac legendarni redatelj, prerano preminuli Angel Miladinov, u čiju je čast nazvan jedan od HTV-ovih televizijskih studija. S druge strane, mogao je i majčinim stopama, jer je Sanda Langerholz poznata hrvatska glumica i pjevačica. No, kao klinca nije ga zanimalo niti jedno niti drugo. Dapače, do današnjeg dana ostala mu je sasvim druga neostvarena želja...

- Htio sam biti pisac i danas mi to fali. Volio bih da mogu biti negdje neovisno o cijelom sistemu, živjeti na nekom otoku, pisati i slati tekstove i da ne moram baš uvijek biti u žiži događanja. Ali možda i do toga dođe... Zapravo je najneobičnije u cijeloj toj priči što sam bio prilično povučeno dijete prvih par razreda osnovne škole, kojem nije bilo stalo ni do koga. A onda, zbog jednog divnog učitelja koji me potaknuo da se socijaliziram, to se promijenilo i danas sam u poslu u kojem se skoro sve svodi na komunikaciju, komunikaciju, komunikaciju - priča Miladinov. Nije bio jedan od one djece koju su televizija i kazalište očarali na prvu. Hvatala se polako televizija na njega, a onda se i potpuno zalijepila.

Na HTV je došao početkom 90-ih kako bi asistirao na nekim projektima, a zatim je, kako će i sam priznati, nekim čudom sa samo 22 godine počeo režirati “Duoptriju” Željke Ogreste. A onda, kako to već biva kad “nanjuše” da imate i talenta i volje i želje, počeli su mu stizati projekt za projektom. Festivali, dokumentarci, zabavni showovi...

Suradnja s Podolski

Danas mu je, pak, najdraža proslava ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine čiji je prijenos radio, a u suradnji s Dorom Ruždjak Podolski i samu priredbu. U sklopu tog projekta snimio je i kratki promotivni film koji je poslije išao u eurovizijski prijenos.

- U svakom projektu i poslu nastojim naći nešto što me intrigira i što mi je izazov. A na prvom mjestu mi je atmosfera, taj osjećaj kada radim. Stvarno se ne bih mogao sjetiti ničega što sam ili što bih radio preko volje i samo da se odradi - uzvraća redatelj. Jedan je od onih koji će uvijek navijati za prijenose uživo ili, u najboljem slučaju, emisije koje se snimaju “like live” poput “A-strane”.

Nosi to nasušno onaj potreban adrenalin, izazov da se u sekundi moraš snaći, riješiti situaciju koju niti jedan scenarij nije predvidio. Tako će s ponosom istaknuti kako je HTV tada jedini u Europi radio produkcijski izuzetno zahtjevan licencni show “Ja to mogu” uživo, a koji po njegovom mišljenju zaslužuje još nekoliko sezona. Show “Volim Hrvatsku” obožava, nazivajući trojac Mirko Fodor - Bojan Navojec - Goran Navojec dobitnom kombinacijom.

- Fodor je u životnoj formi i to se vidi na emisiji, a ona kao da je pisana njemu na kožu, izmišljena za njega, lucidnog profesora geografije koji se voli zezati, pjevati i plesati. Kemija između dva brata Navojec - vjerojatno jedinstvenih kapetana ekipa u ovom formatu širom TV meridijana, ono je što definitivno najviše privlači ljude jer ih podijeli u obiteljima na tabore u kojima se navija za jednog ili drugog brata. Žao mi je samo što ni ove ni prošle sezone emitiranje nismo produljili do proljeća jer mislim da bi to bio pogodak - rezimirao je za kraj Miladinov.